Od veličanstvene vojno-redarstvene akcije Oluje prošlo je već 27 godina. No, uspomene na tu akciju u kojoj je praktično oslobođena Hrvatska ne blijede. Ovih dana posebno se sjećamo poginulih u toj akciji, a bilo ih je 239. Jedan od njih je i Jadranko Cumbaj, kojeg su suborci zvali Pilot.

 Jadranko Cumbaj rođen je 13. prosinca 1967. godine, a djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Velikoj Gorici. Jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata budući je uništio 29 neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila.

Bio je dragovoljac Domovinskog rata, ratni vojni invalid, pukovnik Hrvatske vojske, bio je pripadnik 21. MPOAD-a (mješoviti-protuoklopni-artiljerijski divizion), te pripadnik 2. Gardijske brigade, legendarnih Gromova.

Tekst o Jadranku Cumbaju napisali su njegovi suborci i prijatelji iz 2. Gardijske brigade Gromovi iz Velike Gorice.

Jadranko Cumbaj Pilot – heroj koji zaslužuje da ga se sjeti njegova Velika Gorica

Danas obilježavamo veliki događaj u našoj Domovini 5. kolovoza: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

To je vrijeme kada se s ponosom, sjetom i veseljem  prisjećamo svih onih koji su zaslužni za teško izborenu slobodu naše domovine.

Među 239 hrvatskih sinova i kćeri, koji su u veličanstvenoj operaciji „Oluja“ za slobodu Hrvatske dali ono najvrijednije što su mogli dati – svoje živote, stoji i ime našega Velikogoričana Jadranka Cumbaja, među ratnim suborcima poznatim kao PILOT.

Jadranko Cumbaj Pilot rođen je 13. prosinac 1967. godine, djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Velikoj Gorici, a poginuo je 4. kolovoza 1995., prvog dana VRO „Oluja“ na prvoj crti bojišta.

Jadranko Cumbaj bio je dragovoljac Domovinskog rata, ratni vojni invalid, pukovnik Hrvatske vojske, pripadnik 21. MPOAD-a (mješoviti-protuoklopni-artiljerijski divizion), te pripadnik 2. Gardijske brigade, jedne od najelitnijih postrojbi HV legendarnih Gromova.

Jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata koji je tijekom rata uništio 29 neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila.

Svestrani mladić koji je volio život

Jadranko je bio otvoren, komunikativan, svestran, pouzdan i uvijek spreman pomoći suborcima u svim zadaćama. Bio je mlad, veseo i pun života.

Osobito je bio vezan sa sestrom Jadrankom koja se prisjeća svojeg odnosa sa starijim bratom: „Između nas nisu postojali nerazumijevanje i ljubomora, već bliskost i razumijevanje.

Za to su zaslužni naši roditelji koji su nam uvijek govorili da smo jedna krv, te da si uvijek moramo biti dobri i međusobno se podržavati.“

Aktivno je igrao nogomet za lokalni NK „Vatrogasac“ u Kobiliću. Osim nogometa volio je i druge sportove, osobito klizanje i športski ribolov, a slobodno vrijeme je često provodio uz knjige jer je volio puno čitati, a povremeno je svirao harmoniku.

Posebna strast bio mu je lov, te je postao tajnik Lovačkog društva „Srna“ u Velikoj Gorici.

Njegovi kolege lovci rado ga se sjećaju te su njemu u čast u Kušancu sagradili spomen-čeku.

Njegovu svestranu i sretnu mladost prekinuo je Domovinski rat.

Na početku samog rata pridružio se Narodnoj zaštiti mjesnog odbora Stari Grad u Velikoj Gorici, a zatim je 5. listopada 1991. godine mobiliziran i pozvan u vojarnu Selska.

Kao pripadnik 21. MPOAD-a (mješoviti-protuoklopni-artiljerijski divizion) odlazi na pokupsko bojište, gdje se odmah ističe kao vrstan maljutkaš – lovac na tenkove.

Sudjelovao  je u borbenim akcijama na Banovini, pokupskom, slavonskom i Južnom bojištu gdje je 1992. godine bio ranjen.

Prvi je uništio neprijateljski tenk uz pomoć termovizijskog sustava

Treba posebno istaknuti kako je sredinom studenoga 1991. godine, prvi u Domovinskom ratu, uz pomoć termovizijskog sustava, koji se koristi prilikom slabije vidljivosti i noću, uništio neprijateljski tenk M-84, pogodivši ga navođenom raketom preko rijeke Kupe u Desnom Sredičkom, gdje je tada bila najbliža prva crta bojišta od Velike Gorice.

Jadranka se s ponosom sjeća i njegov prvi zapovjednik, Slavko Šimičić-Šime, koji ističe kako je od nadređenih zapovjednika, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, 1992. godine, dobio zadaću da organizira i ustroji  POTRD (protuoklopni-topničko-raketni divizion), koji je 6.travnja 1992.godine i ustrojen, te 21. MPOAD mijenja ime u 5. POTRD.

– Prilikom provedbe pokaznog bojevog gađanja sa termovizijom u mjesecu ožujku 1992. godine, uvjerljivo najbolje rezultate na tim sustavima ostvaruju Jadranko Cumbaj-Pilot i Andrija Andabak – dodaje prvi zapovjednik Slavko Šimičić-Šime.

Zbog vrlo teškog i kritičnog stanja na Južnom bojištu, te zahtjeva zapovjednika Južnog bojišta generala Janka Bobetka, Jadranko sa svojom diverzantskom protuoklopnom skupinom 7. svibnja 1992. godine odlazi na Južno bojište, gdje nastavlja svoj uspješni niz uništavanja neprijateljskih oklopnih i mehaniziranih snaga, te u najtežim trenutcima na Južnom bojištu odigrava ključnu ulogu u obrani hrvatskog juga.

Miljenici Južnog bojišta

Stanje je bilo jako kritično, JNA sa 40-ak tenkova napada položaje hrvatskih branitelja… General Bobetko bio je uvjeren da uništavanjem već jednog oklopnjaka može doći do psihološkog preokreta na bojišnici.

Jadranko sa svojom skupinom, na njemu do jučer nepoznatom terenu, tijekom svibnja 1992. godine, uništava 9 neprijateljskih tenkova, te nakon toga dolazi do preokreta na Južnom bojištu u korist Hrvatske vojske. Jadranko i njegovi suborci postaju miljenici Južnog bojišta.

– Ovaj izvrstan maljutkaš, koji je bio izuzetno hrabar i nije poznavao strah, takve uspjehe postizao je i zahvaljujući svojim suborcima, među kojima možemo istaknuti Vladimira Rihtara – Bradu, Mladena Vragovića – Vrageca, Mladena Krkovića – Krkija, Gordana Gmižića – Zmiju, Crnoga, te ostale pripadnike 153. brigade V. Gorica i pripadnike“ COBRI“. Slobodno možemo istaknuti kako je upravo to bila prekretnica u korist Hrvatske vojske na Južnom bojištu – ističe Slavko Šimičić-Šime, prvi zapovjednik Jadranka Cumbaja -Pilota, te posebno dodaje jedan od mnogobrojnih Jadrankovih uspjeha:

– Njemu je samo trebala daljina do cilja, sve ostalo je bila njegova zadaća i nije bio problem. Koliko je bio učinkovit u uništavanju neprijateljskih oklopno-mehaniziranih snaga govori činjenica, da je na daljini od 1500 m i kroz vrlo uzak prostor, navodeći proveo maljutku i uništio neprijateljski oklop na način na koji nikad nitko nije, za što još uvijek postoji video zapis.

Dolazak u Gromove

Jadranko Cumbaj Pilot pristupio je 2. Gardijskoj brigadi Gromovi, 1. kolovoza 1992. godine.

– Kada smo došli u 2. Gardijsku brigadu „Grom“ bili smo posebno cijenjeni. Maljutke, protuoklop, termovizija su bile nešto novo, jer je do tada tu bilo samo pješačko naoružanje, tj. ručni raketni bacači, ose i slično. Znalo se kakav se posel’ radio dolje na jugu, tako da smo imali jako veliku podršku u brigadi i nadređenom zapovjedništvu, te mogu slobodno reći da smo bili pravi specijalisti za protuoklop, jedni od boljih u Hrvatskoj vojsci, a posebice Jadranko koji je žmirećki gađao. S njim sam jako puno vremena proveo, prije svega na izviđanju, a sve akcije dolje na jugu koje smo radili, on je izvršavao vrlo mirno i staloženo, te smo se svi uz njega osjećali sigurno i zaštićeno. Svaki kamen, svako skretanje, sve je odradio vrhunski, a ja sam si samo mislil’ nema šanse da bi nekam zalutali i otišli na krivu stranu – sjeća se Vladimir Rihtar-Brada, Jadrankov suborac i prijatelj.

– Na jednim od rijetkih javnih nastupa tijekom boravka na dubrovačkom bojištu Jadranko je govorio: „Neprijateljski tenk bio je velik problem na početku rata, vojnici su znali bježati, izazivao je strah, a sada ga mirno čekamo, stojimo pred njim, svaki naš pogodak nevjerojatno podiže naše samopouzdanje, nakon svakog pogotka situacija se puno puta znala okrenuti u našu korist. Kad naši vojnici vide da je to obična konzerva koja gori, mijenja se njihov odnos prema neprijatelju i njegovoj jačini oklopa.

Prije svake akcije normalna je određena doza straha, no kad akcija počne, onda je to normalan posao kao svaki drugi. Tu smo skupili jednu ekipu Zagrepčana i Velikogoričana , ljudi koji ne bježe. Taj tenk nije ništa vanzemaljsko, to je obična konzerva koja gori nakon pogotka i nestaje u eksploziji.“

Cumbaj uz bok najvećim junacima Domovinskog rata

U svojoj nedavno izdanoj knjizi „Između prošlosti i budućnosti“ bivši pomoćnik ministra obrane, general Krešimir Ćosić opisuje i navodi konkretan doprinos Jadranka Cumbaja Pilota u Domovinskom Ratu i obrani RH, s uništenih 29 tenkova i mnogim drugim vozilima, bunkerima i fortifikacijskim utvrđenim položajima, kao jednog od tri istaknuta heroja Domovinskog rata u protuoklopnoj borbi, stavljajući ga uz bok herojima Domovinskog rata Andriji Andabaku i Marku Babiću.

Jadranko Cumbaj je u svojoj posljednjoj bitci položio svoj život, poginuo je prvog dana operacije „Oluja“, 4. kolovoza 1995., u Mošćenici u borbama za oslobođenje Petrinje u 28. godini života.

Iza sebe ostavio je suprugu Slavicu i sina Kristijana te roditelje i sestru koja se s mnogo boli prisjetila bratove smrti: „U trenutak kada smo saznali o njegovoj pogibiji propao je svijet, sve se srušilo. Još uvijek u glavi mi odzvanja krik majke i oca, bol, tuga, jauk i tjeskoba.“

Za doprinos u Domovinskom ratu Jadranko Cumbaj Pilot nagrađen je, između ostaloga, priznanjem „Andrija Andabak“, odlikovan je “Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992.“, medaljom “Oluja“, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, zlatnom značkom „Grom“, brigadnom zlatnom plaketom “Grom“  te za junački čin u ratu Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Vrijeme je da se i Velika Gorica sjeti Jadranka Cumbaja

Na posljednjem ispraćaju general Krešimir Ćosić održao je govor: „U tuzi i dostojanstvu opraštamo se od našeg viteza Jadranka s dubokim poštovanjem i zahvalnošću za sve ono što je učinio tijekom Domovinskog rata, od ljeta 1991. pa sve do 4. kolovoza 1995. Svojom hrabrošću i mudrošću ulijevao je samopouzdanje i sigurnost ostalim braniteljima na terenu. Sjećam se još onih dana jeseni/zime 1991. kada smo se upoznali i razgovarali, u što mnogi tada nisu ni vjerovali, korištenju termovizije s kojom upravo ti započinješ protuoklopnu borbu vođenim raketnim sustavima noću, na Kupi. Bili smo među prvima u svijetu. Zahvaljujući upravo takvim ljudima bila su moguća i čuda.

Danas su ovdje s tobom na tvom posljednjem ispraćaju i svi tvoji prijatelji i suborci s kojima si stvarao hrvatsku slobodu. Ponosni smo što smo imali takvog čovjeka među nama tijekom Domovinskog rata, nedostajat ćeš nam, sigurno, u stvaranju moderne i snažne hrvatske vojske u godinama koje su pred nama. Izgubili smo hrabrog hrvatskog časnika i ratnika, heroja Domovinskog rata. Hvala ti za sve što si učinio, još dugo, dugo bit ćeš u našim mislima i našim sjećanjima, jer bio si ipak među prvima kad je bilo najpotrebnije, kada je bilo najteže, spreman braniti i ginuti za ono u što si vjerovao, slobodnu i cjelovitu hrvatsku državu, koju nažalost nisi dočekao“.

Zato je važno  da se mi koji baštinimo izvojevanu slobodu uvijek prisjećamo svih naših heroja i da im iskažemo dostojnu počast i zahvalnost, da se njihova žrtva nikad ne zaboravi.

Zbog svega gore navedenog, suborci i prijatelji velikog heroja i viteza Domovinskog rata Jadranka Cumbaja Pilota, pokrenuli su inicijativu da se u gradu Velikoj Gorici na dostojanstven i prikladan način obilježi trajno sjećanje na lik i djelo ovog istinskog heroja Domovinskog rata.

Objava Vitez Domovinskog rata: Jadranko Cumbaj, Velikogoričan koji je uništio 29 neprijateljskih tenkova i oklopnjaka pojavila se prvi puta na Gorica.info: Najnovije vijesti, analize i informacije.