Tri puta zaredom Gorica je pobijedila Rijeku! Samo po sebi to zvuči nevjerojatno, jer riječ je o drugom klubu u državi posljednjih godina, puno većem i bogatijem, no Riječani očito nemaju rješenja za Goricu, koja je ove subotnje večeri došla do četvrte domaće pobjede ove sezone. Igor Bišćan je u gradu u kojem mu stanuju roditelji doživio poraz u utakmici u kojoj njegova Rijeka, realno, nije ni zaslužila ništa više. Točnije, Gorica je ovoga puta bila izvrsna od prve do zadnje minute, dominantna i briljantna!

Jako, ali baš jako dobro prvo poluvrijeme odigrala je Gorica na svom stadionu, pod svjetlima reflektora, pred 1677 gledatelja na tribinama. Jovičić je ovoga puta ostao na klupi, obranu su držali Čagalj i Oboabona, vratio se na desni bok Gigi Mchedlishvili, Maslowski na polušpici startao prvi put nakon povratka iz ozljede, Dvorneković zdesna i Lovrić slijeva tražili su Cherifa Ndiayea u sredini. Sve to s tribina je gledao prvi klupski strijelac Lukasz Zwolinski, načet ozljedom lože, pa je i sjeo u ložu…

Takva Gorica odigrala je poluvrijeme u kojem je ponudila jako puno prema naprijed, dok su Riječanima naši nogometaši malo toga dopustili. Samo dva pokušaja na gol imala je druga momčad prvenstva, koja se najvećim dijelom poluvremena ponašala vrlo oprezno, povučena u svoju polovicu terena. Gorica je dominirala, stvarala šanse, pucala na gol šest puta, a od toga su tri ili četiri situacije bilo jako, jako opasne. Pokušao je prvo iz slobodnjaka bombarder Lovrić, zatim se u šansi našao Cherif, pa zamalo glavom promašio Oboabona… Nizala je Gorica toliko šansi da se moglo na tribinama čuti ono “uh, neće ih sad valjda kazniti”.

Do kraja poluvremena i nisu, iako je imala i Rijeka svojih situacija, više ili manje uspješnih pokušaja, ali ako se mora odabrati tko je bio bolja momčad u tih 45 minuta, izbor je nedvojbeno Gorica. A ako ćemo birati najbizarniji trenutak, biramo – prečku Lovrića! I to se dogodilo, najveći pehist HNL-a već je 13. put pogodio okvir gola ove sezone, ovoga puta u 39. minuti, nakon sjajnog prodora. Uhvatio se Kristijan u nevjerici za glavu, uzdahnuli su valjda svi na stadion, a kad su tribine utihnule, ovoga puta moglo se čuti…

– Trinaesta! Ja mislim da je trinaesta, tako je pisalo… Nevjerojatno!

Kristijan Lovrić ove sezone zabio je šest golova i pogodio okvir gola 13 puta! Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Na odmor su igrači Gorice ispraćeni pljeskom, a u nastavak utakmice ušli su još odlučnije. I brzo se isplatilo! Uvod, jedan atraktivni intermezzo, napravio je Lovrić odličnim pokušajem iz slobodnjaka, sasvim slijeva. Naizgled iz nemoguće pozicije, ali malo je falilo da ta lopta ne ode u okvir gola pa napravi probleme golmanu Slugi. Nakon samo tri minute igre u nastavku Cherif je spustio jednu loptu za Lovrića, najboljeg igrača Gorice ovog proljeća, koji se vješto oslobodio i s 20-ak metara poslao loptu u mrežu. Nisko, snažno, neuhvatljivo za golmana Rijeke. Tako već može, prvo prečka, pa onda gol…

Očekivalo se da će nakon toga gola Rijeka navaliti, da će zadominirati terenom, preuzeti loptu, ali to se događalo samo na trenutke. Znala je Gorica i opasno živjeti, pogotovo kod dva slobodna udarca Jakova Puljića sa 17, 18 metara, ali puno više opasnosti gledali smo i dalje pred golom Rijeke. Lovrić je blistao, radio dar-mar po lijevoj strani, priključivao se i Suk, opasan bio Ndiaye, ali drugi gol, zasluženi drugi gol, nikako nije dolazio. Drama je tako potrajala do samoga kraja, do posljednjih minuta ove iznimno borbene, ali i za gledanje vrlo zanimljive nogometne predstave.

Glasnim pljeskom s terena su ispraćeni i Maslowski i Dvorneković, umjesto njih ušli su Mathieu i Maloča, a ono što je zaradio Kristijan Lovrić u 89. minuti slobodno se može nazvati ovacijama. Trener Sergej Jakirović odlučio je zatvoriti utakmicu za sudačku nadoknadu, čije su četiri minute trajale kao cijela vječnost, ali i dati priliku ljudima da pozdrave igrača koji je još jedanput na sebe preuzeo svjetla reflektora. Zapamtit će ga Riječani, izmaltretirao ih je i na Rujevici na otvaranju proljeća, a ni ovoga puta ništa se, srećom po Goricu, nije promijenilo.

Nakon tri utakmice u osam dana Goričanima sad slijedi zasluženi predah od dana ili dva, a onda kreću pripreme za Slaven Belupo. Ponovno u Velikoj Gorici, gdje su ove sezone padali samo Rudeš i – Rijeka. Vrijeme je da ove nedjelje padne i, recimo, netko iz Koprivnice… Pa će borba za Europu biti još aktualnija, još ozbiljnija. Nastavi li Gorica ovako, tako i mora biti!