Tea Blaškić i Tomislav Mrla odjeveni u narodnu nošnju provlače stabiljke lana kroz stol za stupanje kako bi od njih napravili vunene niti. Obrađenu vunu zatim predu kako bi od nje izvukli niti, od kojih će jednog dana niknuti haljina.

Plugovi i konji

Oni su prije toga taj isti lan i posijali, ručno počupali te preradili da bi bio spreman za tkanje. Tea i Tomislav imaju 20 godina, a ovaj scenarij nije dio dokumentarnog filma od prije 80 godina, nego se odvija danas, i to u malom mjestu Novo Čiče pokraj Velike Gorice u sklopu projekta “Od lana haljina tkana”. Projekt provodi Kulturno-umjetničko društvo Čiče, a u njemu sudjeluje 110 mladih ljudi, među kojima najmlađa osoba ima tek četiri, a najstarija 26 godina. Oni su odlučili oživjeti stari duh prerade lana te ponovno proživjeti starinski način života, u čemu su im pomagali pripadnici starije generacije koji su im kroz svoje priče i iskustva opisali kako je to izgledalo nekada. Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a Čiče, opisao je kako je cijeli projekt započeo u travnju, kada su mladi posijali sjeme lana.

- Prije sjetve zemlja je ručno obrađena, ali na starinski način, uz pomoć plugova i konja. Sjetva je odrađena ručno, kao i čupanje, koje smo odradili u srpnju. Svaki dio radili smo tradicionalno, bez ikakve tehnologije, a sve s ciljem da se mladima pokaže kako su njihove bake i djedovi radili, ali i da se ta jedna kultura ne zaboravi - rekao je Duvnjak.

Kako bi od sjemenke “niknula” haljina, potrebna su proći sva četiri godišnja doba, jer cijeli proces počinje sjetvom na proljeće, a završava tkanjem u zimi. Nakon što se u srpnju lan počupa, s njega se skidaju sjemenke koje se spremaju za sljedeće proljeće, kada će se ponovno zasijati. Stabljike lana se namaču u Odri kako bi omekšale te se ostavljaju sušiti kako bi najesen mogla krenuti prerada. Prošli su tjedan mladi lanari krenuli s preradom, kada su lan stupali, preli i osnivali da bi od njega izašla tkanina od koje će se poslije stvoriti haljina. Uz pomoć prošlogodišnjeg materijala, krojačice su već napravile haljine koje će predstaviti 21. rujna u Velikoj Gorici, a Tea je isprva bila skeptična o njihovu izgledu, ali kada ih je vidjela, ugodno se iznenadila.

Šetnja na špici

- Kada sam odjenula haljinu, bila je stvarno prekrasna. Malo je teška, ali mogu se zamisliti kako u njoj šećem centrom Gorice. Samo dodam štiklice i malo šminke - rekla je Tea, koja je od osnovne škole članica KUD-a. Zajedno s njom su i njezine tri sestre - Jenny, Lara i Manuela, a kroz KUD su naučile jako puno o velikogoričkoj tradiciji, pa i ostalim svjetskim kulturama.

- U KUD-u sam od desete godine, a osim što sam naučila narodno pjevanje i ples, ujedno sam i putovala po Europi. S KUD-om smo bili na Cipru, u Italiji, Bugarskoj, Makedoniji i uvijek smo upoznali nove prijatelje i saznali nešto više o njihovoj kulturi - rekla je Jenny. Iako među njihovim prijateljima narodni ples nije toliko popularan, oni kažu kako su kroz djelovanje u KUD-u postali svi jako dobri prijatelji i nije im teško odlaziti na treninge dva puta tjedno. Tomislav studira laboratorijsku dijagnostiku na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, ali uvijek se trudi organizirati tjedan kako bi mogao pomoći KUD-u.

Dokumentarac

- Kada sam završio osnovnu, cijelo se društvo raspršilo, kako to uvijek biva. Trebali smo neko mjesto gdje ćemo se još moći družiti te biti na okupu i zato smo se priključili KUD-u - rekao je Tomislav.

KUD Čiče osnovan je 2005. godine, a od početka je vrvio mladima. Duvnjak se uvijek trudio pronaći što zanimljivije sadržaje kako bi ih privukao, zbog čega je u suštini i krenuo projekt izrade haljina od lana.

- Svaka haljina je unikatna i prošla je kroz ruke svih naših članova. Jedna zbog toga košta oko 800 kuna, ali nećemo biti toliko orijentirani na prodaju, nego više na iznajmljivanje, a cilj nam je ubaciti haljine i u Zagreb na reviju. U rujnu će djevojke prošetati u haljinama po Dolcu - rekao je Duvnjak te dodao da im je za jednu haljinu potrebno ukupno oko 25 sati rada, a od jedne sjetve mogu napraviti oko 30 haljina. U početku je bio problem pronaći pravilno sjeme, jer se u trgovinama moglo kupiti samo industrijsko, a njima je trebalo posebno, namijenjeno preradi lana za odjeću. Na kraju su ga pronašli kod jedne starice koja je sjeme držala u staklenki punih 35 godina.

Osim sa sjemenom, problema su imali s pronalaskom žena koje su znale presti lan jer ih je u okolici Velike Gorice samo tri. Ipak, unatoč svim preprekama, nastavili su s provedbom projekta, a nadaju se da će sa zarađenim novcem uspjeti otvoriti Hrvatski edukativni centar za tradicijsku preradu lana u njihovu Etno naselju Novo Čiče, kako bi mogli podučavati mlade i stare o tradiciji njihovog kraja, ali i kako bi se i dalje pričalo o projektu, za koji ujedno i snimaju dokumentarni film. Sve su ostvarili s 15.000 kuna koliko su dobili za projekt, ali većina ostvarenja omogućena je zbog truda mladih članova KUD-a, ali i njihovih roditelja te baka i djedova, koji su im pomagali na svakom dijelu puta. Ljuba Poštić (78) prisjetila se kako je ona kao mlada šivala odjeću od lana.

Baš kao nekad

 - Radili smo odjeću od lana i konoplje, a svaki komad bio je poseban jer smo ga ručno napravili. Drago mi je da mladi uče kako je to nekad bilo jer smatram da bi i za sto godina ljudi trebali znati kako je izgledao život prije njih - rekla je Ljuba, čija se slika otprije 50 godina nalazi u kući Etno naselja. Njezinu je fotografiju zamalo srušila mala Manuela (4), najmlađa članica KUD-a, koja je stalno trčkarala između starijih kolega.

- Ja nisam brala lan, ja sam se s drugom djecom igrala na polju - rekla je Manuela i nastavila dalje skakutati po kući, pritom pazeći da ne zaprlja svoju malu bijelu haljinu, a nju će za nekoliko godina zamijeniti haljinom koju će jednog dana sama napraviti.