Prije malo više od mjesec dana, početkom ožujka 2020., prekinuta je tek započeta nogometna proljetna polusezona amatera, pa i u Turopolju. Svi su s guštom očekivali neizvjesnu mrtvu trku za prvaka u 1. ŽNL istok između Jelačića Vukovina i Mraclina a onda se nevjerojatno dogodio zli virus i sve u životu se okrenulo naglavačke. Iznenađenje tog jedinog proljetnog kola režirala je Buna remijem 2:2 kontra favoriziranog Mraclina. Ovih dana u sportskoj suši, prisjetili smo se podviga momčadi iz Male Bune a listajući arhivu naišli smo na tekst objavljen 24. siječnja 2011. pod naslovom “Buna kao oaza nogometa i zdravlja”. Ima li danas u tome simbolike? Spomenuti tekst bio je za širi auditorij od našeg Turopolja i zbog toga je uvodni dio glasio ovako. U Malu Bunu se iz Gorice automobilom stiže za svega desetak minuta i tu je početak idiličnog, pitomog, brdovitog i prelijepog, ljeti fantastično zelenog krajolika s kojeg (nekih dijelova) puca prekrasan pogled na dragi Zagreb. Alfa o omega kluba je tajnik Zlatko Petrac, negdašnji pomoćni sudac 1. HNL sa sedmogodišnjim stažom, koji je tada kazao sljedeće.

– Mi smo jedini klub između Velike Gorice i Pokupskog, a to je relativno ipak veliki prostor. Omogućujemo mladima iz mnogobrojnih sela i zaseoka da se bave nogometom a nije potrebno posebno isticati ulogu sporta u zdravijem odrastanju. Buna je oaza velikog nogometa Vukomeričkih gorica. Klub je osnovan 1978. godine. Početkom Domovinskog rata kompletna seniorska momčad otišla je na front kao mladi članovi Uprave. Seniore smo zato morali ugasiti ali rad s mlađim selekcijama nije prekinut unatoč blizine bojišnice. Odgojili smo dosta darovitih igrača a najpoznatiji na razine Hrvatske je Nikola Rak. Prije rata Josip Kordić bio je kapetan i ponajbolji igrač generacije Radnika iz Gorice -pričao je prije devet godina Zlatko Petrac i nastavio.

– U sezoni 2008/2009. domaći trener Stjepan Grđan i domaći momci bili su prvaci 2. ŽNL istok i sada smo županijski prvoligaši. Želim naglasiti da su igrači čisti izvorni amateri mogu dobiti tek pokoju pivicu ili kotlovinu. Predsjednik kluba je Vladimir Birek Grof. Članovi UO su Miroslav Svekrić, Ivica i Mario Đurašin, Stjepan Lovrić, Ivan Mrkonjić, Darko Brajković, Josip i Juraj Rak, Stjepan Kolarec i Nikola Matković. Trener seniora je Miroslav Lukinić, juniora Zlatko Petrac, limača Marko Đuretić i veterana Ivan Mrkonjić. Za seniore igraju: Boris Četković, Mario i Tomislav Đurašin, Ivan Grđan, Filip Huđber, Jakov i Josip Ištvanić, Željko Ježovit, Ivan i Nikola Kordić, Josip Kušan, Igor Mamuza, Vedran Matković, Mihael Odrčić, Ivan Povoljnjak, Ivan Rak, Hrvoje Svekrić, Danijel Škojc i Mišel Vujnović – otkrio je tada Zlatko Petrac.

U Turopolju je Zlatko Petrac poznat i kao jedan od pokretača danas već čuvene malonogometne lige Vukomeričkih gorica. O tome je uz Petraca govorio i Miro Svekrić, jedan od važnijih kotačića Bune i malonogometne lige.

-Negdje 2004, godine ljudi širom Vukomeričkih gorica bili su oduševljeni idejom. Oformili smo ligu koja se igra u ljetnim mjesecima dok veliki nogomet uglavnom miruje. Liga je imala 15 momčadi iz isto toliko susjednih sela. Za pojedinu momčad mogu igrati samo mještani mjesta iz kojeg španeri dolaze. Kompletno kolo igra se vikendom, uvijek u drugom selu i to je onda lokalni spektakl. U prosjeku se okupi i više od 500 gledatelja koji uz navijačka obilježja vatreno drukaju za svoje. Vođenjem i praćenjem malonogometne lige ujedno radimo i selekciju za NK Bunu – pričao je tada Miro Svekrić.

Na MNL Vukomeričkih gorica još uvijek je vatreno pa i žestoko ali nogometnom crnilu je ovdje ulaz zabranjen. Tu se igra pošten, izvorni i ničim opterećen nogomet. Poželimo da se niz nastavi i ovog tekućeg ljeta 2020. godine.