Biti učitelj danas znači puno više od prenošenja znanja. To je poziv koji traži strpljenje, odgovornost, kreativnost i spremnost na stalno učenje, ali i sposobnost da se vidi dijete, njegove potrebe, strahovi, mogućnosti i potencijali. Upravo tako svoj posao doživljava učiteljica savjetnica Vesna Stipić iz Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici, koja je šestu godinu zaredom dobila priznanje Ministarstva znanosti i obrazovanja za najuspješniju odgojno-obrazovnu djelatnicu u protekloj školskoj godini.

Povodom Svjetskog dana učitelja razgovarali smo s učiteljicom Vesnom o učiteljskom pozivu, generacijama učenika koje su se tijekom godina mijenjale, odnosu škole i roditelja, sve većoj prisutnosti tehnologije i umjetne inteligencije u obrazovanju, ali i o onome zbog čega i nakon četvrt stoljeća rada i dalje s jednakim entuzijazmom ulazi u učionicu.

Od mlade učiteljice do šest uzastopnih priznanja

Vesna Stipić magistra je primarnog obrazovanja i svoj je profesionalni put započela kao mlada učiteljica bez iskustva u Osnovnoj školi Eugena Kumičića. Prva iskustva i vrijedna znanja stekla je, kaže, uz divne kolegice i poticajnu okolinu, a posljednjih 25 godina radi u Osnovnoj školi Nikole Hribara.

Danas je učiteljica 4. a razreda u kojem radi s 18 učenika, nastojeći kroz nastavu njegovati kreativno i istraživačko učenje, čitalačke vještine, projektne aktivnosti i osnove digitalne pismenosti.

Šest uzastopnih priznanja Ministarstva znanosti i obrazovanja za nju nisu samo nagrade za pojedinačne rezultate.

– Šest puta za redom primiti ovo priznanje za mene je, prije svega, velika čast i potvrda da se predanost, kontinuirani rad i ljubav prema učiteljskom pozivu cijeni i prepoznaje – kaže Stipić.

Priznanje doživljava kao potvrdu dugogodišnjeg načina rada i stalnog traganja za novim načinima motiviranja i poučavanja. Posebno ističe zahvalnost učenicima, roditeljima i kolegama koji joj daju podršku i s kojima razmjenjuje iskustva. No, uz priznanje dolazi i odgovornost.

– Za mene pravi smisao ovog priznanja nije u tome da budem ‘najbolja’, nego da svakoga dana budem bolja učiteljica svojim učenicima – ističe.

Prvo priznanje bilo je iznenađenje

Kada je prije šest godina prvi put dobila priznanje, kaže, osjećaji su bili neopisivi. Ponos i sreća bili su pomiješani s dozom nevjerice jer u obrazovnom sustavu, smatra, nema mnogo prilika za profesionalno vrednovanje i nagrađivanje.

Tada nije mogla pretpostaviti da će se priznanje ponoviti još pet puta. No upravo je izlazak iz poznatog i sigurnog okvira, kaže, otvorio nove mogućnosti. Svaki projekt, suradnja, izložba, radijska emisija ili novo iskustvo donosili su joj priliku da upozna ljude sličnog entuzijazma, razmijeni ideje i nauči nešto novo.

– Uvijek sam bila mišljenja da dijeljenjem vlastitog znanja ne gubite ništa – naprotiv, ono se množi, a istodobno se šire i naši vlastiti profesionalni vidici – kaže učiteljica.

Učiteljstvo nije bio dječji san, ali ga je nosila u sebi

Iako učiteljski poziv nije bio klasičan dječji san, put prema njemu, kaže, počeo je vrlo rano. Oduvijek je vjerovala da je obrazovanje važno, a u sebi je imala potrebu za stvaranjem, prenošenjem znanja i iskustava. Tek je kasnije shvatila da su upravo te osobine gotovo neprimjetno vodile prema učiteljskoj profesiji.

Tijekom karijere važnu su joj ulogu imale i starije i iskusnije kolegice od kojih je učila ne samo kako poučavati, nego i kako biti učiteljica. Strpljivost, odgovornost, dosljednost, vrijednost i ispravnost vrijednosti su koje je, kaže, preuzela od svojih uzora.

A upravo u tome vidi i temelj dobrog učitelja.

Potrebno je imati sposobnost da se vidi dijete

Za Vesnu Stipić dobar učitelj prije svega mora znati vidjeti dijete koje je pred njim. Njegove mogućnosti, potrebe, strahove, različitosti i potencijale. Stručnost je temelj učiteljskog posla, ali jednako su važni razumijevanje i odnos koji učitelj gradi s učenicima.

Generacije koje danas ulaze u škole odrastaju okružene digitalnom tehnologijom, velikom količinom informacija i brojnim podražajima koji se brzo izmjenjuju. To mijenja i učitelje.

Metode se mijenjaju, alati se mijenjaju, mijenjaju se generacije, ali ono najvažnije ostaje isto – odnos, povjerenje i osjećaj djeteta da u učitelju ima osobu kojoj je stalo, koja ga vidi, razumije i vjeruje u njegove mogućnosti.

Učitelj danas mora prepoznati i ono što se krije iza dječje šutnje

Učitelj odavno nije samo osoba koja prenosi znanje. Djeca velik dio dana provode u školi, a učitelji često postaju osobe koje prve primijete kada je dijete potišteno, nesigurno ili zabrinuto.

– Mi smo i mame i bake, tješiteljice i njegovateljice – kaže Vesna, naglašavajući da učitelj danas mora znati poučavati, ali i slušati, razumjeti, motivirati, usmjeravati i prepoznati ono što se ponekad krije iza dječje šutnje ili ponašanja.

Uz obrazovnu, sve je izraženija i odgojna uloga učitelja. Djeca se ne pripremaju samo za sljedeći ispit ili razred, nego ih se uči kako razmišljati, surađivati, preuzimati odgovornost, odnositi se prema drugima i vjerovati u vlastite mogućnosti.

Upravo sudjelovanje u odrastanju mladog čovjeka, smatra, učiteljskom pozivu daje posebnu vrijednost i smisao.

Administracija raste, a učitelj posao nosi i nakon zvona

Jedan od izazova suvremenog učiteljstva svakako je administracija. Razvojem digitalizacije dokumentacija je postala brojnija i detaljnija, ali istodobno omogućuje kvalitetnije praćenje učenika, njihova napretka i planiranje daljnjeg rada.

Učitelji danas trebaju pratiti individualni napredak učenika, planirati, vrednovati, dokumentirati različite aspekte rada, komunicirati s roditeljima i odgovarati na brojne administrativne zahtjeve.

Problem nastaje kada administracija počne uzimati vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno učenicima.

– Ponekad se čini da za kvalitetan rad u učionici ostaje sve manje vremena, ali istina je da učitelj iz učionice nikada u potpunosti ne izlazi. Ona ostaje s nama i nakon posljednjeg školskog zvona – kaže.

Pripreme za nastavu, izrada materijala, pregledavanje pisanih radova, razmišljanje o razgovoru s učenikom ili roditeljem i planiranje sljedećeg dana često se nastavljaju i nakon završetka radnog vremena.

Današnje generacije nisu lošije nego odrastaju u drugačijem svijetu

Vesna Stipić kroz svoju je učionicu upoznala velik broj generacija i smatra da se današnja djeca razlikuju od učenika prije desetak ili dvadesetak godina. No, ne smatra ih ni boljima ni lošijima.

– Djeca su uvijek bila i ostat će djeca, iskrena, zaigrana i bliska sa svojim učiteljima – kaže. Najveće promjene vidi u načinu komunikacije.

Današnja djeca neposrednija su i otvorenija u izražavanju mišljenja, spremnija postavljati pitanja, ali ih istodobno treba više učiti slušanju, strpljenju i kulturi razgovora.

Promijenio se i odnos prema autoritetu. Autoritet se danas, smatra Stipić, ne prihvaća samo zato što proizlazi iz uloge učitelja. Potrebno ga je graditi znanjem, dosljednošću, pravednošću i odnosom. Pravi autoritet gradi se na povjerenju i međusobnom poštovanju, ističe.

Djeca su zakinuta za mnoga iskustvena znanja

Mobiteli, društvene mreže i stalna dostupnost informacija promijenili su način na koji djeca uče i funkcioniraju. No dostupnost informacija ne znači nužno i više znanja.

Upravo zato jedna od važnih zadaća suvremenog učitelja postaje naučiti učenike kako pronaći pravu informaciju, provjeriti je, povezati s onim što već znaju i kritički o njoj razmišljati.

Stipić upozorava i na ono što djeci danas nedostaje, a to su slobodna igra, boravak u prirodi, druženje, čitanje, iskustveno učenje i čak obična dosada iz koje se često rađaju mašta i kreativnost.

– Pogreška koja će potaknuti strpljivost, samostalnost i vjeru u vlastite sposobnosti ima vrijednost koju niti jedan klik ne može zamijeniti – ističe.

Umjetna inteligencija nije zamjena za vlastito razmišljanje

Iako radi s učenicima razredne nastave, Stipić primjećuje da umjetna inteligencija sve više ulazi i u svijet najmlađih učenika. Ne smatra da je treba odbaciti, ali naglašava da ih treba učiti odgovornom korištenju.

Umjetnu inteligenciju vidi kao alat koji može pomoći u učenju, ali ne smije postati zamjena za vlastito znanje, trud i promišljanje. Učenike zato treba učiti kako postaviti dobro pitanje, procijeniti dobiveni odgovor i kritički razmišljati o informacijama koje im tehnologija nudi.

Jer ono što tehnologija ne može zamijeniti jesu ljudskost, ohrabrenje i povezanost učitelja i učenika.

Roditelji i učitelji trebaju imati isti cilj

Promijenio se tijekom godina i odnos škole, učitelja i roditelja. Nekada se stručna procjena učitelja uglavnom podrazumijevala, dok se danas odluke češće propituju i od učitelja se traže dodatna objašnjenja.

No, otvorenu komunikaciju s roditeljima Stipić smatra važnom. Problem nastaje kada partnerstvo preraste u prebacivanje odgovornosti za djetetov uspjeh, ponašanje ili obveze samo na jednu stranu.

– Ne moramo se uvijek u svemu slagati, ali trebamo znati da nam je isti cilj, a to je dobrobit djeteta, poručuje.

Kada dijete vidi da roditelj i učitelj razgovaraju s poštovanjem, postavljaju granice i šalju usklađene poruke, dobiva sigurnost koja mu je potrebna za odrastanje.

Što nakon 25 godina još uvijek pokreće učiteljicu?

Nakon četvrt stoljeća rada bilo je, kaže, i dana kada se pitala može li bolje, kada je bila umorna, kada rezultati nisu bili vidljivi i kada se činilo da sve gubi smisao.

Ali onda dođe prvi uspjeh učenika kojemu je bilo teško i koji nije vjerovao u sebe. Dođe zagrljaj nakon suza i tješenja, crtež, poruka ili ceduljica ostavljena na učiteljskom stolu bez posebnog povoda.

Dođe roditelj koji kaže: „Još uvijek vas često spominjemo!“ Ili bivši učenik koji svrati u školu samo kako bi pozdravio svoju učiteljicu. Tu su i pozivi na mature i promocije, objave na društvenim mrežama o uspjesima bivših učenika, ali i ono svakodnevno „Učiteljice!“ izgovoreno s uzbuđenjem jer dijete upravo mora ispričati nešto što mu je u tom trenutku najvažnije.

U tim se trenucima, kaže, ponovno potvrđuje zašto je odabrala ovaj poziv.

I zato bih i nakon svih ovih godina ponovno odabrala isti poziv, poručuje učiteljica Vesna Stipić.

Objava Učiteljica Vesna Stipić šestu godinu zaredom među najboljima: „Opet bih izabrala isti poziv“ pojavila se prvi puta na Gorica Info.