U zlatno doba automobilizma osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća (kad si je gotovo svaki proizvođač dozvolio na cestu pustiti nešto potpuno ludo i brzo, kad je u reliju postojala Grupa B, kad su top limuzine srednje klase imale pogon 4x4 i goleme turbopunjače i kad je započela era hot hatcheva), ni Volkswagen, naravno, nije stajao po strani. Dapače, uz kultni Golf GTI iz 1976., osamdesetih je na tržište pustio nekoliko vrlo zanimljivih sportskih izvedbi Golfa, Corrada, Passata i Pola s oznakama G40 i G60. Prvi je od njih svjetlo dana ugledao gradski Polo s oznakom G40 i namjerom da postane protuotrov za konkurenciju u vidu Peugeota 205 1.9 GTi, Renaulta 5 GT Turbo ili Forda Fieste XR2i. Istini za volju, VW Polo Coupé G40 uvijek je ostao nekako u ulozi autsajdera u društvu puno razvikanijih konkurenata, a usput uvijek nekako čučao i u sjeni većeg brata, Golfa GTI.

LEGENDE: VOLKSWAGEN POLO Coupé G40 gradska raketa iz 90-ih na G-pogon 

Foto: Ivan Lacković

Najzanimljivija stvar kod tog auta bio je njegov pogon: četverocilindraš od 1272 kubika sa 75 KS, koji su Nijemci, da bi se mogao nositi s velikim obujmima ili turbo snagom vrućih gradskih konkurenata, oplemenili G-punjačem (spiralnim mehaničkim kompresorom sa zakrivljenom komorom gdje se ekscentrično okreće spiralni rotor i tlak usisanog zraka tako povisuje do 0,8 bara). Vrlo je to zanimljivo rješenje čije su vrline kompaktnost izvedbe i ravnomjeran porast tlaka prednabijanja (što je značilo brži odziv te izostanak zloglasne turbo rupe), a mana nepouzdanost. Zapravo, kako je pokazalo vrijeme, trebalo ga je na kakvih 60.000 kilometara obavezno servisirati, no inženjeri su u početku jako vjerovali u njegovu izdržljivost, pa taj zahvat nisu unijeli u plan servisiranja. A bez obzira na to, i danas se prava mala vojska G-punjač sektaša kune u tu napuštenu alternativu turbopunjaču, koja je u auto svijetu živjelo u tek četiri modela Volkswagena i to samo u to doba, od 1986. do 1994.

Jedan od onih kojima je želja bila vozit auto s G-punjačem je i Darko Vrhovac iz Zagreba, pa se prije par godina zainteresirao za jedan domaći Polo G40. Prvo ga je viđao po oglasnicima kod vukovarskog vlasnika, da bi se auto potom pojavio kod vlasnika u Velikoj Gorici, od kojeg ga je napokon i kupio za 1500 eura. Riječ je o modelu iz 1993., dakle redizajniranoj drugoj generaciji Pola, a na kilometar satu trenutno mjeri 290.000 kilometara. Zanimljiva je i priča da auto kad ga je Darko kupio više nije imao G-punjač, pa mu je jedno vrijeme stajao iza kuće, no čim je uspio dobaviti jedan, odmah se dao u opsežno obnavljanje kompletnog auta kako bi ga ponovo doveo u originalno stanje. Uključilo je to i kompletno lakiranje karoserije, servis motora, ovjesa...

I osvježavanje unutrašnjosti, u kojoj zasad drži sjedala iz modela Polo GT, jer originalne, koje je pronašao u inozemstvu, tek treba preuzeti. To ga je dosad samo u dijelovima stajalo više od 3000 eura, no sad ima automobil kakav se na našim cestama rijetko viđa. Pravu egzotiku koja svojim izgledom uopće ne odaje da je tu zapravo riječ o rasnoj jurilici koja ima potencijal na cesti održati lekciju i puno snažnijim i novijim autima. Premda je njegov generalno nenametljiv i suzdržan izgled oplemenjen u devedesetima tako popularnim ratničkim ukrasima kao što su crvene trake na branicima, plastični obrubi na blatobranima i 13-colni BBS aluminijski naplaci s gumama dimenzija 175/60.

Unutrašnjost je također njemački suzdržana, logična i pomalo siva, a da je riječ o nečem posebnom upućuju tek posljednja brojka na brzinomjeru od 240 km/h i sportskije profilirana karirana sjedala. Od opreme tu je devedesetih vrlo popularan pomični krovni otvor, no na servo upravljač, klimu ili ABS zaboravite. Čak se i stakla otvaraju pomoću ručice. No u to doba gradski sportaši nisu ni željeli osvajati raskošnom opremom nego malom masom i jakim motorom, pa Polo G40 ima tek 835 kg, a iz 1,3-litrenog benzinca uz pomoć već spomenutog G-punjača izvlači 113 KS i 150 Nm. Odnosno postizanje najveće brzine od 199 km/h i ubrzanja so stotke za tek 8,1 sekundu (što je 0,3 sekunde brže no kod primjerice Peugeota 205 1.9 GTi).

U vožnji je mali vatreni Polo vrlo okretan i spretan te pruža osjećaj vožnje kao u kartingu, mjenjač kratkih prijenosnih omjera sjajno surađuje s motorom, turbo rupa izostaje, pa uvijek iznova iznenađuje ujednačena isporuku snage, kao da je ispod poklopca motor znatno većeg obujma. Zvuk motora ostaje pritom dosta diskretan, a primjerice i u petoj brzini auto ubrzava vrlo agilno. Nešto tvrđi ovjes prava je mjera za njega, a u vožnji brzim zavojima pruža dovoljno rezerve dok se prednji samoventilirajući diskovi brinu za zaustavljanje na vrijeme. Danas tim više zanimljiviji jer pod haubom ima nešto doista originalno, pa je, premda mušičav, G-punjač i njegov najveći adut. Koji ga je, i unatoč tomu da je na početku svog života bio bez karizme, u međuvremenu učinio istinskim hot hatch klasikom. Stoga ne čude i da se primjerci u savršenom stanju danas po inozemnim oglasnicima nude za iznose između 7 do 9 tisuća eura.