Danas u sportskom ribolovu ŠRU Odre iz Velike Gorice vrijedi pravilo da se svaki veći ulov (iznad 4 kilograma?) nakon eventualnog snimanja pušta natrag na slobodu. Tako nije bilo prije 11 godina kad je velikogorički Reporter objavio vijest o zanimljivom ulovu Darka Stjepana Tomašić iz Novog Čiča, tada 57-godišnjeg sportskog ribiča.

Evo teksta objavljenog 7. svibnja 2009. godine. “Pedesetsedmogodišnji Darko Stjepan Tomašić iz Novog Čiča, probudio se rano ujutro 3. svibnja ne sluteći kakva ga pustolovina čeka. Kao i mnogo puta u proteklih 35. godina, koliko je član sportskog ribolovnog društva, uzeo je pribor i zaputio se na obližnje Veliko jezero nedaleko Velike Gorice. Mirno svibanjsko jutro bilo je kao stvoreno za kapitalni ulov. Darko je tada kazao.

“Dugo se nije ništa događalo. Šaran je zagrizao u 6,40 sati. Da je kapitalac znao sam kad je borba započela. Rola ZEBCO XL-40 savršeno je funkcionirala, a i najlon 0,25 je izdržao 35-minutno nadmetanje. U blizini je bio poznanik, također član ŠRU Odra koji mi je pomogao. Ne treba naglašavati koliki je bio adrenalin dok je trajala borba s 15-kilašem. Kapitalac je zagrizao na kukuruz šećerac. Velika je šteta što u blizini nije bilo fotoaparata. Šarana ljepotana tada bi vratio u jezero. Ovako..šteta. Ovo mi je najveći ulov u 35-godišnjoj karijeri. Bilo je šarana do šest kilograma, pa i štuka od jedanaestak kilograma, ali ovakav šaran..Kad sam se biciklom vraćao kući, šarana nije bilo moguće sakriti. Povratak je potrajao, svi su željeli fotografirati se s ribetinom.”

Inače, Tomašić je tada bio dugogodišnji zaposlenik tvrtke Hidrel d. d. (danas je u mirovini ali i dalje ide na ribičiju) koja eksploatira jezero i ne treba se čuditi što popularni “Tomas” savršeno poznaje svaku uvalu i skrovito mjesto za dobar ulov.