Da, da, da i da!!! Gorica je uspjela, u osmini finala Kupa srušila je Hajduk, u utakmici u kojoj je bila i pametna, i hrabra, i odvažna, i kvalitetna. I zasluženo je došla do pobjede, jedne od najvećih i najznačajnijih u klupskoj povijesti, u sudaru sa suparnikom koji samo dvaput u povijesti nije igrao četvrtfinale Kupa. Ove sezone, eto, neće ga igrati i treći put. Sve nešto povijesno u ovoj čarobnoj, prohladnoj večeri…

Kišna srijeda poput ove, s temperaturom bitno nižom nego što smo navikli u posljednje vrijeme, dovela je do toga da gorički stadion nije bio ispunjen kako se možda očekivalo, ali i tih 3011 gledatelja okupljenih na tribinama lijepa je brojka. I uskomešale su se na trenutak tribine u trenucima kad su početne postave istrčale na teren. Hajduk je bio u najjačem sastavu, a Gorica je kombinirala. Ivan Čović dobio je prednost ispred Kahline, na klupi su ostali i Lovrić, Ndiaye, Steenvoorden, dok je veznjak Mario Marina zaigrao u srcu obrane, zajedno s Jovičićem.

U takvom izdanju Gorica je u prvih 45 minuta, gledajući napadački, odigrala prilično skromno poluvrijeme, s osnovnom idejom da Hajduku što više toga onemogući u defenzivi. I funkcioniralo je to na taj način, Gorica nije bila posebno opasna, a Hajduk je u većoj mjeri držao loptu, pokušavao nešto napraviti, da bi na kraju završio poluvrijeme s 59 posto posjeda, ali bez ijednog udarca u okvir gola. Sve u svemu, dio igre iz kojeg se praktički nije imalo što izdvojiti, zapisati, zapamtiti…

Shvatio je i Sergej Jakirović da ne ide sve po planu, da je daleko to od onoga što je zamišljeno, i već od prve sekunde nastavka u igru je poslao Kristijana Lovrića i Matthewa Steenvoordena. Vratio se Marina u sredinu, zamijenio Maloču, Nizozemac je otišao u obranu, a Lovrić na svoju poziciju, lijevo gore, gdje je u prvom dijelu nastupao Jiloan Hamad. I odmah je to bila druga priča, već od prvog trenutka nastavka Gorica je izgledala kao potpuno drukčija momčad. Hrabrija, odlučnija, ofenzivnija i opasnija.

Prvi je, međutim, zabio Hajduk! Nastao je muk na trenutak, ali stvar je u toj 52. minuti izvukla sudačka odluka da je ovdje bila riječ o ruci. Što je televizijskom snimkom i potvrđeno… S druge strane, Gorica je počela stvarati ozbiljne situacije pred golom gostiju, sve više prijetiti, a posebno obećavajuće izgledala je situacija kad je stigao sloobodan udarac za Goricu, odnosno za Lovrića, na istoj poziciji s koje je protiv Dinama pogodio prečku. Ovoga puta nije bio ni toliko uspješan, nije to završilo pravim udarcem, ali bilo je to samo naštimavanje nišanskih sprava…

Koliko ih je dobro namjestio, čovjek s brojem 44 na leđima pokazao je u 64. minuti. Slobodan udarac dosuđen je po sredini, na nekih 20-ak metara, a to je za Lovrića idealno zaduženje. Opalio je poluvisoko, oštro i precizno, i lopta se zakoprcala u mreži Hajduka, iza leđa Josipa Posavca. Gorica vodi 1-0! Velemajstorski potez najučinkovitijeg igrača Gorice, jedan od onih po kojima je prepoznatljiv, tako prekrasno nezaustavljiv.

Pokušao je nakon toga Hajduk žešće napasti, još odlučnije krenuti prema golu domaće momčadi, no u prvih 15-ak minuta tih pokušaja najopasnijom se činila ona bakljada, koju su na istočnoj tribini priredili navijači Hajduka, njih petstotinjak, po stanju na terenu valjda uvjerenih da im te baklje neće biti potrebne u neke druge svrhe, kao što su, recimo, proslave golova. No daleko je  još bio kraj, cijeli stadion nestrpljivo je brojao sekunde, gledajući prema satu na semaforu.

A onda je, govorilo je sve u tom trenutku, stvar riješena! Igrala se 85. minuta kad je Lovrić opet napravio nered po lijevoj strani, lopta je nakon putovanja po šesnaestercu došla do Joeya Suka, a sjajni Nizozemac gotovo rutinski je plasirao loptu u rašlje Hajdukova gola, nedostižno za Posavca, za velikih 2-0.

– Buriću, odlazi, Buriću, odlazi! Igrajte, p***kice! – začulo se s istoka u tom trenutku, Torcida je imala jasnu poruku za svoje igrače…

Situacija se potpuno zaoštrila nakon što je Stanko Jurić u 88. minuti zabio za 2-1, učinivši tako vrlo opasnima onih nekoliko propuštenih situacija, u kojima je Gorica kroz kontre mogla otići i na 3-0, a u cijeloj toj nervozi sudac Jović podijelio je tri žuta kartona, Čoviću, Zwolinskom i Jairu. Nervoza je potrajala do samoga kraja, do posljednje sekunde, puno je to bilo i nabijanja dugih lopti, i duela, bila je tu i još sjajna prilika za Lovrića, ali na kraju je završilo bez novih šokova! Gorica je proslavila jednu od najvažnijih pobjeda u klupskoj povijesti, izbacila Hajduk i otišla među osam najboljih u Kupu Hrvatske!