Za neutralne gledatelje bila je ovo nogometna predstava kakva se samo poželjeti može. Za navijače Gorice i Osijeka, s druge strane, bilo je ovo infarktno! Sjajnu utakmicu odigrali su Goričani i Osječani, pogotovo u drugom poluvremenu, a konačna bilanca kaže – svakome po bod. Iako je Gorica, teško se oteti tom dojmu, mogla izvući i puno više iz ove utakmice, bila je izuzetno blizu pobjedi. Ako se sve drugo i stavi po strani, teško ćemo zaboraviti šanse Zwolinskog i Mathieua u sudačkoj nadoknadi. Obojica su sama išla ravno na golmana Osijeka, čuvari su bili iza leđa, ali u obje situacije završnica je izvedena traljavo…

Iako, nije u startu ništa ukazivalo da će se na Gradskom vrtu odigrati ovakva utakmica. Očekivao je trener Gorice Sergej Jakirović da će Osječani jurnuti od prve minute, da će se odmah pokušati nametnuti i riješiti utakmicu što je ranije moguće, ali takav scenarij baš i nismo gledali. Koliko zbog ipak nešto opreznijeg pristupa Osijeka, toliko i zbog vrlo dobre Gorice, domaćin nije uspio uspostaviti bilo kakvu dominaciju. Čak je Gorica igrala nešto bolje, dobro držala loptu, bila opasna prema naprijed… Doduše, šanse Osijeka bile su nešto opasnije nego goričke, ali sve skupa bilo je to prilično nesadržajna utakmica.

I tako sve do 40. minute! Do trenutka kad je Kristijan Lovrić, ponovno raspoloženi i za Osijek iznimno neugodni Lovrić, primio loptu na lijevoj strani osječkog šesnaesterca, imao vremena “odvagati” Mađara Kleinheislera, izbaciti ga driblingom i fenomenalno poentirati. Bio je to njegov četvrti gol ove sezone, uz jednako toliko asistencija, ali i dokaz da je ovo definitivno Lovrićevo proljeće…

Potvrdilo se to vrlo brzo i u nastavku, u koji je Osijek ušao bitno odlučnije, agresivnije i hrabrije, s puno više ambicija prema naprijed. Gorica je dobro odolijevala tim napadima, malo toga su Osječani stvorili pred golom, da bi popustili nakon jednog prekida. Ubacivanje s lijeve strane pronašlo je Milu Škorića, kapetana Osijeka, Oboabona je za trenutak zakasnio i rezultat se vratio na “nulu”. A onda se, srećom po Goricu, opet ukazao Lovrić.

Gol je Gorica primila u 57. minuti, a Lovrić je vodstvo vratio u prave ruke već u 58.! Točnije, u prvom sljedećem napadu. Ovoga puta izvedba je bila još impresivnija. Primio je loptu uz lijevu aut-liniju, ušao prema sredini i s nekih 22, 23 metra pogodio suprotni kut. Nisu se još Osječani pošteno ni postavili, pogotovo proveselili izjednačenju, a već se opet veselio Lovrić. Koji, eto, više ne gađa stative, umjesto toga počeo je parati mreže…

Odmah je Jakirović izvadio Ndiayea, uveo veznjaka Maslowskog, ali takva, nešto defenzivnija Gorica, primila je gol onako kako se najmanje očekivalo – iz polukontre. Osječani su u 67. minuti izveli lijepo otvaranje, lopta je završila kod Muzafera Ejupija, a on ju je zakucao u rašlje s ruba šesnaesterca.

Obje momčadi u završnici su željele i tražile pobjedu, s obzirom na okolnosti bod ni jednima ni drugima nije previše značio, pa su se napadi i pokušaji izmjenjivali pred oba gola. Kad je Ejupi u 89. minuti dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton, a onda četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ukazala se posljednja šansa… I blizu je bila Gorica, toliko blizu, ali nije se dogodilo. Ni Zwolinski, ni Mathieu, oba puta golman Osijeka izašao je kao pobjednik, i bodovi su se podijelili.

S jedne strane šteta što je tako završilo, jer bila je Gorica definitivno bliža pobjedi, ali s druge strane… Gorica se, sad je to sasvim jasno, pretvorila u momčad koja čak i na ovakvim gostovanjima može parirati ovako jakom suparniku, nadigravati se i tražiti pobjedu. Rekao je trener prije utakmice da će “sljedeće tri utakmice dati odgovor na pitanje jesmo ili nismo”, a ova prva pokazala da – jesu! Iako su dva boda pobjegla, isklizala iz ruku.

Sljedeći izazov je Lokomotiva u utorak, još jedan izravni konkurent, još jedna “jesmo ili nismo” utakmica…