Kad nam je teško i kad zaboli, oni su tu. Oni pomažu da na svijet dođu novi životi i spašavaju postojeće. Oni su ljudi za koje ne postoje nedjelje, praznici i blagdani. Oni su ekipa hitne medicinske pomoći. Ali da biste s njima stupili u kontakt prvo trebate nekoga tko će zaprimiti vaš poziv i usmjeriti vas dalje.

U goričkoj hitnoj pronašli smo upravo jednu takvu divnu osobu koja ne samo da će primiti vaš poziv nego će vam itekako znati pomoći i dati savjet, a uz to saslušati vas i razumjeti.

Ovo blagdansko vrijeme idealno je da predstavimo Miru Šprem, koja inače svakodnevno iz Svetog Ivana Zeline već deset godina dolazi na radno mjesto u prijavno-dojavnoj službi županijske hitne u Velikoj Gorici. Služba pokriva ispostave Samobor, Jastrebarsko, Veliku Goricu, Ivanić-Grad, Vrbovec, Dugo Selo, Zaprešić te Sveti Ivan Zelinu.

– Zadatak prijavno-dojavne službe je zaprimanje poziva od pozivatelja, trijažiranje poziva po indeksu po kojem radimo u tri stupnja hitnosti. Zatim, zadatak je adekvatno po indeksu koji nas vodi po simptomima, ne po dijagnozi, reagirati dalje, ili damo savjet što činiti ili prosljeđujemo tim hitne službe na teren – priča nam Mira Šprem.

“Patronažna sestra je bila moj idol”

Mira je oduvijek znala da će život posvetiti medicini, ističe kako je to njezina velika ljubav.

– Pred kraj petog razreda sam tako odlučila. U to vrijeme moje selo obilazila je jedna patronažna sestra koja je bila moj idol. Ona njezina torba i pelerina koju je nosila, meni je taj poziv zahvaljujući njoj postala životna želja.

Završila je srednju medicinsku školu, a dva dana nakon završetka školovanja dobila je posao u Vinogradskoj bolnici kao anesteziološki tehničar te je tamo provela dugi niz godina. Nakon toga radila je u Domu zdravlja Sveti Ivan Zelina opću medicinu, potom patronažu i na kraju bila u hitnoj medicini. Nakon petnaest godina provedenih na hitnoj u Svetom Ivanu zelini, postala je dispečer hitne službe u Velikoj Gorici.

“Jedan spašeni život je kao cijeli svijet”

– Nikad ne bih mijenjala svoj posao bez obzira što je jako odgovoran i težak. Vi pacijenta ne vidite, ali dobrom odlukom i znanjem morate odlučiti što ćete za njega učiniti.

– Imamo svega, od onih poziva za koje možemo reći da nisu bili potrebni do prometnih nezgoda, reanimacija djece i odraslih. Jedna uspješna reanimacija kad dobijete povratni poziv da je sve u redu, vjerujte nema novca kojim bi me netko u tom trenu mogao platiti. Moja parola je da je jedan spašeni život jednako cijeli svijet.

– Radni dan nakon prijave počinje primopredajom službe gdje nas radi troje. Znači onaj koji je bio prije u smjeni, bilo dnevnoj ili noćnoj predaje smjenu te informira koji tim je vani, što treba predati, koju intervenciju. Nakon toga slijedi prozivka svih tetra sustava, a iza toga provjeravamo objedinjeni hitni bolnički prijam za najavu u slučaju hitnoće koje zahtijevaju čekanje OHB tima kad vozilo dolazi u jednu od ustanova sa životno ugroženim pacijentom.

– Imamo karte po kojima pratimo gdje nam je u kojem trenutku određeni tim. Ako nam je npr. tim na žutom, drugom prioritetu ili čak zelenom koji je treći prioritet, a u blizini je crveni prioritet, hitna reanimacija, gušenje, teška prometna, mi onda dižemo jedan od prva dva spomenuta tima i on ide na teren gdje je hitno jer je najbliži.

Po potrebi zovemo i helikopter

-U ljetnom periodu imamo helikopter koji leti ujutro od sedam sati i navečer do sedam sati. U zimskom leti kraće do negdje pet sati poslijepodne. Helikopter nam je od velike pomoći jer pokriva područje Zagreba i Zagrebačke županije te ostalo po potrebi. Sjedište službe je na Zrakoplovno tehničkom centru u Velikoj Gorici.

Postoje tri vrste leta: primarni, sekundarni i intervencija međubolničkog prijevoza. Primarni let je nama kad se radi o udaljenijoj intervenciji, npr. Auguštanovec, Zaprešić udaljena mjesta itd. po procjeni disponenta, a i sam program upozorava. No mi svakako moramo odlučiti koliko je potrebno da dignemo helikopter, koja je dijagnoza, prethodni komorbiditeti, ali u svakom slučaju za velike daljine ja ga dižem primarno. Tad ide bez zemaljskog tima. Kad ide zemaljski tim, to je sekundarni let. Inače s vozačem helikoptera ide educirani tehničar i liječnik.

– Aktiviramo ga tako da zovemo prijavno-dojavni centar grada Zagreba kojem dajemo informacije za potrebom leta. Tada oni obavještavaju hitnu helikoptersku medicinsku službu za potrebom leta od strane naše županije. Odmah po prihvaćanju leta potrebno je poslati točne koordinate koje su najbliže za slijetanje helikopterskog tima te po potrebi pozvati i druge žurne službe.

Helikopter pacijente prevozi u KB Dubravu

Nažalost, jedini heliodrom imamo u Dubravi te se tamo prevoze pacijenti s našeg i zagrebačkog područja.

– Bilo bi dobro kad bi se osposobio i heliodrom na Rebru jer u bolnici u Dubravi  ne pripadaju djeca i trudnice pa kad helikopter dođe s tom kategorijom pacijenata mora ga čekati zemaljski tim hitne medicine grada Zagreba, a tako se gubi na vremenu.

Mi malo starije generacije i dan danas znamo tri broja žurnih službi, pa tako i nekadašnjeg 194 za Hitnu. Ako taj broj sada nazovete iz Velike Gorice, doznat ćete da ste dobili Zagreb, zato naša sugovornica savjetuje sljedeće…

– Preporučam za bilo koju žurnu službu pozovite 112. Mi jako dobro surađujemo i već smo jako dobro uigrani timovi. Često se zna dogoditi da pozivatelj nije uz pacijenta, a zove npr. iz Samobora za Zaprešić gdje se pacijent nalazi onda sam dužna staviti crveni prioritet.

Poznato je kako je djeci nekada bilo jako zabavno zvati žurne službe, a pogotovo hitnu pomoć, no kako kaže naša sugovornica u deset godina imala je tri takva poziva prilikom čega je svaki poziv vratila i upozorila da se takve stvari ne rade jer postoje ljudi koji uistinu trebaju pomoć.

Dobro je znati koristiti električni defibrilator

Često i mi možemo spasiti život prije dolaska hitne pomoći, no malo ljudi je upućeno da je u svim gradovima naše županije, na mjestima gdje se okuplja najveći broj građana, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije postavio automatski električni defibrilator (AED), uređaj koji u slučaju zatajenja srca  može spasiti život.

– Korištenje AED uređaja nije komplicirano. To je mali uređaj koji ima zadaću isporuke električne struje osobi koja ima srčani zastoj uslijed poremećaja ritma bez prisutnosti pulsa. Pohvalno je da da uređaj imaju velike tvrtke, trgovački centri te autobusni i željeznički kolodvori, podzemne garaže… U trenutku njegove aktivacije, odnosno vađenja iz kućišta, javlja se naša prijavno-dojavna jedinica, koja odmah na mjesto događaja šalje ekipu hitne medicinske pomoći. Ukoliko se korištenjem ovog aparata čovjeku uspije vratiti srčani i ritam disanja to znači da smo ga spasili.

Zaposlenici hitne službe zaslužuju beneficirani radni staž

Posljednje vrijeme sve se glasnije govori o tome jesu li hitnjaci zaslužili imati beneficirani radni staž. Svoje zahtjeve i sami su izložili vladajućima, ali za sad još nema konkretnih odluka.

– Borba traje i mislim da smo to zaslužili obzirom na posao kojim se bavimo i svakodnevni stres koji on donosi. Bilo bi mi drago zbog mojih kolega da se to uvede i realizira radi ljudi koji bi ranije otišli u mirovinu. Činjenica je da jedan čovjek od 60 godina ne može adekvatno i produktivno dati sebe u svom poslu kao što može čovjek od tridesetak godina.

Posao je ovo koji kao i svaki drugi ima i lijepe i one manje lijepe trenutke. Ali naša sugovornica baš kao i u pjesmi voli i pamti samo sretne dane i događaje.

– Nešto najljepše u ovom poslu je dobro odrađen sam poziiv i pacijent koji je u roku zbrinut i predan nadležnoj ustanovi. Osobno, uz telefonsko vođenje poroda koji krenu u kući događaj koji pamtim je kad se 18-mjesečno dijete gušilo komadićem jabuke.

Uspješno smo po indeksu hitnog poziva, ja kao dispečer i majka spasile maleni život. Majka je odlično surađivala iako je bila prisutna panika, ali dijete je prodisalo te kasnije timom hitne pomoći odvezeno u hitnu pedijatrijsku službu. Bilo je puno takvih poziva, ali moram reći da je kod ugroženosti ljudskog života itekako važan dobar dispečer i brzi disponent koji disponira prema ispostavi te naravno dobra ekipa na terenu.

Svake tri godine moram ići na relicencu kako bih ponovno mogla biti dispečer. Svakodnevno učim kako se ne bi dogodilo da izgubim tu svoju licencu jer nas ionako ovdje nedostaje.

– Proizvedena je masa novog ljudstva i to on-line. Mi smo nekada sjedili da bi učili i imali predavača, polagali ispite i stjecali smo znanja. Sada se puno toga samo odrađuje. Sustav je nekad funkcionirao jako dobro, i osobno smatram da nije toliko važan papir nego koliko si ti spreman dati svog umijeća i znanja i biti produktivan u svom poslu.

– Zainteresiranost za medicinu je sve manja. Nema kadrova, a mi stariji smo već istrošeni. Nekima je najveća stimulacija plaća, ali jedno je raditi s živim čovjekom kojeg ne vidiš, kao onog kojeg vidiš, a drugo je raditi na način napisati papir, pogriješiti i napisati novi. Moramo biti svjesni da je jedan život. Novi ljudi koji dolaze svakako im mi stariji dispečeri trebamo pomoći. Neki su došli koji nisu radili na terenu i svakako trebaju pomoć da mogu opstati jer ipak na njima svijet ostaje kad mi stariji odemo u mirovinu.

– Danas mi je puno lakše raditi nego nekada, sada imamo i nove programe putem kojih vidimo gdje nam se u kojem trenutku nalazi određeni tim, možemo komunicirati s bolnicama, ne moramo više posebno zvati nego ih obavijestimo putem tetra sustava te je nama dispečerima uistinu olakšan posao.

Kako smo u uvodu rekli, ovo je posao koji ne poznaje ni praznike ni blagdane.

– Dogodilo se da je obitelj bila na okupu, a ja sam radila jer sam svjesna da radim plemeniti posao. Uvijek me vuče srce da nekome pomognem, a mene će moja obitelj uvijek čekati i mi ćemo sve nadoknaditi.

Na poslu su prava obitelj, ističe te se prisjeća prošlogodišnje novogodišnje noći.

– Svatko je nešto donio i nama je bilo odlično. Naravno, nedostaje obitelj, ali ovo je moj drugi dom i moja druga obitelj – kaže Mira.

Mira je najstarija dispečerica prijavno-dojavne hitne službe u Velikoj Gorici. Svim čitateljima portala Gorica.info poželjela je puno zdravlja, svako dobro za blagdane, što manje bolesnih i što više novih života u našoj Hrvatskoj.

Objava Glas koji spašava živote: Upoznajte Miru Šprem dispečericu hitne pomoći pojavila se prvi puta na Gorica Info.