Gorica je stisnula gas, naš prvoligaš igra u sjajnoj formi, u ovom trenutku izgleda čak i bolje nego jesenas, novi sustav igre, s dvojicom napadača pun je pogodak, tradicije postoje da bi se rušile, a Cherif Ndiaye je – čudo!

Tako bi nekako, u jednoj rečenici, glasio sukus jedne velike i lijepe pobjede naših nogometaša, najuvjerljivije ove sezone. Završilo je 3-0 na stadionu Aldo Drosina, nakon 90 minuta nogometa u kojem je prosječan navijač Gorice mogao doslovno uživati. Izuzme li se “dizelaški” start, sve je ovo poslijepodneva funkcioniralo u igri momčadi Sergeja Jakirovića. Gorički navijači, njih 30-ak na tribinama, naoružanih zastavama, kući su otišli pjevajući.

Navijači Gorice doputovali su i u Pulu bodriti svoje ljubimce. Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Mogli su uživati u nogometnom poslijepodnevu u Istri. Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Iako, nije počelo idealno. Puljani su od prvog do zadnjeg očito bili silno motivirani što bolje se predstaviti novom treneru Igoru Cvitanoviću, a Gorica se našla u problemima. Čistu šansu imao je Perić-Komšić, još nekoliko puta domaći nogometaši su zaprijetili, a Jakirovićeva momčad je iz podređene pozicije uspjela pobjeći tek nako 20-ak minuta. Malo mišića, malo više koncentracije, preciznosti u pasu, i vrlo brzo priča se okrenula…

Pokušao je prvo Suk, s gotovo 40 metara opalio je Čabraja, a gol je zabio Zwolinski. Međutim, slavlje je trajalo svega nekoliko sekundi. Bilo je to u 33. minuti, kad je Cherif proslijedio prema Lukaszu, koji je bio u debelom zaleđu. Pomoćni sudac, začudo, nije podigao zastavicu, Zwolinski je pobjegao i lijepo zabio, ali glavni sudac naknadno je presudio da od gola neće biti ništa. Opravdano.

Nastavila je Gorica igrati, sve bolje parirati domaćinu, koji je imao još jednu sjajnu priliku, opet preko Perića-Komšića, ovoga puta pogodio je okvir gola, ali svoj dio posla odradio je već tradicionalno sjajni Kahlina. A kad ne zabiješ – kaže stara nogometna – primiš. Upravo to dogodilo se Istri, a vrijeme radnje je 45. minuta, posljednja prije sudačke nadoknade.

Kristijan Lovrić nabacio je iz kornera, a kad se Joey Suk na rubu peterca naklonio i glavom poslao loptu u mrežu, bilo je to nešto poput ‘deja vua’. Jer dogodilo se to već ove sezone, ta scena kako Gorica zabija golom Suka glavom nakon kornera. Sasvim konkretno, bilo je to 2. rujna, u 74. minuti utakmice, a Gorica je na kraju dobila 2-0. Priču je zaključio, sjetit ćete se možda, onaj suludi bijeg Atiemwena i egzekucija Lukasza Zwolinskog… Neobično, i drugi ovosezonski ogled Istre i Gorice u sebi je sadržavao gol gostiju za 1-0 glavom nakon kornera, kao i pobjedu gostiju 2-0. Dakle, statistika je govorila da je drugi gol Gorice ovdje samo pitanje trenutka…

Gorica je u Puli odigrala jednu od najboljih utakmica ove sezone. Foto: Duško Marušić/PIXSELL

I, kao da nije dovoljno podudarnosti, to se i dogodilo! U 65. minuti, no ovoga puta nije zabio Zwolinski, nego njegov partner iz napadačkog dueta, izvrsni Cherif Ndiaye. Već treći gol u dvije posljednje utakmice zabio je čudnovato, a opet majstorski! Musa je poslao dugu loptu, ono što se u nogometu zove ‘svijeća’, pala je na vrh peterca, preskočila braniča, a Cherif je zabio – tjemenom.

Sve golove pogledajte ovdje…

I sve do same završnice činilo se da će se tradicija nastaviti, da će scenarij i ovoga puta biti potpuno isti, ponovno je na scenu stupio gorički Cherif. Maloča, Dvorneković, Zwolinski, debitant Mathieu, lopta dolazi do Senagelca, opet na vrh peterca, a on je iz okreta šalje u mrežu za konačnih 3-0. Lijepih, čistih, fenomenalnih! I potpuno zasluženih. Od golmana, preko obrane, i “radilica” i “umjetnika” u sredini, pa sve do napadača, Gorica je u Puli bila – izvrsna! Za čistu peticu.

Ako niste znali, sljedeći protivnik je Dinamo. U sljedeću nedjelju, četiri dana nakon uzvrata protiv Benfice. Zvuči kao prilično dobar razlog za napuniti naš stadion…