Prošlo je mjesec dana od razornog potresa koji je poharao središnju Hrvatsku. Tog 29. prosinca 2020. godine bilo je sunčano, gotovo proljetno vrijeme. No, 19 minuta nakon podneva pretvorio se taj utorak u dan kojeg nitko, tko je doživio onu silnu trešnju koja je potrajala 20-ak sekundi, nikada neće zaboraviti. Zauvijek ćemo se sjećati gdje smo bili i što tada smo radili.

Dan ranije, u ponedjeljak, oko pola sedam većinu ljudi u našem dijelu zemlje probudio je potres od 5 stupnjeva po Richteru s epicentrom kod Petrinje. Bilo je oštećenih zgrada, ljudi su se prestrašili, ali, srećom, nije bilo žrtava. Svi smo, poučeni zagrebačkim potresom devet mjeseci ranije, mislili da nakon tog prilično jakog potresa neće više biti tako snažnog podrhtavanja tla. Odnosno nadali smo se da je ono najgore iza nas.

Prevarili smo se. U utorak u 12:19 sati kao zatreslo se kao nikada do tada. Razoran potres magnitude 6,2 po Richteru doslovce je uništio tisuće kuća i zgrada u Petrinji, Glini, Sisku, Pokupskom, Kravarskom… Štetu je pretrpjelo i područje Velike Gorice, Zaprešića, čak i Krapinskih Toplica. I, što je najgore, u potresu je poginulo sedmero ljudi, a među njima i 13-godišnja djevojčica. U selu za koje većina ljudi nikada prije nije čula, Majskim Poljanama, u trenutku je poginulo petero ljudi.

Uništeno je središte Petrinje, nestala su brojna sela, procjenjuje se da je 8000 obitelji ostalo bez krova nad glavom. Naučili smo i gdje je Strašnik, Žažina, Sibić…

Velika Gorica ostala je bez struje. Kroz noć koja se spustila već iza 16 sati samo su odjekivale zlokobne sirene vozila hitne pomoći i vatrogasaca koja su jurila prema ugroženom području. Iznad nas letjeli su helikopteri. Prebacivali su bolesnike iz sisačke i petrinjske bolnice za Zagreb.

I kod nas je bilo uništenih kuća, krovova, dimnjaka… Već kasno poslijepodne počeli su u hotel Garden Hill stizati ljudi čiji su domovi u potresu nestali ili su toliko oštećeni da se nisu mogli koristiti.

Šteta od potresa bilo je i u Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

Sljedećih šest dana to je područje pogodilo još gotovo 300 potresa.

Čim je ona prva, najjača trešnja stala probudilo se veliko hrvatsko srce. Konvoji kamiona, kombija, kamp kućica, auta s volonterima krenuli su put Banovine i ugroženih mjesta. Skupljala se pomoć i vozila ugroženim ljudima. Velikogoričani su pokazali veliko srce. Pokazali smo da smo ljudi. Pokazujemo to i danas.

U pomoć su nam priskočile brojne države: od Albanije, Austrije i BiH, preko, među ostalima, Grčke i Italije do Slovenije, Srbije i Turske.

Mjesec dana od razornog potresa obnova nije počela. Zemlja i dalje ne miruje, nastaju ogromne jame koje će, vjerojatno, početi gutati i kuće. Tlo i dalje podrhtava i podsjeća nas koliko smo nemoćni u borbi protiv prirode. Srećom opet znamo i da smo moćni kada treba pomoći.

Mjesec dana od razornog potresa velikogorička crkva Navještenja Blažene Djevice Marije ostala je bez vrha tornja. Počinje obnova tog središnjeg gradskog vjerskog objekta. Valjda će obnova krenuti i na najugoroženijim područjima. U suprotnom ti će dijelovi Hrvatske, ionako osiromašeni i opustošeni posljednjih desetljeća, ostati prazni. Toga su, nadamo se, svjesni i oni koje smo izabrali da vode ovu državu…

Objava Mjesec dana od razornog potresa: Svi ćemo pamtiti gdje smo bili i što smo radili tog 29. 12. 2020. u 12:19 sati. Svima nam se promijenio život pojavila se prvi puta na Gorica.info: Najnovije vijesti, analize i informacije.