Hrvatsku policiju u idućoj godini čekaju, ako je suditi po najavama ministra Vlahe Orepića i Marka Srdarevića, novoimenovanoga glavnog ravnatelja policije, “kirurški rezovi” koji će mnogima biti bolni, ali će kao i u svakom državnom aparatu neki od “parazita” koji u sustavu funkcioniraju desetljećima ostati netaknuti i nijedna ih vlast, bila ona HDZ-ova ili SDP-ova, u proteklih 25 godina nije uspjela odstraniti.

Svjestan je toga i ministar Orepić što je i potvrdio u intervjuu Globusu kada je rekao da je sustav dosad funkcionirao tako da su postojali “lijevi i desni”. “Kako je koji ministar dolazio, oni su čekali u niskom startu i leteći se izmjenjivali. S vremenom se to tako uigralo da se nisu zamjerali jedni drugima, U tome je najviše patila struka”, rekao je Orepić u Globusu.

Predstojeća reforma policije na tragu je Mostova zagovaranja regionalne reforme, a s obzirom na to da je HDZ-ova politička pozicija na tragu zadržavanja postojećih županija u koje se uklapa i sadašnji ustroj policije, bit će zanimljivo pratiti provedbu najavljene reorganizacije policije od koje Orepić ne namjerava odustati, ako je suditi po izjavama i pripremama koje su dosad obavljene, kao i kadrovskom izboru novog policijskog vodstva.

Postaja opet u središtu

Očito je da će se reorganizacija koju je Orepić najavio u Globusu, a koja je svoju pravu prezentaciju doživjela u travnju ove godine, teško zaustaviti, osim ako ne bude nekih dramatičnih potresa na političkoj pozornici. Reorganizacijom policije postaja opet treba postati središnje mjesto “policijskog krvotoka”. Da to treba biti tako, tvrde i Vlaho Orepić i ravnatelj policije Marko Srdarević, ali i Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske, i prof. dr. Petar Veić, predstojnik Katedre za kazneno postupovno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Jagić ističe da u Zagrebu nedostaje oko 500 policajaca, što je podatak koji je poznat već godinama. Ilustrativan je primjer Policijska postaja Trešnjevka koja pokriva dio grada s više od 200.000 stanovnika. Na njezinu području niknuo je niz novih naselja, a umjesto da je osnovana nova postaja, sadašnja je još u međuvremenu dobila i “podstanare” – Državnu upravu za zaštitu i spašavanje.

Primjerice, lani su u VII. Policijskoj postaji Trešnjevka zabilježena 2382 kaznena djela, a na području cijele PU požeško-slavonske 723 kaznena djela. U Sesvetama pak građani koji obavljaju upravne poslove u istoj su zgradi i prolaze kraj uhićenika, izgrednika. Obnavlja se samo postaja u Velikoj Gorici, pokrenuta u mandatu SDP-ove Vlade. U SDP-ovu mandatu izgrađena je policijska postaja na Pagu koja je dotad bila smještena u prizemlju obiteljske kuće u Novalji gdje bi prijestupnici često nakon privođenja noć prespavali u policijskom kombiju jer u prostoru postaje nije bilo mjesta. No, problem vjerojatno ne bi bio riješen da nije bilo suradnje lokalnih vlasti i činjenice da je Pag ljeti bio jedna od turističkih top destinacija.

Iako je još 2013. SDP-ova Vlada najavila reorganizaciju MUP-a po modelu koji su velikim dijelom preuzeli i njihovi nasljednici, za njihova mandata projekt je i zaustavljen. Propuštena je ušteda od gotovo 50 milijuna kuna, odnosno 15 milijuna kuna na godišnjoj razini što se trebalo postići racionalizacijom, kako je navedeno u prijedlogu reorganizacije MUP-a od 25. studenoga 2013. godine. Taj prijedlog, kao i Orepićev, predviđao je smanjenje rukovodećih radnih mjesta za 30 posto. Bio je napisan na samo tri stranice, a nije uopće predviđao bilo kakvo zahvaćanje u reformu policijske postaje kao temeljne ustrojstvene jedinice. Ali, što je najvažnije, predviđao je ukidanje PU istarske. S obzirom na to da je IDS tada kao koalicijski partner najavio da bi zbog toga mogao rušiti Milanovićevu Vladu, od reforme se odustalo, ali u SDP-u i nije bilo političke volje da se postojeći sustav policije reorganizira.

Prve kritike

Sadašnjem prijedlogu mnogi su već našli slabe točke. Ističu kako je nestao podatak o financijskim uštedama koje su se planirale postići te kako je sve to provedivo. No, Orepićevoj radnoj skupini ne može se poreći da je reorganizaciji prišla puno ozbiljnije od njegova prethodnika. I stručnjaci i teoretičari, kad je o kadroviranju u policiji riječ, često ističu da ključni problemi nastaju kad se dođe do konkretnih imena i pozicija u “hijerarhijskim kućicama” gdje će se, kad počne preslaganje, pri kadroviranju potezati i političke, rodbinske, zavičajne ili neke druge veze. Pa i prilika za međusobno podmetanje klipova ili pokazivanje simpatija. Toga je, kažu, uvijek bilo i bit će, pa ima već i komentara da i neki novi kadrovi u Ravnateljstvu policije i MUP-u svoje napredovanje u hijerarhiji mogu zahvaliti toj činjenici.

Iako nitko ne odriče pravo ministru Orepiću, njegovim suradnicima kao i novoimenovanim čelnicima u Ravnateljstvu policije da izaberu ljude u koje imaju povjerenje. I koji uz to zadovoljavaju i stručne kriterije.

Prof. dr. Petar Veić smatra da Hrvatska pripada skupini država, s jedne strane, s petnaestak posto većim brojem policijskih službenika, a s druge strane, broj kaznenih djela je bitno manji od europskog prosjeka. Veić uočava da, iako je broj graničnih policajaca vezan i uz neke međunarodne sporazume koje je hrvatska potpisala, postoji period rada izvan turističke sezone kada granični prijelazi ni izdaleka nisu opterećeni te ima prostora za obavljanje drugih policijskih poslova.

Može li vezanost uz granicu navedene strukture biti toliko jaka da ne postoji mogućnost rasporeda tih ljudi na druge policijske poslove, što je sada praksa?

Veić navodi i da nama bliske države čije pravne uzore povijesno slijedimo, Austrija, Njemačka i Švicarska, imaju općinsku policiju, kao i Slovenija, Srbija i Crna Gora. Prvo pitanje koje se postavlja u vezi s utemeljenjem općinske policije jest postoji li potreba za novim policijskim organizacijskim oblikom, ako je RH jedna od država s razmjerno najvećim prosjekom policijskih službenika u Europi, a s druge strane sigurnosni pokazatelji govore da smo jedna od europskih država s najmanjom stopom kriminaliteta.

Odjel za hladne slučajeve

O potrebi formiranja općinske policije do sada nije bilo ozbiljnijih rasprava. Dosadašnje su se uglavnom vodile u zatvorenim krugovima unutar Udruge gradova Hrvatske, navodi Veić u svom stručnom članku o stanju u hrvatskoj policiji.

Ministar Orepić u subotu je najavio, u izjavi za RTL, da počinje preustroj kriminalističke policije. Na izravno pitanje hoće li ugasiti odjel za hladne slučajeve, koji je osnovao njegov prethodnik Ranko Ostojić i koji dosad nije polučio neke rezultate, nije dao određen odgovor. Prof. dr. Petar Veić smatra da je njegov učinak simboličan:

“Naš razvoj u novoj državi obilježava organizirani kriminalitet, korupcija i gospodarski kriminalitet. Organizirani kriminalitet nigdje nije nešto što država lako pobjeđuje, međutim on ne smije biti nešto pred čim država posrće. Brojna mafijaška ubojstva, premlaćivanja, palež automobila i drugo ukazuju na ozbiljni problem. Organizacijski oblik koji je osnovan radi tzv. hladnih slučajeva tijekom četverogodišnjeg postojanja ostao je nevidljiv, bez rezultata. Ta dva organizacijska oblika nisu neefikasni zbog organizacije niti zbog lošeg normativnog okvira, nego zbog višegodišnjeg impotentnog istraživanja. Nije nam na ovome mjestu cilj razmatrati probleme koji bitnije izlaze iz područja organizacije.”

Promjene u obrazovanju

Najvažnije društveno područje o kojemu ovisi prosperitet jednog naroda je gospodarstvo, nastavlja Veić. “Upravo tu država, osobito ovakva kakvu smo zacrtali, mora dati svoj vidljiv doprinos. Zaštititi gospodarski sustav, ne samo simbolično propisivanjem zabranjenih ponašanja nego podržati represivni sustav da odlučno djeluje. Ako imate različita međuresorna preklapanja nadležnosti ili nemate organizacijske oblike koji su podrška djelovanju, onda tijekom duljeg ili kraćeg vremena doživite urušavanje s nesagledivim posljedicama”, smatra Veić i posebno se osvrće na još jedan dio policijskog sustava koji bi prema zamisli ministra Orepića i njegovih suradnika treba mijenjati – policijsko obrazovanje.

Organizaciju policijskog obrazovanja treba vratiti na normativno rješenje iz 2001. godine, što znači razdvajanje Policijske akademije od Visoke policijske škole (u praksi se to ni tada nije dosljedno provelo). Još bolje rješenje, kakvo postoji u mnogim europskim državama, jest donošenje posebnog zakona koji će riješiti to pitanje.

Austrijsko iskustvo

Upravljanje tako formiranim ustanovama prepušta se upravi koju određuje država. Policijska akademija mora prestati biti “lager” za smještaj policijskih službenika koji zbog određenog razloga nisu raspoređeni sukladno svojim kvalifikacijama. Takvo stanje nije od jučer već ono postoji još od 1972. bez znakova poboljšanja, navodi Veić.

Ocjena je možda preteška, jer su i na tom području ipak napravljeni neki pomaci, posebno na području međunarodne suradnje. Hrvatska policijska akademija na prostoru od 15-ak hektara, s novim Centrom za obuku pasa, s bazenom koji je započet još 1998. godine i koji služi kao skladište, ima još niz neiskorištenih potencijala. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić ponudio je i financijsku injekciju za dovršenje bazena, a da se dio termina ustupi građanstvu, ali sve je ostalo samo na razgovorima. Streljana na Dotrščini u postupku je povrata Crkvi, pa se u nju i ne ulaže. Koliko nekad stvari mogu biti dovedene do apsurda, svjedoči i podatak da su zahtjevi da polaznici Policijske škole “Josip Jović” dobiju po dva para tenisica – za dvoranu i vanjske aktivnosti – uredno odbijani, iako trošak češćeg renoviranja podova zbog neodgovarajuće obuće višestruko nadmašuje taj trošak.

Reorganizaciju policije koja Hrvatsku tek čeka provela je austrijska policija. Umjesto 31 policijske direkcije, koliko ih je bilo, od 1. rujna 2012. godine ima ih devet. Predstavljajući novi policijski menadžment tadašnja ministrica unutarnjih poslova Johanna Mikl Leitner rekla je kako je cilj “biti bliže građanima, biti brži i učinkovitiji i biti servis građanima”, no naglasila je da je rad na reorganizaciji trajao godinama. Austrija je svoje iskustvo ponudila i hrvatskoj kao partnerskoj policiji, a posebno u osjetljivom području dijaloga s policijskim sindikatima.

Ono što je Austrija provodila godinama Orepić namjerava napraviti već u sljedećoj godini. Na predstavljanju projekta reorganizacije MUP-a 14. travnja ove godine u amfiteatru Ravnateljstva policije najavljeno je da bi nova organizacija trebala zaživjeti već 2017., a na nju su pozvani i predstavnici reprezentativnih sindikata. U međuvremenu se u odnosima s policijskim sindikatima primjenjuje taktika mrkve i batine. Upravo je dogovoreno da će policajci od 2018. godine dobivati otpremnine, ali istovremeno Orepić smatra da se broj sindikalnih povjerenika i sindikata u policiji mora smanjiti. Novi ravnatelj policije Marko Srdarević najavio je da će sindikati biti uključeni u proces reorganizacije.

Postignuti dogovor u vezi s otpremninama policajcima te izostanak političkog pritiska, koji je postojao dok je potpredsjednik Vlade bio Tomislav Karamarko, Vlahi Orepiću olakšavaju provedbu reorganizacije policije. Orepićeva radna skupina najavila je da bi reorganizaciju policije trebale pratiti i izmjene prekršajnog i kaznenog zakona, ali i Zakona o kaznenom postupku, te čitav niz izmjena zakonskih i podzakonskih akata. Ostaje vidjeti hoće li biti snage da se te promjene provedu.

Reforma USKOK-a

Austrija je za reorganizaciju policije promijenila 82 zakonska propisa. Reorganizacija rada policije promjenom ustrojstvenih jedinica samo je jedna razina reforme policije. Mnogo je bitniji zaokret u strategiji djelovanja koju su već najavili Orepić i njegovi suradnici. Osim policijske postaje koja opet postaje središnji dio policijskog sustava, reorganizirat će se Uprava kriminalističke policije. Policijski USKOK ustrojit će se po modelu tužiteljskog USKOK-a.

Prvi potez spajanje je strateškog i operativnog dijela policijskog USKOK-a koji bi trebao odgovoriti na sve izazovnije oblike korupcije i organiziranog kriminaliteta. Prvi potez bio je imenovanje Svjetlane Harambašić, policajke specijalizirane za financijske istrage, na čelo Policijskog USKOK-a. Iz toga se da zaključiti da će upravo financijske istrage biti najmoćniji alat u suzbijanju organiziranog kriminala. Toga se oni koji su prije dvadesetak godina karijeru počinjali kao batinaši i revolveraši i koji su u međuvremenu postali dio društvene i poslovne elite najviše i boje. Recept je to poznat još iz doba Ala Caponea koji je pao na porezu, a ne zbog klasičnih kriminalnih djela od reketa do ubojstava.