U ranim jutarnjim satima, 16. veljače 2024. nakon duge i teške bolesti preminuo je Aleksandar Saša

Božić, poznati velikogorički novinar i publicist, osnivač i vlasnik te dugogodišnji urednik,  novinar i fotograf Glasnika Turopolja, prvih privatnih novina u Republici Hrvatskoj, osnovanih 1991. godine.

Javnost će ga pamtiti i po mnoštvu knjiga, monografija, časopisa, brošura koje je napisao ili uredio.

Aleksandar Božić,  novinar i publicist, rođen je u Sisku 1956. godine. Od srednje škole bavi se novinarstvom. Piše za studenski tisak, a od 1979. do 1983. godine uređuje velikogorički omladinski list Ključ. Od kraja sedamdesetih je radnik Radija Velike Gorice, a od 1984. i zaposlenik Radija na kojemu je novinar i urednik sve do demokratskih promjena. Od 1978. do 1990. godine dopisnik je Večernjeg lista iz Velike Gorice, a piše i za Vjesnik. Godine 2005. i 2006. surađuje i s Radiom 101.

Godine 1990. zapošljava se u Republičkom centru za obavješćivanje pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Dragovoljac je od 22. listopada 1990. godine i sudionik Domovinskog rata do srpnja 1994. godine. Odlikova je spomenicom Domovinskog rata 1990.-1992.

S nekolicinom prijatelja 1991. godine osniva prve velikogoričke privatne i nezavisne novine Glasnik Turopolja (Pokuplja, Posavine i Vukomeričkih Gorica) koje uređuje od prvoga broja pa sve do 2015. Nagrađen je priznanjem Zagrebačke županije kao urednik Glasnika Turopolja za promicanje slobode govora, višestranačja i demokracije (1999.).

U radnoj mladosti bavio se sportom, kulturnim i društvenim radom. Od 1975. godine član je Dramske grupe KUD-a Ivan Mladen iz Velike Gorice, a od 1977. je voditelj i redatelj Grupe idućih 12 godina. S Josipom Vuksanom i željkom Stepanićem 1977. godine osniva rukometni klub Radnik (danas HRK Gorica) kojem je bio predsjednik sve do 1981. godine. Od 2006. godine predsjednik je ženskog odbojkaškog kluba Azena Velika Gorica sve do 2018. godine.

Jedan je od obnovitelja Ogranka Matice hrvatske Velika Gorica 1990. godine i prvi urednik matičinog kulturnog časopisa Luč. Sudjeluje u pripremi, organizaciji i tiskanju više značajnih velikogoričkih kulturnih i književnih projekata kao autor, urednik ili nakladnik.

Organizirao je spašava vrijednih umjetnina 1991. godine iz ratom razrušene crkve u Pokupskom. Zajedno s Višnjom Huzjak autor je kataloga i izložbe o spašavanju pokupskih umjetnina. Izložba je održana krajem rujna 1991. godine u Muzeju Turopolja.

Autor je izložbe i kataloga Srušene crkve Banije te izložbe i kataloga Velika Gorica u Domovinskom ratu 1991. – 1995., koju je ostvario u suradnji s Udrugom pripradnika 153. brigade HV-a. Obje su održane u Muzeju Turopolja.

Autor je dvije samostalne izložbe fotografija, a sudjelovao je i na nekoliko skupnih izložbi udruga umjetnika grada Velike Gorice na kojima je izlagao svoje slike i fotografije, prvenstveno na temu prirode Turopolja i Vukomeričkih Gorica.

Uredio je i objavio reprint izdanja sva tri toma Povijesti Turopolja Emilija Laszowskog u suradnji s Plemenitom općinom turopoljskom.

Urednik je i nakladnik trilogije Miljenka Muršića Zakaj su Turopolke lepe i knjige priča za djecu Sijač sreće Božidara Prosenjaka.

Urednik je i nakladnik knjige Zeleni Juraj Višnje Huzjak (1992.) i Mraclin slike iz povijesti (1993.). Uredio je i više knjiga članova Matice hrvatske Ogranak Velika Gorica. Urednik je i nakladnik knjige DVD-a Bučica 1960.-2010. i ponovljenog izdanja DVD Bučica 1960. – 2020. autorice Barice Sakoman Božić.

Urednik je kataloga izložbe slika Pokupsko ’95 održanoj u Muzeju Mimara u Zagrebu 1996. godine. Urednik je Gospodarskog imenika Grada Velike Gorice i Općina Kravarsko, Orle i Pokupsko 1999. godine.

Uredio je i grafički oblikovao više turističkih prospekata Velike Gorice. Fotografije je objavio i objavljivao u monografijama Velike Gorice, Zagrebačke županije i Općine Pokupsko. Grafički je oblikovao monografiju 50 godina buševskog šaha u kojoj je napisao poglavlje o povijesti velikogoričkog šaha poslije Drugog svjetskog rata. Autor je fotografija i nakladnik monografije o drvenim kapelicama Drvene ljepotice turopoljskog kraja Igora Maroevića.

Autor je monografije 153. brigade HV-a Velika Gorica (2002.), za koju je, zajedno s koautorom Damirom Goršetom dobio plaketu Zagrebačke županije 2003. godine. Monografiju je nakladnik Glasnik Turopolja izdao u suradnji s Udrugom pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica.

Autor je monografije razglednica velikogoričkog kraja Pozdrav iz povijesti koju je napisao s Višnjom Huzjak (2006. godine). Autor je i nakladnik serije velikogoričkih razglednica.

Autor je monografije Kojnača sto godina velikogoričkog tramvaja objavljene u suradnji s Turističkom zajednicom Velike Gorice.

Napisao je monografiju Posavina turopoljska, Općina Orle 1995. – 2015. kao i monografiju Sto godina DVD-a Kurilovec. (2013.). Autor je monografije Lovačkog društva Trčka Novo Čiče (2015.).

Bio je urednik, nakladnik i suradnik na monografiji o NK Radniku, autora Ivana Mišerića (2016.) Napisao je i uredio monografiju o VG Komunalcu (2017.). Grafički je pripremio i uredio monografiju o NK Dinamu Hidrel Novo Čiče. Godine 2019. pokrenuo je Velikogorički zbornik, časopis za povijest, kulturu I narodnu baštinu Turopolja I dosada su izašla 4 broja.

Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Etno udruge Turopoljska Posavina u čijoj ediciji je kao autor, suradnik Ili urednik izdao dvije knjige: Kućna zadruga obitelji Stuparić (2020.) i Seljačke bune u hrvatskoj Posavini (2023.). Uredio je i grafički oblikovao zbirku poezije Kristine Silaj Istina, ne laž (2023.).

Tijekom godina rada prikupio je mnoštvo vrijednog gradiva – prvenstveno fotografija i dokumenata. Najveći dio odnosi se na vrijeme stvaranja Hrvatske države i osnivanje Grada Velike Gorice. Obuhvaćaju razdoblje od 1991. do 2015. godine. Uz pomoć Grada Velike Gorice uspio je digitalizirati samo gradivo vezano uz Domovinski rat.

Smrt je prekinula njegov rad na još nekoliko značajnih monografija.