Prijava

Vaša prijava

Jakir: Uh, moram biti zadovoljan…; Prelec: Ne znam kome smo se zamjerili…


Uh, baš luda utakmica, bilo je tu svega…

Tako je svoj osvrt na sve ono što se događalo u petak na pulskoj Aldo Drosini započeo trener Gorice Sergej Jakirović. I zapravo rekao sve što je trebalo reći. Za detaljne i opsežne analize bit će i boljih trenutaka, teško je bilo sve to zbrojiti u jedan dojam samo nekoliko minuta nakon što je završila utakmica koja je počela golom domaćina, nastavljena izjednačenjem i novim vodstvom Istre, a završena nevjerojatnim golom Cherifa i velikom gužvom na terenu, u kojoj je sudjelovala većina igrača.

– Već na otvaranju promašili smo veliku šansu preko Hamada, a onda smo primili jedan neshvatljiv gol. Još mi nije jasno što se tu dogodilo. Lopta je letjela 70 metara, stalno sam čekao da netko izađe na Grujevića, a on je to lijepo primio, poveo, ubacio, Laukžemiš zabio… Šokiralo nas je to, nije jednostavno vratiti se kad u drugoj minuti dobiješ gol – priznao je Jakirović.

Put prema povratku tražila je Gorica sve do 38. minute i izjednačenja, gola Aleksandra Jovičića glavom.

– Da, tražili smo se do sredine prvog poluvremena. Stavili smo Istru pod pritisak, imali smo i neke šanse, a na kraju uspjeli zabiti iz kornera. U poluvremenu smo se dogovorili da pokušamo još više stisnuti, zabiti brzi gol, međutim umjesto toga smo primili drugi. Iz jednog brzog auta, što nam se ponavlja, čin mi se, peti put, no treba reći i da je Močinić jako lijepo pogodio – nastavio je vrtjeti film utakmice Jakir.

Uveo je Mathieua umjesto Dvornekovića nakon te 62. minute, potom i Babeca umjesto Hamada, u posljednjih desetak minuta i Šrolera umjesto Čanađije…

– Probali smo sve sa zamjenama, promijeniti tijek utakmice, staviti protivnika pod pritisak, no Istra se jako lijepo branila. I usput krala vrijeme, što je normalno, nema tu nikakvih zamjerki… Na kraju smo u toj ludoj završnici, kad praktički čekaš kraj, uspjeli izjednačiti tim golom Cherifa u 95. minuti… I moram biti jako zadovoljan što nismo izgubili utakmicu – nije okolišao Sergej.

Na terenu je po završetku utakmice došlo do velike gužve, no sve se ipak brzo smirilo… Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Kad je sve već bilo gotovo, kao posljednji začin došla je situacija koja je mirisala na opću tučnjavu, no sve se brzo ipak smirilo.

– Normalno da su tenzije ogromne, visoke, da su igrači Istre ljutiti, pa dođe do takvih stvari. Pretpostavljam da je tako bilo, na temelju onoga što sam doživljavao kao igrač… Bitno je da nije bilo nikakvog udaranja, jer svima im je poslije bilo žao, a na kraju su se mirno razišli u svlačionice – zaključio je Jakirović.

A onda je na red došao njegov kolega, ali i prethodnik na goričkoj klupi Ivan Prelec. Zagrlili su se i prije i poslije utakmice, Jakir i Prela u odličnim su odnosima, ali raspoloženje im je ovoga puta bila potpuno drukčije.

– Teško je naći prave riječi u ovom trenutku, svima nam je zaista nevjerojatno teško. Ne znam kome smo se i kako zamjerili, ali očito se događa nešto što nam ne da da napravimo iskorak. Ulažemo užasno puno truda, a nikako da se to vrati. U tom smislu, jako je teško u ovom trenutku biti igrač Istre, trener Istre, član stožera… Međutim, sport svakodnevno piše nekakve romane, a tako je bilo i ovoga puta – rekao je uvodno Prelec.

Posljednju pobjedu s Istrom upisao je još davnog 3. kolovoza, od tog dana doživio sedam poraza i izborio šest remija, ali činjenica je da ga na njegovu putu sreća definitivno ne prati. Kao što ga, realno, nije pratila ni ovoga puta.

– Dobro smo otvorili utakmicu, zabili gol, a nakon toga smo u fazi napada prestali raditi ono u čemu smo dobri. Počeli smo preskakati igru, a to više odgovara Gorici, koja ima fizički snažnije igrače, zbog čega nismo uspjeli kontrolirati igru na terenu. U drugom poluvremenu to smo promijenili, uspostavili smo kontrolu utakmice, više ne nametnuli, no naravno da je nemoguće očekivati da Gorica, s obzirom na svoju kvalitetu, neće stvoriti poneku šansu. Nekako sam dojma da smo na kraju zaslužili ta tri boda koja, eto, ponovno nismo osvojili – uzdahnuo je Prelec.

Puno je nervoze prisutno u Puli, lokalni mediji udaraju na sve strane, bez previše smisla, ali udaraju… Navijači se ljute, misleći valjda da bi se s ovim igračima trebala igrati Liga prvaka, a Prela i njegov pomoćnik Cico Grlić u svemu tome pokušavaju balansirati. I raditi najbolji mogući posao.

– Jedino što možemo u ovom trenutku je nastaviti ‘rudariti’, druge nam nema, a ja vjerujem da ćemo u jednom trenutku uspjeti preokrenuti stvari u našu korist. Pa da i bodovno sve bude drukčije – uzdahnuo je još jednom za kraj.