Nogometaši Gorice pripremaju se za novu sezonu, drugu prvoligašku, za koju će mnogi predvidjeti kako će biti puno teža i zahtjevnija nego prva, muče se na treninzima, odigravaju prijateljske utakmice na velikim stadionima protiv ozbiljnih protivnika… I sve nekako ide po planu, barem što se rada na terenu tiče. Oko njega, u uredima i liječničkim ordinacijama, konkretne vijesti tek se čekaju. Što će biti s ozljedom Joeya Suka, kad će se Mario Marina uključiti u utakmice, kakvo je stanje s koljenom Marijana Čabraje, hoće li doći ponuda za nekoga od igrača koji su u “izlogu”, hoće li netko doći… Puno je zasad otvorenih pitanja, a jedno od njih vezano je iz za Afrički kup nacija. Točnije, za Farouka Miyu.

Prva nogometna zvijezda Ugande, veznjak kojeg u njegovoj domovini gledaju kao “našeg Messija”, trenutačno je i mislima i fizički daleko od Gorice i svega što se ovdje događa. Miya je 2200 kilometara od našeg stadiona, u Kairu, jer Kup nacija igra se ove godine u Egiptu, u zemlji faraona, piramida i Mohamada Salaha. Upravo je Mo, zvijezda prvaka Europe Liverpoola, zabio gol u pobjedi 2-0 njegova Egipta protiv Miyine Ugande u zadnjem kolu skupine, ali to se nekako i očekivalo. Puno je važnije da je Uganda ranije u skupini pobijedila Kongo 2-0, u utakmici u kojoj je Miya bio dvostruki asistent, a zatim i odigrala 1-1 protiv Zimbabvea. Bilo je to dovoljno za drugo mjesto u skupini i sudar sa Senagalom u osmini finala.

Ta je utakmica na rasporedu u petak od 21 sat, a pred Miyom i njegovim suigračima bit će opako težak zadatak. S druge strane bit će i ovoga puta zvijezda prvaka Europe, fantastični Sadio Mane, ali i stoper Napolija Kalidou Koulibaly, Ismaila Sarr iz Rennesa, Idrissa Gueye iz Evertona, Keita Balde iz Monaca… Sve su to igrači koji vrijede silne milijune i vrlo očito kontrast u odnosu na ono što nudi Uganda. Mane, primjerice, po Transfermarktu vrijedi 120 milijuna eura, a cijela momčad Ugande – šest?! Tržišne procjene kažu da je najvrijedniji Denis Onyango, golman iz južnoafričke lige, vrijedan milijun eura, dok je drugi na toj listi, pogađate, naš Miya. Transfermarkt kaže da je njegova cijena 900.000 eura, ali sve što se događa u Egiptu govori da je ona i puno viša od toga.

Miya, naime, igra sjajan turnir. Toliko dobar da se o njemu raspisao i čuveni France Football.

“Osvojio nas je iznimnom preciznošću iz prekida. Uostalom, nadimak mu je ‘lovac koji uvijek pronađe svoj cilj’. Bit će Ugandi teško protiv Senegala u osmini finala, trebat će joj Miyin rock’n’roll ako želi napraviti senzaciju”, piše slavni francuski list.

Uz tekst je dodana i anketa u kojoj iz France Footballa svoje čitatelje pitaju treba li Miyu kupiti neki francuski prvoligaški klub. Čak 85 posto ispitanih misli jednako: “Da, treba!”

I tu se priča s afričkog kontinenta opet vraća k nama, u Veliku Goricu. Konkretnih i papirnato uokviranih ponuda, onih koje bi zadovoljile klupske apetitete, zasad nema ni za Lovrića, ni za Zwolinskog, ni za Kahlinu… No moglo bi ih biti za Miyu. Koji je daleko, u svom filmu, ali ujedno “radi” i za svoj klub. I za svoju budućnost, naravno. Bilo bi šteta da Gorica ostane bez igrača kao što je Farouk Miya, bez čovjeka koji dvaput u jednoj sezoni sredi Hajduk, ali realnost kaže da je bez novca i prihoda klubu poput našega teško funkcionirati i napredovati. Miya je mlad, talentiran, sad već i dokazan na ozbiljnoj sceni, teško je vjerovati da i čelnici mnogih klubova neće razmišljati slično kao čitatelji France Footballa.

Farouk Miya došao je u Goricu prošlog ljeta iz belgijskog Standarda… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Ponosni su u Gorici na Miyu, na sve što je odigrao, a s posebnom pažnjom sigurno će se gledati i utakmica između Ugande i Senegala. Svaki dobar potez našeg Farouka, svaki uspješan dribling – zasad je statistički najuspješniji dribler cijelog Afričkog kupa nacija! – svaka asistencija ili gol, bit će važan i za goričke ambicije. Nije se o njemu svo ovo vrijeme govorilo kao jednom od istaknutih eksponata u goričkom izlogu, vrtjela su se druga imena, ali potvrda vrijednosti u dresu reprezentacije mogla bi dovesti do promjene plana…

Ukoliko se to ne dogodi, ukoliko ne dođe zadovoljavajuća ponuda, Miya će se vratiti u Veliku Goricu tek nakon što se dobro odmori, skupi snage za nove izazove, pa dok opet uđe u trening, ulovi formu… Potrajat će to sasvim sigurno neko vrijeme, ali naravno da ni to nije nimalo loša opcija. Igrač njegovih kvaliteta potreban je Gorici, nedostaje našoj momčadi i u ovim pripremnim utakmicama, tako da je zapravo ovo “win-win” situacija. Ili će Gorica zaraditi ozbiljan novac, a Miya dobiti priliku za iskorak, ili će Jakirović u novoj sezoni i dalje imati pravog igrača, dodatno napunjenog samopouzdanjem nakon sjajnoj turnira u Egiptu. Dobro je, dakle, kako god završi.

Zasad se zna jedino da će u petak navečer – još do jučer bi takvo nešto moglo proći eventualno kao šala – cijela Velika Gorica navijati za Ugandu. I za našeg Farouka, iznimno simpatičnog i skromnog momka koji apsolutno zaslužuje sve dobro što mu se događa. Go, Uganda, go!