Ivan Šestok postao je zadnjih nekoliko godina, možemo to slobodno reći, nositelj igre Turopoljca, još dok je zajedno s ostalim igračima Turopoljca igrao na terenima 1. ŽNL Istok, ali i nakon što je ostvaren cilj i plasman u Jedinstvenu županijsku ligu. Navijači “zelene ‘z Kuč”, ali i svi neutralni poznavatelji amaterskog nogometa pitali su se tko je taj “nogometni virtuoz” laka koraka, koji zna sve s loptom, a igra u 5. rangu hrvatskog nogometa. Ima li kakva “tajna” zbog čega je Ivan Šestok, poznat i kao Šele odlučio igrati u NK Turopoljcu te kakav je bio njegov nogometni put od samih početaka pa do sada, najbolje je da nam kaže Ivan osobno. Vaš već “poslovično omiljeni reporter”, ljubitelj amaterskog nogometa, iskoristio je početak priprema Turopoljca i “zaskočio” Ivana nakon jednog treninga i porazgovarao s njim.
Ivane, hvala ti što si pristao na ovaj intervju. Molim te da se na početku predstaviš i kaži nam kad si i gdje počeo igrati nogomet?
Hvala Vama na pozivu za intervju. Već ste me predstavili (haha). Rođen sam 11. veljače 1994. godine, a nogomet volim od malih nogu. Počeo sam trenirati sa 6 godina u tadašnjem NK Udarnik iz Kurilovca, a otac me skoro svakodnevno vozio na trening.
U kojim si nogometnim školama i klubovima trenirao u mlađim uzrastima i koji su ti treneri bili najdraži? U Turopoljcu te gledamo kao veznog igrača. Jesi li tijekom dosadašnje karijere igrao i nešto drugo osim veznog? Gledao sam te na jednoj utakmici kao stopera i odigrao si dobru utakmicu. Koju poziciju voliš najviše igrati?
Osim u NK Kurilovec, trenirao sam još u NK Zagreb. A što se tiče trenera, moram spomenuti nekoliko njih. U NK Zagrebu, u mlađim pionirima, najviše sam naučio od Krešimira Gojuna, koji je najviše vjerovao u mene i moj talent. U kadetima bih izdvojio Hrvoja Člekovića, pod čijom smo trenerskom palicom osvojili titulu prvaka Hrvatske, ispred Dinama! U seniorskim počecima, u Kurilovcu, trenirali su me Dinko Livada, Senad Harambašić i Damir Dittrich, s kojima sam isto volio raditi. Što se tiče igranja u Turopoljcu, izdvojio bih gospodina Vladu Horvata, preko kojeg sam i došao u Turopoljac.
Što se tiče pozicija koje igram, moram reći da sam u mlađim kategorijama igrao u obrani, kao stoper, ali su treneri procijenili da sam korisniji kao vezni igrač. Čak sam i u seniorima Kurilovca jedno vrijeme igrao bočnog. Mogu reći da sam osim veznog, igrao sam skoro sve pozicije, samo se još nisam iskušao kao golman (haha). Hvala na komplimentu, a baš mi je i stoperska pozicija i najdraža pozicija, samo što je eto, ne igram često.
Kad si i gdje počeo igrati za seniorski sastav? U kojoj ligi? Tko su ti od sada poznatih prvoligaških igrača bili suigrači i gdje?
U seniorskom sastavu počeo sam igrati sa 18 godina u NK Kurilovec, koji je tada igrao 3. HNL. Što se tiče prvoligaških igrača s kojima sam igrao, mogu reći samo o nekima od njih iz vremena dok sam bio u mlađim pionirima. Tada sam bio kapetan “reprezentacije 4 županije”, a u reprezentaciji ZNS-a (Zagrebačkog nogometnog saveza, op. a.) igrao sam sa sadašnjim reprezentativcima Petkovićem i Kovačićem. Poslije su nam se putovi razišli.
Jesi li imao problema s ozljedama i jesu li one trasirale tvoj put? Jesu li one razlog igranja u 5., a ne recimo u 2. ili 3. ligi?
U karijeri sam imao ozbiljniju ozljedu leđa zbog koje nisam igrao 6 mjeseci, a kasnije mi se ozljeda vraćala pa sam imao još kraćih pauza. Teško mi je reći što bi bilo kad bi bilo. Ja bih rekao da je bilo više razloga i ne bih ih sada analizirao.
Kada si došao u Turopoljac? Navijači koji su bliži Turopoljcu znaju da ti je mama iz Kuča. Je li i to bio jedan od razloga što si se odlučio za Turopoljac? Ili su na tu odluku utjecali suigrači koje poznaješ iz prijašnjih klubova?
U Turopoljac sam došao 2017. godine. Da, mama mi je iz Kuča zbog čega tamo poznajem puno ljudi pa se osjećam kao doma. Posebno sam bio ponosan u sezoni 2018/19., kad smo pobijedili NK Naftaš Ivanić, u Knejama, pred preko 500 gledatelja i osvojili prvo mjesto u 1. ŽNL Istok.
Turopoljac je uspio u svojoj želji ulaska u JŽNL i sad igra drugu sezonu u istoj (u ovim čudnim korona vremenima!). Rezultati nakon jesenske sezone 2020/21. su, prema izjavama i igrača i uprave i navijača, skromni (da ne uporabim neku grublju riječ), unatoč tome što je u veznom redu igrao jedan Mlinarić, Šestok, Kumić, prije toga Sesar, a u napadu Horvat, Vjeko Lučić, Perić… Što je po tvojoj ocjeni, razlog ovog slabijeg rezultata?
Mislim da imamo vrlo dobru ekipu, ali dogodile su se neke promjene u igračkom, ali i stručnom kadru. Svi znaju da se ekipa ne rađa preko noći, te smatram da nam treba vremena za upoznavanje i uigravanje kako bi trener izvukao maksimum iz svakog pojedinca, a i on sam je relativno novi u ekipi. Vjerujem da ćemo već ovo proljeće biti na potrebitoj igračkoj razini.
Tijekom ljetne stanke u natjecanjima velikog nogometa, bio si nositelj igre MNK Bukevje u malonogometnoj ligi Turopolja i Posavine. Kako ocjenjuješ tu ligu i smatraš li da ona pomaže igračima velikog nogometa u održavanju
fizičke spremnosti tijekom ljeta? Ili misliš da negativno utječe na formu, zbog možebitnih ozljeda i slično?
Smatram da je ta liga dobra kako igrači ne bi izašli iz forme, ali slažem se da se vrlo lako ozlijediti što može utjecati na njihovu igru kada počne sezona. I sam sam bio ozlijeđen, dva mjeseca sam imao problema s ozljedom koljena zbog čega sam propustio ljetne pripreme, koje su i ovako bile “skraćene” zbog pandemije korone. Osjetilo se to i na mojoj igri.
Turopoljac je, kao i ostali amaterski klubovi, počeo s pripremama. Kakva je atmosfera u dečkadi, kakvi su planovi za proljetni dio sezone i misliš li da će rezultati biti bolji nego prošle jeseni? Ima li dolazaka ili odlazaka iz kluba? Koje bi pozicije, po tvojoj procjeni trebalo pojačati u ekipi?
Atmosfera u klubu je kao i uvijek, odlična. Što se tiče odlazaka, iz kluba je otišao Josip Mlinarić (moj bratić) i Kristijan Avramović, ali su nam se vratili Matasić i Begić. Planovi za proljetni dio su da ispravimo greške iz prvog dijela sezone kojih je bilo. Moje netreniranje utjecalo je i na moju igru, trenerove taktičke zamisli koje nisu ispoštovane neki su od razloga našeg lošijeg plasmana. Pošto smo mi ipak pametna dečkad, svi zajedno smo poradili na rješavanju problema, te smo uvjereni da nas čeka jedna uspješna i kvalitetna polusezona.
Eto, baš smo se napričali. Imaš li još nešto interesantno što bi volio podijeliti s renomiranom čitateljstvom? Što bi poručio navijačima Turopoljca, što mogu očekivati na proljeće od igrača Turopoljca?
Htio bih zahvaliti Upravi što su uredili prostor sa umjetnom travom (na katu sportskog objekta, op.a.), gdje možemo odraditi kvalitetan trening po hladnoći i kiši. Navijačima bih htio poručiti da nam puno znači njihova podrška i nazočnost na svakoj utakmici bilo doma ili u gostima, te da se nadam da će dolaziti u još većem broju. A kao jedan od najiskusnijih, mogu reći da od igrača ovo proljeće možete očekivati zalaganje, rad i predanost. I još jednom hvala na pozivu za intervju. Eto, mogu reći da je sa Ivanom Šestokom – Šeletom uvijek ugodno razgovarati iako smatra da bi bilo bolje intervjuirati ga nakon prvenstva, jer očekuje puno bolju svoju igru, ali i igru i plasman Turopoljca na proljeće. Ako bude tako kako je rekao, nitko sretniji od mene napraviti intervju i nakon prvenstva! Uvijek je spreman na šalu i pošalicu, a u takvom je tonu protekao i naš razgovor. Na kraju, ne preostaje mi ništa drugo nego čestitati mu rođendan, zaželjeti mu puno zdravlja i sreće. I naravno, vrhunskih igara u nastavku karijere.
Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr