Sunce se odlučno probilo kroz oblake, bila je ovo zimska subota koja je puno više nalikovana proljeću nego zimi, a ni na terenu Gradskog stadiona nisu se događale uobičajne stvari. Ne, uz nogometaše Gorice definitivno se ove sezone nismo nauživali ovako opuštenih i relaksirajućih nogometnih trenutaka kad se igralo doma. Bilo je tu svega, od spektakularne pobjede protiv Rijeke, preko vrijednog remija s Hajdukom i minimalnog poraza od Dinama, pa sve do nekih čudnovatih i (ne)očekivanih poraza, ali ovakvo nešto dosad nismo gledali…

Priča je protiv Rudeša bila gotova već nakon prvog poluvremena, lagano i elegantno, kroz 45 minuta u kojih je puno više Gorica bila dobra, jako dobra, nego što je posljednjeplasirani Rudeš bio loš. Trener Sergej Jakirović startao je s dvojicom klasičnih napadača, Zwolinskom je dodao i sve boljeg Cherifa Ndiayea, na klupu posjeo Dvornekovića, a da će ta kombinacija itekako “hodati” pokazalo se već nakon 20 minuta nogometa. Držala je Gorica loptu i kontrolu utakmice u svojim nogama, a povela je nakon što je s desne strane nabacio Musa, glavom pred gol vratio Lovrić, a tamo Zwolinski propustio loptu Cherifu, za prvi službeni gol 22-godišnjeg Senegalca u dresu Gorice.

I ako je netko pomislio da će Rudeš nakon toga napasti, jurnuti po izjednačenje, grdno se prevario. Gostujući strateg smislio je taktiku “svi u obranu, pa naprijed što bude”, što je Gorici značajno olakšalo posao. Rudeš je čekao i tu i tamo zaprijetio iz neke polukontre, a Gorica je igrala i pokušavala zabiti za povećanje prednosti. To je i uspjela u 37. minuti, kad je Musa centrirao s desne strane i “pogodio u čelo” Poljaka Zwolinskog, koji je to golgeterski pospremio u mrežu. Nije ga išlo u posljednje vrijeme, stalno mu je nedostajalo nekoliko centimetara da zabije, ali ovoga puta nije pogriješio. Zabio je svoj deseti gol ove sezone, prvi topnik lige Komnen Andrić bježi mu za jedan gol…

Da odlazak na odmor bude još ugodniji i lagodniji, pobrinuo se ponovno Cherif Ndiaye. Opet je lopta stigla u peterac s desne strane, ovoga puta poslao ju je Joey Suk, a Cherif je iz blizine pogodio za 3-0. A onda, kao i kod prvoga gola, izveo “revolverašku” proslavu gola, za koju se očito temeljito pripremio… Kad je izašao iz igre, u 67. minuti, cijeli je stadion zapljeskao igraču koji je došao u Goricu na mala vrata, a promiče se u ozbiljno, veliko pojačanje.

Čuvala je Gorica svoju veliku prednost u nastavku, priliku su dobili i Dvorneković, Šroler te Ronaldo Deaconu, a Rudeš je konačno pokušao nešto napraviti prema naprijed. Uspjeli su gosti stvoriti neke situacije pred golom Kahline, a onda u 83. minuti i malo pokvarili goričku idilu. Bjelorus Vitalij Lisakovič pobjegao je obrani i donio sitnu dozu panike. Nije se to previše vidjelo u igri Gorice, no bilo je jasno da bi eventualni drugi gol donio pravu dramu u završnici… Srećom, to se nije dogodilo, utakmica je mirno privedena kraj, a tri boda pospremljena u džep.

Gorica će tako na gostovanje kod Istre 1961 sljedeće subote otići s 35 bodova, a osam dana nakon toga u grad stiže Dinamo. Pun stadion? Tako nekako bi moglo biti, gledajući s ove distance…