Velik broj snova u životu ostane samo san, ali onaj manji dio ipak se ostvari. Istina, ne tako da samo maštamo i sanjarimo, nego tako da zasučemo rukave i primimo se prije svega ozbiljnog učenja, a potom i rada. Rijetki velikim koracima krenu ostvarivati svoje snove još od djetinjstva, ali naš sugrađanin je učinio upravo to, iako toga u prvim, slobodno možemo reći i godinama nije bio niti svjestan.

Uz zvuke harmonike koju svira od desete godine u bračni život ispratio je velik broj mladenaca, odsvirao pregršt gaža, nema gdje ga nije bilo, a uskoro slijedi kruna njegove karijere – koncert u hrvatskom hramu glazbe, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Uz album prvijenac bio je to izuzetan povod da malo porazgovaramo s njim. On je, pogodili ste, Siniša Biško.

Prvo je počeo svirati gitaru

Danas kad ga slušamo i promatramo kako sve radi s lakoćom imamo dojam da se rodio s harmonikom, ali evo kako je to zapravo bilo.

– Ljubav prema glazbi je krenula nekako od pete godine kada sam dedu tražio da mi kupi gitaru. Naravno, on je to odmah napravio te sam oko svoje desete godine krenuo na satove gitare. Inače u obitelji je jedino od bake brat nekad svirao klarinet, sad jesu li to kakvi geni to ne znam, nitko drugi od mojih ne svira ništa – otkriva Siniša svoje početke.

Uvijek je veseo, opušten i s osmijehom

Onakav kakav je bio kao dijete takav je i danas, opušten, veseo i nigdje bez osmijeha.

– Istina, kao dijete sam uvijek bio centar za glumu, gluposti i humor. Volio sam se jako, jako šaliti i sve oko sebe držati u veselju, tako da osmijeh na bini dan danas imam od srca, ne moram glumiti.

Sigurno vas je zbunila činjenica da je Sinišin prvi instrument bila gitara, a kad ga se spomene prva asocijacija je – harmonika. Nekako u isto vrijeme, dakle, s deset godina uz gitaru je počeo svirati i harmoniku.

Jasno je i to da glazba nije njegov posao nego poziv, a on je to shvatio u vrijeme dok smo još imali walkmane, pa sad razmislite kad je to bilo.

– Da je glazba moja budućnost shvatio sam kad sam čuo prve note prave narodne glazbe na nekom radiju ili čak walkmanu. Samo sam se naježio, sjećam se da bih zažmirio i maštao da ću jednog dana i ja tako nekako…

Prva gaža bila je u Društvenom domu Ribnica

Prva pjesma koju je odsvirao bila je na gitari „Bratec Martin“, a prvu ozbiljnu gažu imao je, pazite sad, u šestom razredu osnovne škole.

– Lokacija je bila u Društvenom domu Ribnica, trema je bila na nivou, a svirao sam električnu gitaru. Bio sam najmlađi i najmanji u bendu. Zvali smo se grupa Kiss.

Nije teško zaključiti da su početci bili sa dvanaest, trinaest godina, ali već tada je odlučio slijediti svoje snove i iako nije bilo nimalo jednostavno nije posustajao.

– Pa sjećam se tog razdoblja. Bilo je jako teško sve, kupiti instrument, naći pjesmu, razglas…

Ali moju maštu ništa nije moglo zaustaviti, koliko je to bilo strast prema glazbenom uzdizanju, proučavanju, upoznavanju kolega. Sjećam se da sam starije kolege gledao s takvim poštovanjem da bih nekad doslovno zamucao – prepričava Biško.

Godine je proveo s grupama Kiss i Pirati

Puno je godina iza Sinišinog bavljenja glazbom, i pitamo koliko se publika promijenila.

– Publika je ista uvijek, ali rekao bih da je radi mobitela i svega dostupnog nestala ta neka vatra, naravno čast izuzecima. Eminem je nedavno rekao baš dobro vezano za to, da bi najradije da se vrate CD-i i da ih potpisuje.

Grupa Kiss s godinama je postala grupa Pirati, stvari su postale ozbiljnije, a prvijenac „Tebe da zaboravim“ najavio je i autorski rad. Deset godina nakon toga društvenim mrežama odjeknulo je kako Siniša napušta Pirate i kreće u solo vode.

– Definitvno su Kiss i Pirati jedan veliki dio mog života, mladost ludost kako se kaže, puno smo prošli i doista puno napravili. Bilo je toliko ludih putovanja, to su mi baš najdraže uspomene, naravno i svirke. Nedostaje mi društvo ponekad, ali kaj se tiče svirke sad mi je nekako najdraže jer sam neovisan i slobodan.

Siniša kaže kako sada živi svoj san.

– Unatrag nekoliko godina osjetio sam da se događa monotonija, a davnih dana rekao sam kad se prepustimo samo svadbama i prestanemo snimati da ću odustati od te priče s Piratima. Naposljetku je baš tako i bilo.

Ako ovog glazbenika pratite na društvenim mrežama zasigurno ste primijetili da stalno nešto predstavlja, bilo tuđe, bilo autorski.

– Nema dana da ja nešto ne pišem i ne sviram. Uvijek se nešto dogodi, knjige su sve pošarane, nekada odmah nešto napišem, a nekada to potraje danima.

Velika želja je bila koncert u Lisinskom

U njemu je oduvijek bila želja imati vlastiti koncert u Lisinskom. Uskoro će mu se ta želja i ostvariti, a veliku dvoranu rasprodao je mjesecima prije koncerta koji samo što nije.

– Sama slika događaja kad je izašla bio sam preplavljen emocijama, suze i svašta nešto. Pa valjda su to godine na bini nešto i vratile. Pripreme idu, svaki tjedan probe sa bendom, ima nas čak devet. Goste još neću otkriti, neka budu iznenađenje, ali mogu reći da već imam preko 60 harmonikaša koji će nastupiti sa mnom. I prvi smo koji smo takvu priču postavili u Lisinskom.

Za one koji nisu uspjeli doći do ulaznice ili su spriječeni toga dana biti na koncertu dobra je vijest da se koncert snima.

Osim Lisinskog, priča zvana „Večer za dušu“ bit će i u Kutini, Jastrebarskom, Sisku, Ivancu, Križevcima, ali i u rodnoj Velikoj Gorici. Budući će Dvorana Gorica Pučkog otvorenog učilišta 7. travnja zasigurno biti premala, pokušavamo doznati ima li nade za još neki datum.

– Raspored s nastupima mi je jako natrpan, više od jednog ni ne mogu trenutno, ali možda bude repriza u zimi.

Prvi album je moja osobna karta

Osim koncerta karijere tu je i album prvijenac „Ti, samo ti“. Puno puta glazbenici znaju reći kako je album njihova osobna karta, a isto smatra i Siniša.

– Reakcije na album su definitivno dobre, a ja sam presretan. Svakako je to osobna karta, sad je to – to . 

Maloprije spomenute društvene mreže sam uređuje, a podrška mu je i supruga Iva koja je  zadužena za fotografije. Njih dvoje imaju dva sina pa znatiželjno pitamo jesu li krenuli tatinim stopama.

– Obitelj je početak i kraj, oni su najveća podrška i hvala im na tome. Filip je već na klaviru, a Matej je još mali pa ćemo vidjeti.

Osim svega navedenog Siniša održava i online tečaj harmonike te kaže da to odlično funkcionira, a svakodnevno tu priču nadograđuje sa svojim polaznicima kako bi bilo zanimljivo. Nameće se logično pitanje, što bi poručio mladima koji bi jednog dana htjeli biti uspješni kao on.

– Uvijek kažem isto, ne gledajte zaradu. Gledajte da ste jedinstveni i samo nebo će vam biti granica. Nikad neka ne zovu glazbu poslom ili radom. Mi smo najsretniji ljudi na planeti s najljepšim pozivom.

Objava Ostvario je dječake snove: Siniša Biško o glazbi, karijeri i kako uživati u poslu koji radiš pojavila se prvi puta na Gorica Info.