Snovi su se razbuktali nakon utakmice u Rumunjskoj, nakon pobjede Gorice 26-24 na gostovanju kod Potaissa Turde, činilo se da je samo još jedan koračić ostao do povijesnog prolaska jedne europske runde, ali buđenje iz sna bilo je okrutno. Rumunji su došli u Veliku Goricu dva dana prije, s dva europska trofeja u posljednje četiri godine, s jasnom željom da uzvrate Gorici na najbolji mogući način. I, nažalost, uspjeli su. Postavili su se s autoritetom, pokazali kolikom kvalitetom zaista raspolažu i bez većih problema “prebacili” ono što su Goričani izveli tjedan dana prije.

Tamo do 3-3 Gorica se držala, a onda su Rumunji otišli na 10-4 i više se nisu osvrtali. Sve je pokušavao gorički trener Andrija Nikolić, vrtio igrače i postave, ali nije ovo bio dan za velike stvari. Gostujući napadi prelako i prejednostavno su završavali loptama u domaćoj mreži, a u rumunjski obranu naši su rukometaši udarali kao u zid. Kad bi taj zid i prošli, pojavili bi se ljudi odluke, golmani Irimus i Selaru. Teško ih je bilo i razlikovati, obojica kratko ošišani, s “trodnevnom” bradom, visoki i snažni, i obojica – odlični! Imali su apsolutno identičan učinak, svaki je obranio po deset lopti uz 50 posto uspješnosti, što je u zbroju točno dvostruko više nego što su obranili gorički golmani Sladoljev i Purić.

I u tome je, vjerojatno, bio i ključ. Kažu da su u rukometu golmani “pola momčadi”, a ovoga puta doista je tako i izgledalo. Kad ti čovjek obrani sedam lopti u prvih 12 minuta, pri čemu dobar dio toga otpada na zicere, pa kad uđe drugi i krene braniti još bolje, pa kad upadneš u minus od šest, sedam golova… Sve nakon toga je, ispalo je, bilo nemoguća misija. Bez obzira na trud, na želju, na maksimalnu borbenost… Kad je tako, kad golmani rade razliku, lakše je njihovoj momčadi i u napadu, pa u toj situaciji trojica igrača odrade jedan lijep šuterski trening – Ghita, Cintec i Szoke pucali su 30 puta na gorički gol, a zabili 21! Ghita 9 od 11 pokušaja, Cintec 6 od 9, Szoke 6 od 10…

S druge strane, za Goricu su po četiri puta zabijali Hrvoje Ceković i Ivan Laljek, pet Davor Ćavar, a prvi strijelac sa šest komada bio je Dominik Novak, koji je svih šest zabio u posljednjih 15-ak minuta, kad je sve već bilo riješeno. Kad se sve zbroji, kad se svemu tome doda i ne uvijek idealno suđenje, i nije posebno čudno što su gosti na poluvremenu imali ogromnih 18-11, što je u nekoliko navrata bilo i devet razlike za Potaissu… Bili su Rumunji snažniji, brži, precizniji, vještiji… I, treba priznati, zasluženo su otišli u sljedeće pretkolo.

Gorica se, bogatija za ovo važno iskustvo, okreće domaćem prvenstvu i ostalim redovnim izazovima. Što će biti sa “zagrebašima” Ćavarom, Srnom i Klaricom, hoće li se odmah vratiti u PPD, tek ćemo doznati u sljedećim danima, no sasvim je sigurno da će i ovaj poraz biti dobra škola za goričku rukometnu mladost. Prije dvije godine prvi put je HRK Gorica zaigrala u Europi, izgubila u gostima i remizirala doma s Estoncima. U drugom pokušaju stigla je i prva pobjeda, ali ne i konačni uspjeh. Treća će, nadamo se, biti sreća. Već sljedeće sezone? Zašto ne…