Svestrani Tomislav Stanešić: Glazba je nešto neopisivo, daje motivaciju i snagu
![[]](/media/cache/7b/9f/7b9f7cba75d1c4eed7597d8fbe48aff2.jpg)

Umjetnička škola Franje Lučića poznata je po brojnim učenicima koji su pronijeli glas, kako o školi tako i Velikoj Gorici diljem svijeta. Iza svega stoje sati i sati rada, podrška obitelji te nastavnika spomenute škole. Jedan od učenika za kojeg se već jako dobro zna je maturant te škole kao i Gimnazije Velika Gorica Tomislav Stanešić.

Ovaj sedamnaestogodišnjak svira nekoliko instrumenata te kaže da kao dijete nije imao neko određeno zanimanje u kojem bi se vidio u budućnosti, ali je upravo glazba ta koja mu je pokazala put, te je sreću pronašao u harmonici.

– U glazbenu školu sam krenuo dosta kasno, sa svojih dvanaest godina, a da imam sluha za glazbu prepoznao je moj otac koji mi je kupio malenu harmoniku koju sam brzo uz njega prosvirao. I on zna ponešto odsvirati ali stjecajem okolnosti nije imao prilike pohađati glazbenu školu te je ta njegova neostvarena želja bila poticaj da mene pogura u tom smjeru kako bi mu mogao svirati onako „za dušu“.

– Za realizaciju upisa sam zahvalan pokojnom vlč. Antunu Pečaru koji je prije osam godina došao u našu župu u Pokupskom gdje svaki vikend dolazim svirati orgulje na misama u crkvi njemu u čast i Bogu na slavu. U to vrijeme je moj sadašnji profesor Igor Jugec tamo svirao orgulje i vodio zbor koji je vlč. Antun oformio dolaskom u župu. Spoznaja da je prof. Igor ujedno i profesor harmonike u glazbenoj školi za mog oca je bila „okidač“ da postavi upit o mojem upisu u glazbenu školu. Odgovor da me zbog starosti zapravo ne mogu redovno primiti u glazbenu školu je za roditelje bila tužna vijest. Ipak smo uz pomoć vlč. Antuna uspjeli dogovoriti da me profesor Jugec primi u svoju klasu.
Kako bi uhvatio korak sa razredima matične škole nakon završenog prvog razreda glazbene škole u vrijeme završetka 6. razreda osnovne škole, završavao je 2. i 3. razred osnovne glazbene škole u sljedećoj školskoj godini te 4. i 5. razred osnovne glazbene škole u godini iza.
– Šesti sam razred kao iznimno talentiran učenik na prijedlog nastavničkog vijeća osnovne glazbene škole preskočio kako bi se mogao upisati u srednju glazbenu školu zajedno s matičnom srednjom školom.
– Prvo sam krenuo na klavirskoj harmonici te nakon par godina, kada je profesor prepoznao moj talent, prebacio sam se na bayan (dugmetaru).
Tomislav dnevno vježba dva i pol sata
Jasno je koliko je tu truda i rada uloženo, a najveća podrška su mu roditelji, starija sestra i dva mlađa brata.
– U prosjeku dnevno vježbam dva, dva i pol sata, a prije nekakvog natjecanja ili nastupa taj se broj po potrebi poveća na četiri sata.
Tomislav ističe kako u Gimnaziji ima puno obaveza, kao i u glazbenoj školi, ali kada se dobro posloži vrijeme sve se može.
– Dosta se više fokusiram na glazbenu školu jer se planiram baviti time u budućnosti, ali ne žalim što sam upisao Gimnaziju jer mislim da je jako korisno imati opće znanje. Pokušavam biti što redovitiji, a za pohvalu su i profesori koji imaju razumijevanja za to što radim.
Izniman talent je prepoznat na brojnim natjecanjima
Natjecao se se na raznim školskim, županijskim i međunarodnim natjecanjima gdje redovito ostvaruje zapažene rezultate.

– Na zadnjem međunarodnom natjecanju u Pragu osvojio sam 1. nagradu i 1. mjesto u svojoj kategoriji te mi je to najdraže osvojeno natjecanje . Mogu se sjetiti lijepog iskustva iz Slovenije, Murska Sobota, gdje sam također u svojoj kategoriji osvojio 1. mjesto. Dvostruki sam pobjednik školskog natjecanja „Buđenje“ koje organizira Umjetnička Škola Franje Lučića. Ima još dosta prvih nagrada s međunarodnih natjecanja kako u Hrvatskoj tako i izvan Lijepe Naše. Svako natjecanje je jedno lijepo iskustvo, gdje nije toliko bitno mjesto i nagrada nego zabava i druženje, stjecanje novih prijateljstva i još mnogo toga.
Profesori iz glazbene škole su velika podrška
Osim obitelji velika podrška su mu i nastavnici koje Tomislav rado spominje.
– Moram pohvaliti svog profesora Igora Jugeca, koji uvijek ima odlične savjete, koji je uz mene bio od samoga početka. Moram spomenuti i profesoricu solfeggia Paulinu Kelavu Vidović koja je u osnovnoj glazbenoj školi prepoznala moj talent te me poticala na učenje i uvijek bila spremna pomoći ako je trebalo. Profesorica klavira, Iva Šorša, koja ima jako puno razumijevanja što se tiče vježbanja klavira, s njom se sve može lako i brzo dogovoriti. Još bih spomenuo profesora Marka Bertića koji odlično predaje teoretske predmete u srednjoj školi.

U razgovoru s ovim mladim čovjekom posve je jasno da glazbu živi, a i kad ga čujete kako svira to samo potvrđuje.
– Za mene je glazba nešto neopisivo, glazba je energija i motivacija, daje snagu i poticaj. Glazba je i siguran prostor u koji se mogu povući kada mi treba mir. Glazba je i način izražavanja, mislim da se glazbom mogu bolje izraziti nego riječima.
– Najviše volim svirati klasičnu glazbu koja se traži u školi, ali kada želim razbistriti glavu i dobiti nove ideje volim svirati skladbe „za dušu“, jazz i gypsy improvizacije te francuske šansone.

Kad u društvu govorimo o harmonici, ona se poistovjećuje s proslavama, narodnom glazbom, ali harmonika je puno više od općenitog mišljenja o njoj kao instrumentu, a to nam je potvrdio i sam Tomislav.
– Nažalost, živimo u vremenu u kojem ljudi imaju kriva mišljenja o harmonici te podcjenjuju ovaj predivan instrument. Ovaj instrument može puno više od samog sevdaha i narodno-zabavnih skladbi. Na njemu se izvode klasične kompozicije poput kompozicija J.S.Bacha, W.A.Mozarta i mnogih drugih skladatelja klasične glazbe. Harmonika će uvijek biti odličan instrument za napraviti dobru feštu, ali ono što je meni draže je to što je još bolji instrument za napraviti dobar klasičan koncert.
Budući je maturant, upitali smo što dalje?
– Planiram se baviti harmonikom cijeli život, nastaviti svoje obrazovanje na Glazbenoj akademiji u Puli ili na nekoj akademiji izvan Hrvatske. Mislim da je harmonika instrument koji se može učiti cijeli život i stalno raditi na poboljšanju.
Uz opće i glazbeno školovanje tu su i razni hobiji u slobodno vrijeme kad voli igrati razne sportove, nogomet, košarku… Ali i dalje ništa bez glazbe.
– Volim svirati klavir te razne druge instrumente poput gitare, violine, orgulja.
Stipendist je Zagrebačke županije prema uspješnosti, ali većina troškova za nastupe i natjecanja ide, kako kaže, iz kućnog budžeta, kao i novac za novi instrument.
– Budući glazbenici, ukoliko se razmišljate o upisu u glazbenu školu, već ste napraviti veliki korak u jedno divno putovanje. Bez obzira na instrument, svaki početak nosi nove izazove i uzbudljivo putovanje. Ova škola je puna kvalitetnih profesora koji imaju puno znanja za prenijeti. Uživajte u glazbi i izaberite ono što vas najviše usrećuje.
Objava Svestrani Tomislav Stanešić: Glazba je nešto neopisivo, daje motivaciju i snagu pojavila se prvi puta na Gorica Info.
