Toliko je toga bilo nekako šarmantno, nogometno romantično, predivno lokalnog, bilo u utakmici koja je odigrana u srijedu poslijepodne na Gradskom stadionu. Na terenu su se sudarile dvije verzije uspješne velikogoričke nogometne priče – s jedne strane Gorica, sve moćniji prvoligaš, pun igrača visoke klase sa svih strana svijeta, a s druge Kurilovec, sve uspješniji trećeligaš, pun mladih, domaćih, turopoljskih igrača. Sudar dva različita svijeta, ali i dva prijateljska, praktički bratska kluba, sve to pod svjetlima reflektora… Pa kad još dodamo i da je sudac Ivan Antunović dečko iz Velike Gorice, jednako kao i njegov pomoćnik Ivan Mihalj, kao i četvrti sudac Nikola Meić, kao i delegat Tomislav Lukšić. Jedini “gost” u ovoj goričkoj priči bio je drugi pomoćnik Dominik Benković, sudac iz Zaprešića…

Imalo se što vidjeti i na terenu. Što se Gorice tiče, vidjeli smo nastup juniora Antonija Ćosića od prve minute, vidjeli smo i druge domaće klince, Josipa Ivana Zoricu, Ivana Čepu, Marka Krznarića, Ivana Kaurina… Vidjeli smo i švedskog Iračanina Jiloana Hamada u svom debiju, od 46. minute debitirao je i Dario Čanađija, a ono najvažnije napravili su igrači koji u nedjelju, nažalost, zbog kartona neće imati pravo nastupa protiv Istre 1961. “Pocrvenjeli” Cherif Ndiaye zabio je prvi gol na nabacivanje “požutjelog” Kristijana Lovrića, da bi drugi gol Lovrić spakirao sam. U svom stilu, na svoj način, šutom desnicom s lijeve strane šesnaesterca, neuhvatljivo za golmana Kurilovca Luku Bogovića.

 

Što se Kurilovca tiče, vidjeli smo, prije svega, iznenađujuće vodstvo. Igrala se 27. minuta kad su obranu Gorice izigrala dvojica igrača koji su donedavno bili u – Gorici. Juraj Spudić i Maks Slunjski prošli su dio priprema s prvoligašem, pa se na kraju ipak vratili u Kurilovec. Ovoga puta je Spudić prošao po desnoj strani i dao na vrh peterca za Slunjskog, koji je mirno poslao loptu iza leđa golmana Ivana Čovića. Kratko je trajalo kurilovečko slavlje, već tri minute poslije Cherif je glavom pogodio nakon Lovrićeva slobodnjaka, no vidjelo se na mladim igračima trenera Perice Vidaka da uživaju u trenutku… Skočili su i njihovi navijači, poveselili se, no već deset minuta poslije vodila je Gorica.

Što se same igre tiče, igrači Kurilovca napravili su do kraja utakmice još podosta problema prvoligašu “prošaranom” igračima iz juniorske momčadi. Prazan gol promašio je Matej Kelava, izvrsnu šansu propustio je i Luka Sedlaček, a ni to nije bilo sve od posla kojeg je imao golman Čović. Sjajno je u nekoliko situacija reagirao i kurilovečki golman Bogović, uključujući i najčišćih mogućih “jedan na jedan” s Lovrićem u 76. minuti, no prvi su do gola ipak došli uporniji i angažiraniji gosti. Samo dvije minute nakon Lovrićeva promašaja, iskusni veznjak Kurilovca Marin Matoš opalio je s 20-ak metara i sjajno pogodio rašlje za novo izjednačenje, za 2-2.

Imao je Kurilovec lijepu priliku i u sučevoj nadoknadi, Petar Lucijan Čurek slabo je pucao, a to je značilo i da će pitanje pobjednika županijskoga Kupa odlučiti jedanaesterci. Nakon nekoliko trenutaka predaha, loptu je prvi uzeo kapetan Kurilovca Mislav Čunčić i mirno je pospremio u mrežu. Za Goricu je seriju otvorio Cherif Ndiaye, također miran i siguran. Nije pogriješio ni Matej Kelava za Kurilovec, a za 4-4 pogodio je Hrvoje Babec, iako je golman Bogović bio blizu, vrlo blizu…

Luka Sedlaček je vratio Kurilovčane u vodstvo, a Bogović je opet bio blizu i kod udarca Darija Čanađije. Kod 5-5 loptu je uzeo Marin Matoš, vratio Kurilovec u prednost, a za Goricu je sljedeći na red došao Matija Špičić. S kapetanskom trakom oko ruke i on je rutinski pogodio, opet vratio stvari na “nulu”. Siguran je bio i Luka Mandura za Kurilovec, a tragičar je u posljednjem udarcu ispao Nemanja Ljubisavljević. Luka Bogović se bacio, pogodio stranu i donio Kurilovčanima veliku pobjedu.