Velikogorički branitelji obilježili 29. godišnjicu osnutka slavne 153. brigade
Bila je to prigoda da se prisjete i još jednom zahvale svim Velikogoričanima i Velikogoričankama koji su se odazvali pozivu domovine, a posebice onima koji su dali ono najvrijednije i svoje živote utkali u slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
U ljeto 1991. godine područje Velike Gorice bilo je na spoju dvaju bojišta; Banovinskog i Zagrebačkog. U napadu srpskog zrakoplovstva 22. rujna 1991. godine na šire područje Velike Gorice poginula su dva pripadnika Narodne zaštite Kurilovec koji su bili prve žrtve rata na našem području. Tih teških početaka prisjetio se predsjednik Udruge 153. velikogoričke brigade Ivan Zagorac.
-Priča o Domovinskom ratu 153. brigade HV-a nije zabavno štivo. To je priča o hrabrosti, patnji i umiranju, ali i priča o tome kako se voli domovina kada je najpotrebnije. Te sada davne 1991. godine veći dio naših dojučerašnjih susjeda srpske nacionalnosti stvorio je pakleni plan. Željeli su prisvojiti veći dio naše domovine, izbrisati i uništiti sve što je hrvatsko te stvoriti svoju državu pod imenom Republika Srpska Krajina. Hrvatski je narod kroz svoju povijest prošao neslućenje patnje u težnji za slobodom te povratka više nije bilo. Da bi sačuvali ono što je naše i vratili oteto, Hrvati i svi oni koji su Hrvatsku smatrali svojom domovinom počeli su pružati žestoki otpor. U tom ozračju, 3. listopada 1991. godine formirana je 10. brigada Teritorijalne obrane Velika Gorica te je na ovim prostorima bila prva oružana sila koja je spriječila napredovanje neprijatelja prema Velikoj Gorici i Zagrebu. Dana 16. prosinca iste godine preimenovana je u 153. brigadu Hrvatske vojske i pod tim imenom borbeno je djelovala do kraja Domovinskog rata- podsjetio je Zagorac.
Oko 17 kilometara od Spomen parka nalazi se rijeka Kupa koju su prelazili čamcima dva puta u namjeri oslobađanja područja Banovine. Na šire područje lijeve obale Kupe gdje su borbeno djelovali pale su na tisuće granata, ali goričke branitelje neprijatelj nije uspio slomiti.
Nizala su se potom ratišta diljem Hrvatske. Brigada je borbeno djelovala na novljanskom ratištu pa zatim na slavonsko-brodsko-oraškom ratištu, na prostoru Južnog bojišta u predjelu dubrovačkog zaleđa i hercegovačkom ratištu. Do proljeća 1994. godine ratnici 153. brigade imali su iza sebe bremenit ratni put-živjeli su, ginuli su, radovali se i tugovali za domovinu, ali rat još nije završio. Potom, 4. kolovoza 1995. godine, čekajući svitanje na lijevoj obali rijeke prisjetili su se rane jeseni 1991. godine od koje je prošlo više od 1430 dana, a upravo je tada posljednja kolona Hrvata prešla most.
-Tijekom tog ljetnog jutra zajedno s ostalim postrojbama Hrvatske vojske i policije bili smo spremni na izvršenje ključne borbene zadaće- vratiti sav okupirani teritorij pod okrilje Republike Hrvatske. Počela je vojno-redarstvena operacija Oluja. 153. brigada HV-a sudjelovala je u oslobađanju Gline te je prva ušla u Topusko. Slijedilo je čuvanje državne granice s Bosnom i Hercegovinom. 14. rujna 1995. godine slavodobitno se vratila u Veliku Goricu gdje joj je priređen veličanstven doček. Zadaća svih nas je da čuvamo i širimo povijesnu istinu o Domovinskom ratu, a posebno osjećanje na naše poginule branitelje. Mnogih koji su preživjeli vihor rata danas nema među nama. Sustigle su ih bolesti i različite ljudske sudbine. Polako odlazimo, ali sjećanje na 153. brigadu Hrvatske vojske i Domovinski rat ne blijedi – poručio je Zagorac.
Ratni put 153. brigade isprepleten je teškim borbenim zadaćama kroz koje je prošlo 5818 pripadnika od čega su 72 poginula i 452 ranjena. Za slobodnu Hrvatsku svoj život položio je ukupno 121 branitelj iz Velike Gorice.
Dvadeset i devetu obljetnicu osnivanja ove slavne brigade pripadnicima i obiteljima poginulih branitelja danas je čestitao v.d. gradonačelnika Ervin Kolarec koji je najavio da za iduću, jubilarnu obljetnicu planiraju i službeno otvoriti Spomen-dom za javnost.
-Izuzetno sam ponosan kada mogu biti s vama braniteljima, ali ovdje posebno želim pozdraviti djecu poginulih hrvatskih branitelja, roditelje poginulih branitelja, udovice poginulih branitelja te naravno sve prisutne braniteljske udruge s područja Velike Gorice. Ponosan sam što već 12 godina izuzetno kvalitetno surađujemo na polju koje je od interesa za branitelje Grada Velike Gorice. Jednim zajedništvom došli smo i do ovoga što vidimo danas, a to je da imamo ovaj lijepi Spomen park i Spomen dom u našoj Velikoj Buni- rekao je Kolarec.
Kako je naglasio, najviše što čovjek može dati za svoju domovinu je njegov život.
- Znamo da je 121 Velikogoričanin dao ono najvrijednije za domovinu Hrvatsku- svoj život. I zbog toga, zbog nas koji smo mlađi, i naraštaja koji će doći nakon nas, napravili smo ovaj Spomen dom- sobu pijeteta da sve buduće generacije mogu vidjeti koliki obol ste vi Velikogoričani dali u stvaranju samostalne, neovisne i slobodne Hrvatske. Sljedeće godine slavimo 30. obljetnicu postojanja ove slavne brigade i vjerujem da će tada Spomen-dom biti u potpunosti uređen- kazao je Kolarec.
U ime Ministarstva hrvatskih branitelja i ministra Tome Medveda u Velikoj Buni danas je bio izaslanik Ivica Akmadža koji je okupljenima kazao da su prije 29 godina stavili svoje mladosti i živote na čekanje, svoje domove, obitelji i poslove i u najboljim godinama zamijenili svoje živote bojištima diljem Hrvatske.
-U ovu brigadu prijavilo se više dragovoljaca nego što ih se moglo primiti. Vi ste prepoznali povijesni trenutak i postali povijesna generacija. Stvorili ste i obranili neovisnu Hrvatsku i budućim generacijama omogućili život u slobodi. S posebnim ponosom i zahvalnošću na današnji dan prisjećamo se poginulih hrvatskih branitelja koji su svoje živote položili na oltar domovine. Posebno danas želim zahvaliti članovima obitelji poginulih hrvatskih branitelja. Vi koji ste u Domovinskom ratu ostali bez svojih najmilijih i danas nosite teret Domovinskog rata te i dalje svakog dana dajete dio sebe za Hrvatsku svjesni da netko u vašim životima nedostaje- istaknuo je Akmadža dodavši da žrtva hrvatskih branitelja poginulih pripadnika velikogoričke brigade danas svima treba biti uzor.
Oni su vječni na ponos i čast svojim obiteljima i svima nama. S porukom i osjećajem ponosa i zahvalnosti otiđimo danas s ovog mjesta i neka nam živi uspomena na njih jer su nas oni zadužili na zajedništvo, završio je Akmadža.
