Reprezentacija je moj san, nitko ne bi bio sretniji od mene da jednog dana navučem kockasti dres, ali nikad se nisam niti neću gurati kroz medije. O meni govore moje igre, a izbornik je tu da donosi odluke, govorio je Ante Budimir (27), Velikogoričanin u dresu španjolske Mallorce, na svaki spomen mogućnosti da dobije poziv Zlatka Dalića.

I logične su bile sve te priče, itekako logične, jer Ante je mreže posljednjih godina parao i po Njemačkoj, i po Italiji, a prošle sezone radio je po španjolskim stadionima. Njegov klub, nažalost, ispao je iz Primere u konačnom raspletu jedne konfuzne sezone, no Budimir je ostavio fantastičan dojam. Zabio je 13 golova i privukao na sebe pažnju brojnih klubova. U nekim ludima pričama spominjala se i Barcelona, što vjerojatno i nije posebno realna opcija, no za očekivati je kako 27-godišnjak s Cibljanice sljedeće sezone neće igrati drugoligaški nogomet, da će prilično lako pronaći novu, ambiciozniju sredinu…

Sve što je Ante Budimir radio u ovoj sezoni pratio je i izbornik Zlatko Dalić, koji mu je ponudio “prst”. Poslao mu je pretpoziv za sljedeću akciju reprezentacije, za okršaje s Francuskom i Portugalom u Ligi nacija. Ante će, dakle, biti na “stand-byu” i čekati hoće li se ukazati potreba za aktiviranjem poziva. Među pozvanima su od napadača Perišić, Kramarić, Petković, Rebić i Brekalo, a pretpoziv je dobio još i Antonio Mirko Čolak, jednako kao i Lovre Kalinić, Marko Rog, Mile Škorić i Filip Uremović.

Ante Budimir nalazi se, eto, u predvorju snova, ali čak i da u njemu ostane, da ne dobije priliku odigrati poneku minutu u najdražem dresu, već je i ovo velika stvar. I garancija da izbornik gleda, prati i vidi što Ante može i zna. Nastavi li igrati u formi iz prošle sezone, nastavi li zabijati i u sljedećoj, pretpoziv bi se u bliskoj budućnosti lako mogao pretvoriti u pravi, pravcati poziv.

Ante Budimir napustio je Goricu u siječnju 2011. godine, otišao je u Inter u prvom transferu u klupskoj povijesti… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

A to je Budimir, nema nikakve dvojbe, apsolutno zaslužio. Dečko koji je kao tinejdžer zabio posljednji gol u povijesti Radnika pa ostao zapisan u povijesti kao prvi transfer na kojem je tek rođena HNK Gorica zaradila neki novac (u Inter je otišao za 20-ak tisuća eura), za sve se izborio sam. Iz Intera se preselio u Lokomotivu, zatim otišao u St. Pauli, pa u Italiju, u Crotone i Sampdoriju, da bi zasad niz stao na bajkovitoj Mallorci. I u predvorju kockastih snova.

Počeo je na betonskom igrališu na svojoj “ciblji”, prve nogometne korake radio je diveći se nešto starijem klincu iz susjednog haustora, Matiji Dvornekoviću, a onda je odletio zaista visoko. Na sam vrh velikogoričkog nogometa, tu nema dvojbe, u društvo s velikim imenima kao što su Andrej Panadić, Štef Deverić, Mario Cvitanović, Tomo Butina i ostali. Mali Ante je odrastao, danas se na betoncu na “ciblji” neki novi klinci dive njemu. A što bi to tek bilo kad bi navukao kockasti dres…