Prije nekoliko dana objavljen je tekst o turopoljskim klubovima u natjecanju Jedinstvene županijske lige. Gledajući svih šest klubova, primjetno je da su igrači koji su poznati kao rasni golgeteri “nestali s radara” i da su se pojavili neki novi. Tako se ukazao i Tomislav Horvat, igrač Turopoljca iz Kuča, koji ne samo da je najbolji strijelac Turopoljca, nego je i najbolji strijelac svih turopoljskih klubova. Njegovih 10 pogodaka osiguralo mu je dijeljenje pete pozicije na tablici strijelaca. A ako pratite utakmice “zelene zKuč”, sigurno ćete primijetiti igrača s brojem 23 na leđima kojeg se može vidjeti i u vlastitom i u protivničkom kaznenom prostoru, u sredini terena, ali i na bokovima. Osvaja navijače svojom borbenošću, korektnom igrom, ali najviše – golovima, i glavom i nogom, i iz igre i iz slobodnih udaraca! Pa, tko je Tomislav Horvat? Imao sam priliku popričati s njim i zamolio sam ga da se predstavi turopoljskoj publici. Evo što mi je rekao…

O sebi:

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Prve nogometne korake Tomislav Horvat ili Hoki, kako ga zovu suigrači i prijatelji, napravio je u Rudešu, ali je nakon godinu-dvije prešao u Kustošiju gdje se zadržao nekoliko godina i trenirao je s Oršićem i Šitumom, a trener je bio Babić. Ovdje govorimo o najmlađim uzrastima. Kao mlađi pionir i pionir, igrao je u NK Zagrebu s kojim je bio na nekoliko turnira u inozemstvu. Kao kadet prešao je u Dinamovu nogometnu školu i trenirao je i igrao s igračima koji i sad igraju u Dinamu. Uvijek je igrao u napadu i bio je zadužen za golove. I sve je bilo u redu dok se nije ozlijedio, zbog čega je morao duže pauzirati, te je nakon te pauze prešao u Lokomotivu. Igrajući u Lokomotivi, opet se ozlijedio i ta stanka ga je odvojila od prve postave. U Rudešu i Lokomotivi bio je profesionalni igrač. Razmišljao je o prekidu karijere, ali ipak je ostao u nogometu, kao igrač. U periodu 2014.-2017. godine igrao je u Kustošiji, da bi godinu dana bio i igrač Kurilovca (2017./18.), te na kraju igrač Trešnjevke od 2019. do 2020. godine. Od 2020. godine igrač je Turopoljca. Kad su ga ozljeda primorale na prekid profesionalne karijere, prihvatio se knjige i završio je fakultet i sada radi kao IT stručnjak u jednoj domaćoj tvrtki.

Foto: Arhiva Tomislava Horvata

O Turopoljcu:

U Turopoljac je došao na nagovor kolege s fakulteta, igrača Turopoljca, Stjepana Đuračića. Iako nije bio upoznat s klubom, kao ni sa JŽNL u cjelini, nakon nekoliko dolazaka na utakmice i upoznavanja igrača, prihvatio je poziv i došao u Turopoljac. Kaže da mu je u Kučama odlično, da su dečki dobri, da se Uprava svojski trudi osigurati igračima što im treba, ali da nije zadovoljan svojim nastupima, ali ni cjelokupnom predstavom ekipe Turopoljca u jesenskoj polusezoni. Kaže da se uvijek do sada borio za prva mjesta, bez obzira gdje je igrao, ali da je ove polusezone na tom polju jako nezadovoljan. Poznaje Mlinarića i Šestoka i s njima je igrao i trenirao tijekom karijere, a cijeni i ulogu kapetana Turopoljca Vjeke Lučića i kaže da nije isto s njim i bez njega! Podredio je svoju igru kolektivu i nije samo posvećen davanju golova, kao dok je bio mlađi. Situacija na tablici je mogla biti i drukčija da su zadnje dvije utakmice dobivene, ali problem obrane i dobivanja puno golova zbog previše izmjena igrača u obrani pratio je ekipu cijelu polusezonu i rezultat toga je tek 11. mjesto. Previše oscilacija u igri dovele su do ovog lošeg plasmana. Velik broj mladih igrača daju mu dobar osjećaj, jer su dečki puni motiva i igraju sa srcem. Vjeruje da bi u proljeće moglo biti puno bolje ako ekipa ostane na okupu i prođe dobre pripreme.

Eto, tako je zborio Tomislav Horvat, najbolji strijelac Turopoljca. Mogu reći da je izvrstan sugovornik, pristupačan i korektan. Bilo je lijepo slušati ga dok je pričao o svojoj karijeri. Poželimo mu samo zdravlje i sreću, da u nastavku prvenstva ne bude ozljeda, jer onda će biti i golova! Sretno, Hoki!

Tekst: Zlatan Sever