Mungos Brothers Blues Band osnovan je 1982. godine u Velikoj Gorici, njegujući u ova četiri desetljeća blues i rock izričaj. U bandu se dosad promijenilo tridesetak glazbenika, a posljednjih godina daju priliku i mladim glazbenicima koje podučava sam osnivač banda Dražen Mišerić Mungos.

Privlačna moć rock glazbe

Zanimalo me što je to tako privlačno kod rock glazbe i bandova koji su bili aktivni u vrijeme naših roditelja, poput Pink Floyda, Led Zeppelina, Deep Purplea i drugih. Vito je dragovoljno preuzeo riječ.

– Vjerujem da ljude privlači rock zbog lyricsa o nama bliskim temama, uz to i dobro pamtljiv ritam i gitara. Naravno, i sam je nastup veliki dio dojma jer taj osjećaj rock glazbe nije mjerljiv s ostalim žanrovima.

– I za tisuću godina idalje će se slušati rock. Možda i na Marsu ako Elon Musk uspije! –šaljivo dodaje Fran.

Interes za ovu vrstu glazbe, kako kažu naši sugovornici, duguju roditeljima. Franov otac posjeduje nekoliko ploča grupe Iron Maiden, koje bi svakodnevno slušali na repeatu, dok se Martin zaljubio u rock slušanjem glazbe u automobilu u vrijeme dugih putovanja. O glazbi su ozbiljnije počeli razmišljati na Vitinu inicijativu.

– U početku sam slušao One hit wondere, one pjesmuljke, a onda sam krenuo malo slušati rock zahvaljujući Mungosu, no tada se Fran pojavio iz vedra neba i znao svaki band na cijelome svijetu i rekao mi – „Hej, educiraj se!“ – simpatično objašnjava Vito.

Prvi akordi i zajednička svirka

Zanimalo me kako su se dečki uopće dohvatili instrumenata da bi sad stajali zajedno na pozornici. Čini se da je krivac Vito, odnosno njegov otac.

– Dok je moj tata bio mlađi, išao je na Mungosove koncerte. Kad je vidio da sam zainteresiran za gitaru, rekao mi je da taj frajer drži satove za gitaru. I tada sam zapravo skužio koliko je to cool. Tamo sam upoznao Martina pa sam predložio Franu da prestane svirati tu klasiku u Glazbenoj i dođe k nama – uvodno naglašava, izazivajući trenutnu Franovu repliku.

– Nije istina! Ja sam svirao gitaru i onda je Vito rekao da ima nekog učitelja, koji je big shot, a naplaćuje samo 100 kuna po satu i da budemo mastili!

Nastup na Kavez Music Festivalu

Godine učenja i predanog rada rezultirale su nastupom na Festivalu, gdje su dečki prvi put pred brojnijom publikom pokazali ono što znaju. Vito naglašava kako su malo bili u panici jer im je u posljednji trenutak javljeno kako nastupaju tjedan dana ranije od prvotno dogovorenog termina.

– Taj dan kad smo trebali odrediti koje stvari sviramo, Fran je zaspao i nije došao na dogovor. Stigao je pet minuta prije kraja sastanka i Mungos mu pročita kaj ćemo svirati i on samo kaže „Može“, bez puno razmišljanja.

Dečki vježbaju redovito, ali ne baš prečesto. I za to imaju razborito obrazloženje.

– Gle, da češće imamo probe bili bismo predobri. Već smo ovako predobri, a kaj misliš da vježbamo svaki dan? Pa to ne bi bilo fer prema drugima – kroz smijeh će Martin.

Strah od mikrofona i probe

Trema je ponekad ono što umjetnika može sputati, ali i otvoriti nove horizonte. Dečki tvrde da ne osjećaju onu negativnu, ograničavajuću tremu. Štoviše, pred nastup imaju onaj pozitivan naboj koji ih tjera da daju najbolje od sebe.

– Ja inače nemam tremu. Više sam je osjećao na javnim satima klavira u Glazbenoj školi jer je tamo lakše zeznuti. A za gitaru se psihički pripremiš – dereš se na ljude! – pojašnjava Fran.

Martin se ubacuje u razgovor i kaže da ako se ne posvađaju prije nastupa, onda nije dobro. Vito se slaže sa svojim kolegama, ali priznaje da nije svaki put bilo tako.

– Jednom sam baš imao tremu. Ali stao sam na binu pred koncert i zamislio kako sviram i sve je bilo Govorio sam sebi da sviram za sebe, a ne za publiku.

Budućnost… u svemiru?

Zasad nemaju svojih autorskih uradaka. Nešto su, otkrivaju, ipak skromno pokušavali s tekstovima i melodijama, ali za to treba puno rada i upornosti jer ih je uz školu zahtjevno uravnotežiti. No, to ih ne sputava u maštanju.

– Da! Osnovat ćemo band! I bit ćemo prvi svemirski band, a turneje će nam biti Venerom, Jupiterom… –veselo će Vito

Na to Fran realističnije objašnjava da sve ovisi o tome „kak’ nam grah padne“. Ili u ovom slučaju, kako poleti u atmosferu.

Veliko prijateljstvo i ljubav prema ovoj cijenjenoj vrsti glazbe drže ovu zabavnu skupinu zajedno. A kako će im grah pasti, to stvarno nitko ne zna. Dotad uživaju u svakom zajedničkom trenutku, na oduševljenje brojnih rock-poklonika – uključujući i mene. (Marta Crnogaća)

Objava INTERVJU Nova generacija Mungosa pojavila se prvi puta na Gorica.info: Najnovije vijesti, analize i informacije.