Nedjelja je 30. lipnja i susret s nogometašem Josipom Mihanovićem iz Kurilovca uoči malonogometne lige Turopolja i Posavine.

– Imam pravo igrati mali nogomet za Turopolje jer su mi baka i majka iz tog mjesta južnije od Kuča i trenutno smo vodeći u ligi. Obožavam mali nogomet – kazao je uvodno standardni, požrtvovan i vrijedni vezni igrač Lukavca, prvaka Jedinstvene županijske lige za sezonu 2018/2019.

Brzo smo arhivirali prvu temu i bacili fokus na veliki nogomet i novog četvrtoligaša. Kako je 23-godišnjak iz gradske četvrti Velike Gorice stigao u Lukavec, a obiteljska kuća mu je neposredno uz SRC Udarnik?

– Dijete sam Udarnika (danas Kurilovec), u kojem sam igrao od svoje sedme godine u svim selekcijama. Kao senior s Udarnikom sam bio prvak 4. HNL i izborio 3. HNL zapad, a bili smo i pobjednici kup natjecanja. Odradio sam 2017. ljetne pripreme za trećeligaško prvenstvo, bio u kadru u nekoliko uvodnih kola, a onda me ozljeda zaustavila i bilo je teško vratiti se. Odlučio sam prihvatiti poziv iz Lukavca i nisam požalio. Odradio sam u Lukavcu već gotovo dvije sezone i tu mi je sada drugi nogometni dom jer kao i u Udarniku standardno igram te treniram selekciju limača. U subotu sam na akademiji HNS-a položio za novu licencu – otkrio je poduzetni i ambiciozni Mihanović.

Tako mlad, a već u vitrinama ima dva seniorska naslova prvaka i nekoliko medalja za osvajanje kupa. Završava i fakultet u Velikoj Gorici.

– Već učim za jaču trenersku licencu, a prije nekoliko dana obavio sam razgovore s čelnicima Lukavca i nastavljam karijeru u novom četvrtoligašu. Hvala svima na korektnoj suradnji, od ljudi u Upravi, predsjedniku Goranu Guteši, dopredsjednicima Saši Markulinu, Draženu Đurašinu i ostalima, odličnom treneru Slavenu Batovanji, vjernim navijačima, ali i suigračima. Luter, Tuka, Maslać, V. Borković, Krpečanec, M. Grdenić, L. Borković, Skorin, Britvec, Gusak, D. Peršin, Z. Peršin, A. Hajduk, Huzjak, Krpan, Habuš, Augustić, Drk, Ivić, Ščrbec, I. Hladni, L. Hladni, Žinić i Janus su kockice zdravog i homogenog kolektiva i uživam igrati s njima. Hvala i roditeljima mojih limača, koji značajno pomažu meni i klubu – između ostalog kazao je Josip Mihanović, dečko kojeg bi poželio svaki klub.

Lukavec je sigurno pogodio, potvrđuje to naslov prvaka, ali i osvajanje Kupa NS Velika Gorica. Na hipotetsko pitanje bi li se nogometom vratio u Kurilovec, kod Mihanovića se osjetila nostalgija, ali prevladao je realizam.

– Nije lako uskladiti vrijeme uz fakultet, pohađanje trenerske akademije HNS, treniranje limača, treniranje i igranje četvrtoligaškog nogometa. Volim španati i mali nogomet, a za nešto još više mislim da jednostavno nema prostora. Udarnik ostaje minula ljubav, a u Kurilovcu je sad neko novi vrijeme i neka tako ostane.