Fenomenalnu utakmicu, vjerojatno jednu od najboljih u klupskoj povijesti – ako ne i najbolju?! – odigrala je Gorica na riječkoj Rujevici. Došla je u goste respektabilnom protivniku, drugoj momčadi u državi po tablici i mnogim drugim parametrima, ali Riječani su naletjeli na izvrsnu Goricu. Čvrstu, organiziranu i potpuno spremnu za ono što je očekuje ovog proljeća! Igoru Bišćanu bila je ovo sedma utakmica na klupi Rijeke, ali i prvi poraz. Pomislit će Riječani da Gorica ima nešto protiv njih, prvo im smijeni Keka, pa sad još i uzdrma Bišćana…

Kad je već na otvaranju utakmice, nakon nepune tri minute, Joey Suk zapucao izvrsnu šansu, a onda već u šestoj minuti Rijeka povela preko Maxwella Acostyja, nije mirisalo na dobro. Pogotovo s obzirom na činjenicu da golman Kahlina nije idealno reagirao kod tog udarca glavom riječkoga Ganca, a to nikad nije dobro za samopouzdanje… Eventualni plan o čvrstom bloku otraga i brzim izlascima u polukontru odmah je propao, novonastala situacija nalagala je da se ide u – nadigravanje! Rečeno, učinjeno. Dominirala je Rijeka još 15-ak minuta, imala i još dvije neobične vratnice, opet Acosty!, ali brzo je naša momčad došla sebi.

Prilika u koju je Miyu gurnuo Dvorneković prethodila je pokušaju Nizozemca Suka, koji je prsima pokušao loptu ugurati u gol, ali s crte ju je izbio sveprisutni Acosty. Igrala je Gorica, otvoreno se nadmetala s drugom momčadi na tablici na njezinu terenu, a nagrada je stigla u 30. minuti. Odlični Marijan Čabraja prošao je po lijevoj strani, ušao u šesnaesterac, stoper Župarić ga je srušio i sudac Darko Bel pokazao je na – kreč! Loptu je uzeo Lukasz Zwolinski i rutinski je poput prekaljenog majstora, poslao u suprotnu strane od one u koju je poletio golman Sluga…

Do odmora se stanje stvari na terenu nije bitno mijenjalo, a i u nastavku je Gorica krenula jednako hrabro, odlučno, borbeno, britko, čak i s dozom sportskog bezobrazluka. Rijeka je tražila povratak u vodstvo, a dogodio im se Nindža! Gigi Mtchedlishvili centrirao je s desne strane, na prvoj stativi loptu je dočekao Matija Dvorneković i maestralno je produžio u dalji kut riječkoga gola. Tribine su zanijemile od šoka, onih nekoliko goričkih navijača je poskočilo, a Sergej Jakirović trijumfalno stisnuo šake.

E, tu je krenula jedna sasvim druga utakmica. Napadala je Rijeka, imala i svoje šanse, ukupno tri, četiri zicera tijekom svih 90 minuta, ali i božica Fortuna ovog je puta nosila crveni gorički dres. Nešto je lovio Kahlina, ali više toga je odlazilo pokraj gola. A u trenucima kad bi Gorica oduzela loptu, kretala je munjevita kontra. Preko Kristijana Lovrića u prvom redu, on je sijao najveću paniku u domaćoj obrani, no dva strašna bijega završila su udarcima koji su otišli nekoliko centimetara od vratnice.

I, nakon svega, bilo je nekako prikladno da upravo Lovrić završi priču… Igrala se 87. minuta, taman je prve debitantske ušao odigrati Senegalac Cherif Ndiaye, a akciju je započeo drugi igrač s klupe. Musa Muhammed sjurio se zdesna, Cherif je odvukao igrača, Suk zahvatio loptu, a ona je na kraju završila kod Lovrića, koji ju je poslao u mrežu Rijeke za prekid svih nedoumica. Rijeka 1, Gorica 3, velika, ogromna pobjeda, utakmica za pamćenje!

Nestrpljivo smo čekali vidjeti kako će to izgledati bez Belog, slijedi li nam “povratak u stvarnost”, o kojem su mnogi pričali, a ispalo je da je Gorica još bolja nego jesenas. Kao što je, uostalom, trener Jakirović najavljivao… Bravo za njega i njegov stožer, bravo za sve igrače, bolje od ovoga za početak nije moglo. Nastavak slijedi u subotu u Koprivnici, kod neugodnog Slaven Belupa, ali ovakva Gorica nema se koga bojati!