Brojali su se dani koliko već nije zabio gol iz igre, postavljala su se već i pitanja je li vrijeme da Lukasz Zwolinski preseli na klupu, ali treneru Sergeju Jakiroviću nije padalo napamet izvesti takvo nešto.

– Ne može se baš rukom prebrisati sve ono što je dosad napravio – govorio je Jakir čekajući da ponovno proradi njegova poljska “zvijer”, svjestan da u kadru ima igrača kojeg bi svaki trener poželio u svojoj momčadi.

On zna zabiti, zna primiti loptu, zadržati je i gurnuti suigrače u šansu, on u svakoj utakmici krvavo radi svih 90 minuta… A kad je tako, jasno je da mora doći trenutak kad će te lopta nagraditi. I stigla je ta nagrada protiv Rudeša, Musa je nabacio, a Zwole baš golgeterski loptu čelom proslijedio u mrežu za prekid niza koji je trajao još od Rudeša jesenas. U tih osam utakmica zabio je samo jedan gol, Rijeci iz penala, pa je i njemu laknulo…

– Naravno da sam sretan što sam zabio, ali uvijek govorim da je ovo momčadski sport. Ako momčad igra dobro, ako pobjeđuje, nije važno koliko je golova zabio Zwolinski, nego koliko ih je zabila Gorica. Napadač sam i normalno je da želim zabiti u svakoj utakmici, no meni je važno da znam da sam dao sve od sebe. Da sam se borio, pomogao momčadi… A ako dođe i gol, nitko sretniji od mene – kaže Zwolinski, dodajući kako ni u jednom trenutku nije postao nervozan niti je ušao u dvojbe oko svojih kvaliteta.

– I u tom razdoblju kad nisam zabijao, nije baš da nisam imao prilike, da se nisam nalazio u dobrim situacijama, znala su mi nedostajati dva ili tri centimetra gola… No dobro, to je sad povijest. Opet sam zabio, pozitivan sam uoči sljedećih utakmica i gladan novih golova – govori ovaj ekstremno simpatični Poljak iz Sczeczina.

I dobro to zvuči uoči još jednog zahtjevnoga gostovanja, sudara s Istrom u Puli (subota, 17.30 sati).

– Naravno da idemo u Pulu po pobjedu, kao i uvijek, ali svjesni smo i da će biti teško, jer ni s kim u ovoj ligi nije lako. I dalje se držimo ideje s početka sezone, moramo razmišljati kao da se borimo za ostanak u ligi. Moramo respektirati svakog protivnika, ipak smo mi debitanti u ovom rangu – pokušava ostati maksimalno skroman Zwole, uz dodatak:

– Pamtimo našu prvu utakmicu protiv njih, koju smo dobili u Puli, ali pamtimo i onu koju smo izgubili doma. Da se gleda po tablici, na kojoj smo mi peti, a oni deveti, bilo bi logično da uzmemo ove bodove, ali ponovit ću ono što i nama trener stalno ponavlja: svaka utakmica počinje s 0-0. Međutim, vjerujem da sve ovisi o nama, o tome koliko ćemo se boriti za svaku loptu. Kažem, čeka nas teška utakmica, ali mi idemo po tri boda.

Istra ima četvrtog trenera ove sezone, Igor Cvitanović posljednji je u nizu, što ne može biti idealno za igrače.

– Ne, nije to lako za igrače, jer svaki trener ima svoje ideje i poglede na nogomet, a nemoguće je sve to usvojiti preko noći. Iako, to je njihov problem, ne naš. Mi imamo jako dobrog trenera, pokušavamo na terenu napraviti sve što traži od nas, a sve ono što pokazujemo na terenu govori da je njegova ideja i vizija nogometa dobra za Goricu. Zato i jesmo ovdje gdje jesmo, u dobroj poziciji, no to ne znači da ne želimo još više. U svakoj utakmici želimo uzeti bodove, a budemo li radili sve što se dogovorimo, neću biti zabrinut za konačni ishod – optimist je Lukasz.

Dan prije utakmice nije znao hoće li Gorica u Puli istrčati s jednim ili dvojicom napadača, hoće li ga Jakirović opet upariti sa Senegalcem Cherifom Ndiayem, s kojim je sjajno funkcionirao protiv Rudeša.

– Cherif je dobar igrač, jako dobar, i meni je uz njega lakše igrati, jer sad obrane moraju pokrivati nas dvojicu. Ranije su znali da će, ako zaustave Zwolinskog, napraviti velik dio posla, a sad su tu i Zwolinski i Cherif. Surađujemo jako dobro, ali siguran sam da ćemo biti još i bolji duet kad se još malo uigramo, kad prođe još malo vremena – rekao je Zwolinski pa zaključio:

– Fleksibilan sam po tom pitanju, mogu surađivati i s drugim napadačem, i s ‘desetkom’, zapravo mi je svejedno. Važno je samo da Gorica pobjeđuje!