Od turopoljskih sela do Bruxellesa - tako svoju političku karijeru sažima Tonino Picula odgovarajući na pitanje po čemu se smatra boljim kandidatom za predsjednika SDP-a od drugih pretendenata na tu funkciju.

Kao svojedobno gradonačelnik Velike Gorice ispekao je zanat u lokalnoj politici, ali isto tako kao bivši ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana ili kao danas vrlo cijenjeni europarlamentarac raspolaže iskustvom rada na mjestima donošenja odluka, često najviše razine.

Prije dvije godine, kad se stranka lomila oko izbacivanja Slavka Linića, rekli ste da su šanse SDP-a za oporavak ili za definitivnu propast pola-pola. Rezultat na recentnim izborima na neki način potvrđuje ta crna predviđanja?

- Za svaku stranku parlamentarni su izbori trenutak istine. U desetak mjeseci SDP je dobio dvostruku odbijenicu od građana. Nije pobijedio na redovnim, pa je poražen na izvanrednim izborima. Izgubili smo stotinjak tisuća glasova. HDZ kao naša neposredna konkurencija uspio je postići uvjerljivu pobjedu. HDZ-ova uvjerljivost nije samo u sedam mandata razlike, nego i u mnogo većem koalicijskom kapitalu koji će im omogućiti formiranje većine s očekivanim partnerima, kao što je Most, ali i s nekim članicama Narodne koalicije, koje im se sada očito nude.

Što se dogodilo sa SDP-om da ne uspijeva dobiti čak ni izbore za koje se prije dva-tri mjeseca činilo da će mu pasti u krilo? Neki će sada tvrditi da je Hrvatska konzervativna zemlja i da zato SDP osvaja vlast samo kad HDZ kolabira?

- SDP će se do kraja politički afirmirati kad pobijedi HDZ u punoj kondiciji, a ne samo dok je na koljenima, dok svojim korupcijskim aferama ili političkim glavinjanjem samu sebe urušava. Bojim se da smo zapustili politički sadržaj. Sektaški ratovi doveli su do odlaska ljudi. Intelektualni je deficit evidentan. Recentna kampanja pretvorila se u nešto što nitko nije očekivao. Počela je izjavama Zorana Milanovića da se raduje debati s predsjednikom HDZ-a o stvarnim problemima hrvatskog društva, a završila retorikom koja odbija naše birače.

Nakon prošlogodišnjih izbora SDP-ovo je rukovodstvo izbjeglo razgovarati o razlozima svog neuspjeha. Hoće li se to ponoviti?

- U SDP-u izborni se rezultati već uobičajeno ne analiziraju. Vjerojatno će se opet pokušati prikriti, maskirati ili ignorirati stvarni razlozi neuspjeha. Mnogi će prati ruke. Srećom, postoje odluke koje jasno upućuju na sve koji su sudjelovali u kreiranju poraza.

Na koga i na što mislite?

- Na primjer na činjenicu da sam na predsjedništvu SDP-a, zajedno s Davorkom Vidovićem, digao ruku protiv izbornih lista, ali smo preglasani. Bio sam protiv ne samo zbog nekih imena kojih na listama nije smjelo biti, nego i zbog onih koji su često iz političke osvete izostavljeni. Kadrovske promjene na čelu neće biti dovoljne ako ne oporavimo stranku od svega što se već desetak godina pokazuje neproduktivnim, odnosno ako ne pokušamo proniknuti u društvene i političke promjene koje predstavljaju težak izazov za socijaldemokraciju i ljevicu ne samo u Hrvatskoj nego posvuda u Europi.

Zoran Milanović najavio je povlačenje. Nije dao ostavku, tek je obećao da se za predsjednika stranke više neće kandidirati. Ispravno?

- Bilo bi bolje da je odmah odstupio. Ovako imamo predsjednika koji to i jest i nije. Nije realno da on neće imati utjecaja na tekuća zbivanja. Vidjet ćemo koliko će bliskost s Milanovićem pomoći ili odmoći kandidatima za nasljednika.

Može li se zaključiti da on želi ostati šef i kad to formalno više ne bude bio?

- Nije se teško prisjetiti nekih analogija. Rasprava o odnosu Ive Sanadera i Jadranke Kosor i njegovih pokušaja da strankom vlada iz sjene. Zaista bih volio da ova nejasna faza oko budućeg statusa dosadašnjeg predsjednika SDP-a što prije završi. Ali, bojim se da će on i svojom prisutnošću u Saboru utjecati na funkcioniranje stranke.

Nakon najave Milanovićeva povlačenja došlo je do prave eksplozije ambicija i kandidata za budućeg šefa SDP-a?

- Pitanje je koliko će u bogatoj ponudi kandidata biti onih koji polaze od činjenice da smo trenutno neuspješna organizacija i da se moramo mijenjati dubinski, programski i statutarno. Za razliku od ostalih, ja sam kandidat diskontinuiteta. Kandidati kontinuiteta su  oni koji smatraju da nam se nije dogodio nikakav težak poraz i da je SDP i dalje snažna, čvrsta i monolitna stranka. Ostaje vidjeti koliko će u pokušaju distanciranja od žalosnog stanja u stranci biti uvjerljivi oni koji su do jučer bili desna i lijeva ruka predsjednika u odlasku.

Već godinama slovite kao alternativa Zoranu Milanoviću, ali slabo mjesto kampanje vam je ideja o vođenju stranke iz Bruxellesa?

- Zadržavanje mandata u Europskom parlamentu, naravno, ne znači da ću stranku voditi iz Bruxellesa. Ali, isto tako nemam namjeru voditi stranku samo s Iblerova trga. SDP-u je nužan puni radni angažman, pa i treća smjena. Vlastiti kredibilitet i radne sposobnosti spreman sam u potpunosti uložiti u oporavak SDP-a, a djelovanje u Bruxellesu kanim reducirati na projekte koje sam započeo ili u njima zastupam EP. Na primjer, kao šef izaslanstva sudjelujem u formiranju politike prema BiH te Kosovu. Zagovaram povratak malog ribolova, ukidanje viza za putovanja u SAD za hrvatske građane, brandiranje hrvatskih proizvoda i poboljšanje uvjeta života na našim otocima. Mislim da to nije nevažno ni za Hrvatsku niti za SDP.

Rekli ste od ponedjeljka od četvrtka Bruxelles, a petak i vikend Hrvatska?

- Ne, to odlučno demantiram. Nisam to tako zamislio. Bude li potrebno, neću u Bruxelles odlaziti po nekoliko tjedana. Ali svaki šef stranke koji ozbiljno shvaća svoj posao putuje izvan zemlje. Smatrati to mojim slabim mjestom krajnje je zlonamjerno. Moj status u Europskom parlamentu ne bi trebao biti problem za SDP, više je prednost. Ali razumijem da to ljudima treba objasniti.

Kako vidite promjene u HDZ-u? Vaša svojedobna suradnja s Davorom Ivom Stierom, koji se profilirao u ideologa novog HDZ-a, koristi se kao argument za zaključak da bi SDP s vama na čelu mogao ući u suradnju, čak veliku koaliciju s Plenkovićevim HDZ-om?

- Razlog za suradnju SDP-a i HDZ-a morale bi biti neke osobito izvanredne okolnosti. Ali ne treba to priželjkivati. Za zdravlje višestranačkog sustava mnogo je bolje da se razlike u društvu jasno stranački kristaliziraju. Veliki je obrat prije svega potrebno napraviti u komunikaciji između glavnih političkih takmaca. Zato je važno izabrati ljude koji političke razlike ne vide kao razlog za neprijateljstvo. Koji mogu razgovarati bez povišenih decibela, uvreda i pjene na ustima. Dosadašnji način komunikacije pomogao je porazu SDP-a na izborima. Hoće li sada stasati generacija političara koja će se u tom pogledu razlikovati od svojih prethodnika - to ćemo tek vidjeti.

Bernardić novi kandidat za predsjednika SDP-a