„Dober den! Ja sam coprnica!” pozdravlja ovo mistično biće zbunjenog i uplašenog biciklista na njegovom putu turopoljskim krajem. Na tom putu susrest će i Moguta, proći pored lijepih kurija i kapela, zagledati se u djevojku koja će mu ponuditi da predahne uz domaću gibanicu s pogledom na „muže i dekle” koji lepo tancaju. To je samo djelić priče koje kroz film „Iščemu turopoljsko blago” u prijevodu: „U potrazi za turopoljskim blagom” na duhovit, simpatičan, i poučan način elemente turopoljskog dijalekta otima zaboravu.

Kratkometražni, 20-minutni film, redateljice i scenaristice Romane Rožić predstavljen je danas povodom Dana europske baštine, a svečana projekcija održana je u Dvorani POU Velika Gorica.

Riječ je o maloj krimi komediji koja je zamišljena kao lekcija stranog jezika, mladim naraštajima, školarcima među kojima turopoljski dijalekt, govor njihovih i naših predaka, sve više blijedi i nestaje. On je 2017. zaštićen kao kulturno dobro, nakon čega se u odjelu za kulturu Grada Velike Gorice rodila ideja da ga, osim kroz razne publikacije i rječnike, očuva i kroz medij filma i tako približi široj populaciji.

Tako je nastao film „Iščemu truopoljsko blago” u produkciji Grada Velike Gorice i Studia Metar 60, koji je pred kamerom okupio brojne Turopoljke i Turopoljce izvorne govornike, a sve pod redateljskom palicom poznate vellikogoričke filmske umjetnice Romane Rožić.

-To je jedna mala komedijica koja ima triler elemente, a tema je turopoljski dijalekt. Tako da scenarij povezuju riječi, a ne priča, a upravo je glavni akter dijalekt-kaže redateljica i scenaristica koja je priču tkala od riječi A – „ambrela” pa sve do blaga, copernica, moguta, dekla, gibanica…

Priču su najbolje mogli ispričati izvorni govornici, dakle glumci amateri s kojima je, kaže redateljica, zadovoljstvo bilo raditi.

-Ovo je bilo jedno predivno iskustvo. Bila je pozitivna atmosfera tijekom snimanja filma što je neobjašnjivo. Glumce amatere smo mi morali uzeti jer danas nema profesionalnih glumaca koji barataju turopoljskim dijalektom. Imate kajakvaca, onih koji barataju kajkavskih dijalektom, ali ne i onog koji bi ovladao turopoljskim. Zato smo morali napraviti audiciju na koju su nam se javili svi ti ljudi, mislim da su posao napravili izvrsno i pozitivana je bila suradnja sa svim institucijama Grada Velike Gorice od Turističke zajednice, POU-a poglavarstva…-pohvalila je kompletnu ekipu redateljica Rožić.

Kajkavski doživljava renesansu

Jedini profesionalni glumac, koji u filmu tumači biciklista, jest Denis Bosak. Rođeni Zagorec, kajkavac, na audiciju za film javio se iz ljubavi prema kajkavskom dijalektu, no na kraju mu je pripala uloga jedinog štokavca, zbunjegnog biciklista koji luta Turopoljem.

-Nisam imao problema s dijalektom iako je dosta različit od mog prirodnog zagorskog, ovo je kompletno novi dijalekt. Bilo je zanimljivo i llijepo, odlična ekipa. Super smo se zabavljali i stvorili nešto za što se nadam da će se svima svidjeti. Ovaj film je jedan prekrasan moment. Imam neki osjećaj da kajkavski jezik doživljava svoju renesansu i prekrasno mi je biti dio te renesanse-rekao nam je Bosak.

Ovo je uvodna lekcija, nastavk slijedi

Iz Grada Velike Gorice, koji je prije dvije godine pokrenuo ovaj hvalevrijedan projekt kojim se radi na očuvanju turopoljskog govora, naše najveće baštine, stižu najave da je ovo tek početak, te da će se nakon prve filmske lekcije našeg turopoljskog jezika, snimiti i druga, kako on doista ne bi postao toliko stran naraštajima koji tek dolaze, ali i svima nama.

-Ovo je jedna uvodna lekcija u cijeli projekt. Planira se snimati i dalje u obliku malih lekcija, jer ponijeli smo se prema turopoljskom kao prema stranom jeziku. Zamišljeno je da snimimo niz kratkih lekcija, na isti način zabavnih kojima ćemo promovirati i našu drugu kulturnu baštinu, spomenike, krajolike itd. U slijedećoj godini planirano je da se radi na scenariju, imat ćemo natječaj i odabrati scenarij i nadamo se da ćemo u budućnosti pristupiti i snimanju filma. To su zahtjevni financijski projekti koji se ne mogu u jednoj godini provesti-rekla nam je Vesna Župetić iz gradskog odjela za kulturu.

Na samom je projektu kroz dvije godine radilo oko 200 ljudi, mahom volontera.

Nakon projekcije filma „U potrazi za turpoljskim blagom” prikazan je i dvadeset minutni film o nositeljima kulturnog dobra koji su predstaviti sebe i svoj rad na turopoljskom dijalektu.