Usred jedne lijepe i uspješne sezone velikogoričke košarke, u kojoj je klub ulovio pravi zalet za uspješnu budućnost, u kojoj seniori briljiraju na prvoligaškim parketima, a škola košarke konačno se počela vraćati na pravu razinu, kao grom iz vedra neba stigla je šokantna vijest. Umro je Jenki.

– Samo se srušio. Izgleda da je srce otkazalo… Strašno, svi smo u šoku – govorio je jutro poslije tajnik KK Gorice Ljubo Prgomet, dok je vijest još tražila svoju potvrdu.

Silvije Jenkač imao je samo 61 godinu u trenutku kad nas je napustio. Bio je jedan od sportskih fanatika najviše kategorije, i u sedmo desetljeće života zakoračio je s ogromnom energijom, sa željom da napravi pravi posao za klub i velikogoričku košarku, ali srce, nažalost, nije izdržalo. Otišao je prerano, puno prerano, na početku jedne nove priče, i ostavio veliku prazninu. Usput će, kad je o goričkoj košarci riječ, bez ikakve dvojbe ući u legendu.

Jenki je bio Purger, fetivi Zagrepčanin, ali Velikoj Gorici dao je gotovo tri desetljeća svog života. Jedan je od rijetkih koji imaju ogromne zasluge za funkcioniranje kluba pod sva tri imena – došao je prvi put još osamdesetih, kad je u ovom gradu živio KK Radnik, vodio je i dečke i cure, vratio se opet kad se rodila Media, bio sportski direktor i voditelj omladinske škole, otišao u Zrinjevac pa Cedevitu, da bi se opet vratio sredinom prvog desetljeća u 21. stoljeću. I ostao naš, Goričanin, sve do svog posljednjeg daha.

– Bilo je to 2005. ili 2006. godine, teško mi se sad i sjetiti, ali znam da mu je bilo odlično u Cedeviti. Imao je dobar posao, izvrstan status, ali kad sam ga nazvao i rekao mu da nam treba šef omladinske škole, znao sam da ću ga uspjeti nagovoriti. I uspio sam, došao je u Goricu i treći put, nakon čega više nije odlazio – govori Darko Ćopić, bivši tajnik kluba, ponavljajući nekoliko puta da ne može vjerovati da se to doista dogodilo, da Jenkija doista više nema…

– Bio je Zagrepčanin, pravi Purger, ali za velikogoričku košarku napravio je nevjerojatno puno. Čak i kad nije bio u klubu, kad je radio negdje drugdje, uvijek nam je bio na raspolaganju, bilo da treba dovesti nekog igrača ili bilo što drugo. Znali smo da na Jenkija možemo računati u svakom trenutku – kaže Ćopić.

Jenki je odgojio generacije i generacije mladih goričkih košarkaša, rad s djecom bio mu je najdraži i najvažniji, jedan je od trenera kakvih danas nedostaje u hrvatskoj košarci, a koliko će nedostajati goričkoj košarci ne treba ni napominjati… Slovio je za strogog trenera, ali i za čovjeka koji je uvijek imao toplu riječ za svakog od klinaca, koji je bio pravi pedagog.

Posljednjih godina pokrenuo je i svoj projekt, nezadovoljan radom u klubu u jednom razdoblju, osnovao je školu košarke Velgor, koja je funkcionirala bolje nego klupski omladinski pogon. Ovog ljeta, dolaskom predsjednika Duška Radovića, konačno je došlo do velike pomirbe, Velgor se opet uključio u klupski pogon, svi skupa lovili su zalet za velike stvari. Nažalost, dalje će se morati ići bez njega. Na temeljima koje je on postavio, na principima u koje je vjerovao, sa ciljevima koje je imao…

Počivajte u miru, treneru.