U naselju Dubranec jutros je započelo uklanjanje Područne škole koja je pretrpjela velika oštećenja u potresu, a njeni učenici te djelatnici bili su primorani organizirati novu školu u susjednom mjestašcu Bukovčak.

Prvi je to korak ka izgradnji nove škole, ali ujedno i vrlo emotivan trenutak za sve žitelje tog kraja. Tužni zbog prizora rušenja, no s druge strane puni optimizma što će na istom mjestu stajati nova i moderna škola.

-Od 50-ih godina ljudi su išli u ovu školu, tu su generacije koje su navikle na ovu crkvu i ovu školu. Sada nakon potresa kada se događa rušenje postoje velike emocije. Ali pozitivno je u svemu tome da krećemo u realizaciju projekta nove škole u Dubrancu. Mi smo većinu snaga koje imamo u našem gradskom proračunu za ovu i iduću godinu usmjerili prema ovome mjestu i ovoj školi, ali i ostalim infrastrukturalnim problemima koji su postojali- naglasio je gradonačelnik Krešimir Ačkar koji je sa suradnicima jutros prisustvovao rušenju škole.

Najavio je gradonačelnik da će do početka školske godine 2023. godine i za predškolski odgoj i za školarce biti osposobljena nova škola. Prema nacrtima koji su napravljeni, u Dubrancu će stajati veći objekt nego što je bio do sada, a u njemu će se nalaziti i grupe dječjeg vrtića koji su neophodni u ovim bregima s obzirom da je puno kilometara do prvoga mjesta koje nudi vrtić. Ukupno 7 milijuna kuna ove godine je predviđeno u gradskom proračunu za školu, a prema procjeni struke konačna cifra koja će biti uložena u školu i vrtić iznosit će 14 milijuna kuna.

-Imali smo niz predradnji jer je tu tlo koje je sklono odronima pa smo morali napraviti analizu, struka je morala procijeniti je li ovo mjesto uopće sigurno za gradnju škole. Aktivno su u projekt uključene sve učiteljice, voditeljice, Mjesni odbor, zahvaljujemo svima, koji su od prvog trenutka bili s nama i vjerovali, u onim vrlo alarmantnim trenucima kada smo trebali u kratkom roku prebaciti djecu u Bukovčak i improvizirati- poručio je Ačkar.

Danas je naša pobjeda, nismo otišli iz Dubranca, to je bila naša nit vodilja jer znamo da jednom kad odemo vjerojatno ćemo se teško vratiti, a škola je nešto što čini jedno mjesto živim i to je ono što Dubranec treba, izjavila je Irena Meštrović, voditeljica Područne škole Dubranec.

Kako je otkrila, škola danas broji 37 učenika s tendencijom rasta jer svake godine imaju 2-3 učenika više.

-Prije tjedan dana dobili smo dvije nove učenice, a projekcija za sljedeću školsku godinu je 15 učenika. Rastemo- s ponosom je istaknula voditeljica Meštrović koja je i uz svoju funkciju i učiteljica te roditelj učenika PŠ Dubranec. Zahvalila je gradonačelniku i ravnateljici matične OŠ Eugena Kvaternika, ali i svojim kolegicama.

-Voditeljica i učiteljica Irena Meštrović tu je od prvoga dana na ovom terenu i sve svoje srce, dušu i što god je mogla ostavila je na ovom terenu i ona je ta koja je sve inicirala i s kojom je sve započelo. Drago mi je da ovo nije kraj jedne škole nego početak i da ovo rušenje je nešto što će nam donijeti nešto vrlo lijepo, novo i s čim ćemo svi biti zadovoljni- kazala je Melita Delić, zamjenica ravnateljica OŠ Eugena Kvaternika.

-Za mene ova škola ima jednu sentimentalnu vrijednost, ja sam je pohađao i veoma smo zadovoljni i želimo zahvaliti gospodinu gradonačelniku i Gradu Velikoj Gorici na velikoj pomoći, pogotovo i učiteljicama našim koje su se angažirale i pokrenule cijeli taj projekt. Zadovoljni smo trenutnom situacijom i nadamo se da će se sve završiti što prije kako bi naša djeca mogla što prije krenuti u novu školu-rekao je predsjednik Mjesnog odbora, Željko Hrvojić.

Nekoliko desetaka metara od škole, rušenje je nadgledao i Vinko Pavlečić. U školi u Dubrancu koja je od njegova doma udaljena tek 50 metara prije više desetljeća učio je čitati i pisati pa su ga danas shrvale teške emocije.

-Emocije su velike što se ruši, ali emocije su velike i što će biti nova. Drago mi je da se u Dubrancu nešto radi i da će se nešto novo napraviti. Ovdje ima dovoljno djece za pohađanje škole. Prestrašne su emocije što se ovakva lijepa škola, koja je bila ukras ovog kraja, ruši, ali doći se ljepša, bolja i modernija. Zaboravit ćemo ono što je bilo. Bilo je jako lijepo provesti djetinjstvo u ovom okruženju, u ovoj školi. Tu je bio voćnjak gdje smo brali i sadili jabuke, pa tako i imali obrok jabuka koje su rasle u našem vrtu. Sve se to može ponoviti, sve se to može vratiti, ali uz puno truda i muke- prisjetio se Vinko.