Snijeg i led iznimno su opasne pojave na cesti ako ste za upravljačem vozila i treba znati kako voziti u takvim uvjetima. Važno je u svakom trenutku imati osjećaj, mjeru i umjerene reakcije. Nakon 38 godina vozačkog iskustva vožnja po poledici i snijegu i samome mi izaziva nelagodu.

Zbog toga sam potražio savjet Kristiana Rukljača, trenera sigurne vožnje u Centru Oryx u Mičevcu kod Velike Gorice. Demonstrirali smo nekoliko situacija za volanom na snježnim i ledenim površinama.

U čemu je kvaka?

Za početak, upozorava me, upravljač uvijek treba držati lagano kako biste na vrijeme osjetili eventualno popuštanje prianjanja i klizanja vozila. Kad generalno pričamo o klizanju vozila to je ona situacija kad više ne kontrolirate vozilo. Ako je vaše vozilo opremljeno ABS-om uvijek možete kočiti i stisnuti papučicu spojke ili kvačila. U tom trenutku vozilom trebate upravljati u onom smjeru u kojem želite ići.

Najčešća je pogreška u vožnji, objašnjava nam instruktor Rukljač, što većina vozača ne zna čemu služi ni kako se pravilno koristi ABS sustav. Naime, za razliku od vozila bez ABS-a, vozilo s ovakvim sustavom upravljivo je i nakon što panično stisnemo kočnicu do kraja. E, a tu je kvaka. “Po papučici kočnice doslovce treba lupiti i držati je pritisnutom, ne otpuštati. Istodobno treba pritisnuti papučicu spojke da se vozilo ne ugasi”, uputio me trener Oryxa prije nego što ću sjesti za upravljač.

Krećemo. Čunjevi su ispred mene, stišćem papučicu gasa. Koncentriran sam na čunjeve pred sobom. Lupio sam po kočnici, ali sam je i pustio. Izbjegao sam čunj, ali nije bilo dobro. Tek nakon nekoliko pokušaja pokreti su sinkronizirani i vozilo se ABS-om (antiblokirajućim sustavom) zaustavlja ne dodirnuvši čunjeve. Za takve radnje potreban mi je trening jer treba promijeniti navike. Istu situaciju isprobavamo i bez ABS-a, ali nemam kontrolu nad upravljačem. Da je umjesto čunja vozilo, pješak ili provalija, ne bih dobro prošao.

 “Vozači se najčešće prestraše i čekaju da se vozilo samo zaustavi, a zaborave da im upravo ABS omogućuje upravljivost. Pritom upravljač treba usmjeriti samo onoliko koliko je nužno, a ne ‘motati’ do kraja. I to je, pojašnjava Kristian, tipična psihološka greška pa vuče paralele: “To je kao kad otvorite slavinu pa nema vode. Što prvo radite? Otvarate još malo”.

Skliska uzbrdica

Naime, kod maksimalnog ili paničnog kočenja, prvo i najvažnije je prvenstveno pritisnuti kočnicu, a potom spojku da se auto ne bi ugasio. Potom automobilom možete upravljati. Uz sve te zamke, kojima se mogu izbjeći nenadane situacije, Kristian mi daje još jedan savjet. Kretanje na skliskoj uzbrdici, u garažama, također je mnogim vozačima stresna situacija.

“Bitno je krenuti što laganije, kako bi izbjegli proklizavanje pogonskih kotača. Ako su pogonski kotači prednji, tada se gubi upravljivost vozila.

Smanjen put kočenja

I univerzalni savjet, ne samo policijski, za sve nenadane situacije: prilagodite brzinu i razmak uvjetima na cesti. Snijeg i led, naime bitno povećavaju put kočenja.”

“Ipak najčešća pogreška kod većine vozača je nepravilna pozicija sjedenja. Većina, njih čak 80 posto, sjedi predaleko od upravljača i upravljačkih komandi, tako da u kritičnoj situaciji ne mogu pravilno reagirati. Ruke i noge su im ispružene, umjesto da su blago savijene, a leđa nisu cijelom dužinom oslonjena u sjedalu. Osim što ne mogu reagirati, ozljede su im daleko teže prilikom sudara.

Ako ruke i noge nisu blago povinute, već ispružene, kost udara o kost i dolazi do težih ozljeda. Isto vrijedi i za sigurnosni pojas. Nismo li pravilno vezani, dolazi do težih ozljeda, i od pojasa i zračnog jastuka”, demonstrira Kristian koji je već više od 5000 vozača podučio sigurnoj vožnji. 

savjeti