Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, umro je na današnji dan prije 21 godinu. Time je tog 10. prosinca 1999. godine završilo desetljeće stvaranja hrvatske države koje je obilježio pobjednički Domovinski rat, izgradnja države i njenih institucija, međunarodno priznanje, ali i neke negativnosti poput mutne privatizacije čiji se repovi vuku i danas gotovo 30 godina kasnije. Bilo je to desetljeće Franje Tuđmana.

Tuđmanac je otvoren prije 15 godina

– Tuđman je vodio Hrvatsku u velikim povijesnim danima njezina osamostaljenja, obrane i međunarodnog priznanja i bio jedan od njezinih najvećih sinova – rekao je na otvorenju parka Franje Tuđmana i njegove biste u Velikoj Gorici u svibnju 2005. godine tadašnji premijer Ivo Sanader.

Bilo je to vrijeme uoči lokalnih izbora, pa je Sanader samouvjereno (kako je samo on znao) tvrdio da će HDZ u Velikoj Gorici na predstojećim izborima pobijediti SDP Ivice Račana i Tonina Picule, koji, kako je rekao, svojim istupima žele obezvrijediti dosad učinjeno u tom gradu.

Franjo Tuđman je tog dana prije 15 godina, dakle, dobio bistu i park u srcu Velike Gorice, ali se Sanader pokazao lošim prognozerom jer HDZ na izborima nije osvojio Goricu. Goričani su tada povjerenje dali Toninu Piculi i koaliciji predvođenoj SDP-om koja je preuzela gradsko kormilo.

Danas je popularni park Tuđmanac omiljeno mjesto za boravak na otvorenom, doslovce u centru grada. U parku je i Tuđmanova bista. Odnedavno je Tuđmanac pod jakim video nadzorom, pokriven nizom kamera postavljenih u projektu razvoja video nadzora Velike Gorice.

I zračna luka, koja se nalazi na području Velike Gorice, nosi ime Franje Tuđmana. Za one mlađe Goričane, koji se možda nisu ni rodili u burnim ’90-im godinama prošlog stoljeća, ali i one starije donosimo kratku biografiju prvog hrvatskog predsjednika.

Tko je bio Franjo Tuđman?

Evo što o Tuđmanu piše na službenoj internetskoj stranici Predsjednika Republike Hrvatske.

Dr. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju školu završio je u Zagrebu. Od 1941. sudjelovao je u antifašističkom partizanskom pokretu. Nakon II. svjetskog rata završio je studij u Beogradu na Višoj vojnoj akademiji. Iako je 1960. promaknut u čin generala, sljedeće godine napustio je vojnu službu i posvetio se znanstvenom i publicističkom radu. U Zagrebu je 1961. osnovao Institut za historiju radničkoga pokreta gdje je obnašao dužnost direktora do 1967. godine. Profesorom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1963., a doktorom povijesnih znanosti postaje 1965. godine. Objavio je veći broj knjiga i članaka iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.

Njegova gledišta – ponajprije protivljenje nametanju kompleksa krivnje hrvatskom narodu zbog NDH u Drugom svjetskom ratu – izložile su ga političkim, a zatim i sudskim progonima. Izbačen je iz Saveza komunista Hrvatske 1967. kad je morao napustiti i Institut, uklonjen je sa Sveučilišta u Zagrebu te umirovljen radi sprečavanja javne djelatnosti.

Bio je i politički zatvorenik

U prvome političkom procesu godine 1972. osuđen je na dvije godine zatvora, a 1981. na tri godine zatvora i zabranu javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, zbog davanja intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama u prilog pluralističkoj demokraciji. Od 1987. kad mu je vraćena putovnica, putuje u inozemstvo gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta među hrvatskim iseljenicima. Hrvatsku demokratsku zajednicu osnovao je 1989. kada postaje njezinim predsjednikom.

Nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na prvim demokratskim izborima, održanima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, u Saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja novoga demokratskog Ustava Republike Hrvatske – 22. prosinca 1990. – na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran za Predsjednika hrvatske države. Ponovo je izabran za Predsjednika u lipnju 1997. godine. Svojim uspješnim vodstvom hrvatske unutarnje i vanjske politike te vojno-redarstvenih akcija i operacija tijekom Domovinskog rata dao je ključan povijesni doprinos suverenosti, samostalnosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.

Umro je u Zagrebu 10. prosinca 1999., a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 13. prosinca uz državne i vojne počasti i uz ispraćaj više stotina tisuća hrvatskih građana.

Objava Franjo Tuđman i Velika Gorica: Prvi hrvatski predsjednik, koji u našem gradu ima svoj park i bistu, umro je na današnji dan prije 21 godinu pojavila se prvi puta na Gorica.info: Najnovije vijesti, analize i informacije.