Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.

Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.

Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, završio i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita, o čemu je također napisao priču za naš portal.

Ovo je Sinišina 82. kolumna za portal Gorica.info.

ILUZIJA SAVRŠENSTVA

Poznata je uzrečica: “Vježbom do savršenstva” ili u originalu: “Practice makes perfect.”

Načelno se ne slažem s tom tvrdnjom. Točnija verzija bi glasila: “Vježbom do trajne navike.” Ako kontinuirano vježbate krivi pokret, krajnji će rezultat biti trajnost tog istog krivog pokreta.

Zamka savršenstva u svojoj osnovi krije jednog od naših najvećih protivnika – stres.

Nedavno sam imao priliku pogledati kratki video zapis mlade djevojke koja se cijeli niz godina bavila gimnastikom – sportom u kojem je jedino savršeno dovoljno dobro.

Čak i kada bi po svojoj vlastitoj procjeni odlično izvela vježbu ili dio programa, trener bi uvijek pronašao način da joj ponovo nametne nedostižni ideal savršenstva gimnastike. Drugim riječima, izvođenje vježbe nije nikada bilo dovoljno dobro i uvijek je postojalo nešto što je trebalo ispraviti.

Rezultat je ogroman stres na mladu osobu, koja počinje primjenjivati ideal savršenstva i na sve druge dijelove svog života. Zamka savršenstva je da ništa nije nikad dovoljno dobro.

Ako pogledamo malo bolje, vidjeti ćemo da se iza savršenstva krije naš ego. Iako smo svjesni da ne postoje savršeni ljudi, dakle ne postoji ni savršeni svijet, ego je taj koji nameće koncept da je savršeno jedino dobro i hrani se negativnom energijom koja se manifestira svaki puta kad stvari ne ispadnu dovoljno dobre.

I tu leži prilika za osobni razvoj i napredak. Bez ega ne možemo, kao što ne možemo ni bez krvi u našem krvožilnom sustavu. Ali koliko puta dnevno se zapitate u kakvom vam je stanju krv i vaša crvena krvna zrnca?

Ista stvar bi trebala biti i sa egom – bez njega ne možemo stjecati iskustva i imati interakciju s životom koji se pred nama odvija, ali ego nije svrha i bit našeg postojanja.

Kako onda izaći iz zamke savršenstva?

U mom poslu često puta izrađujemo nove programske funkcionalnosti za naše klijente. Za svaku funkcionalnost postoji minimalni kriterij prihvaćenosti i kao druga krajnost, idealna verzija sa neograničenim vremenom izrade i budžetom.

Ključno je pronaći srednji put kroz otvoreni razgovor svih sudionika i analizu utrošenog i dobivenog. Kroz vrijeme ćemo pronaći i definirati konačnu verziju koja daje najbolji omjer uloženog i dobivenog – to nikada nije ona savršena verzija koju bi mogli imati da je sve idealno.

Na najjačim poker turnirima, ne pobijeđuju oni igrači koji dobiju savršene karte. Pobijeđuju igrači koji s kartama koje su dobili naprave maksimum. 

Isto je i u životu. Ne čekajte savršene karte – odigrajte maksimalno s onima koje vam je život dodijelio.

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Ne čekajte savršene karte – odigrajte maksimalno s onima koje vam je život dodijelio! pojavila se prvi puta na Gorica.info: Najnovije vijesti, analize i informacije.