U Osijeku je ovih dana postavljen spomenik blaženom kardinalu Stepincu koji je prvo izazvao reakciju arhitekta Tomislava Prgometa. On je prosvjedovao da se kip postavio na loše odabranoj lokaciji u gradu jer se nalazi kod parkirališta. Grad Osijek mu je odvratio da je lokacija dobra jer nije postavljen u skučenom prostoru.

Potom je stigla reakcija iz Beograda. Srbijanskom ministru vanjskih poslova Ivici Dačiću sporan je sam spomenik Stepincu i posebno ga je uzrujalo što Hrvatima koji su se požalili na taj kip samo smeta da je na parkiralištu. Za njega je kardinal Stepinac ratni zločinac iz doba NDH te je ocijenio čin postavljanja spomenika kao “jasnu poruku Srbima da je zločin protiv njih dozvoljen i nekažnjiv”. Za mnoge je Hrvate kardinal Stepinac simbol otpora i muke zbog suđenja u montiranom procesu i lišavanja slobode koje je prošao nakon Drugog svjetskog rata, što je uglavnom motiv onih koji naručuju njegov spomenik.

Posljednjih desetljeća u Hrvatskoj se uglavnom postavljaju spomenici prvom predsjedniku Franji Tuđmanu. Unatrag desetak godina sve je više i spomenika Ivanu Pavlu II., a slijedi spomenik blaženom kardinalu Stepincu. Većina je tih spomenika uopćen portret. Donosi realističan prikaz, u duhu starog kiparstva, kakvo se danas u Europi manje koristi u javnom prostoru, osim kad je riječ o bistama. No, kod nas većina naručitelja spomenika voli vidjeti kip za koji se odmah zna koga predstavlja, po mogućnosti i da tijelom šalje simboličnu gestu. Što jasnije to bolje. S vremenom se i nekoliko kipara profiliralo u tom smjeru. Jedan od njih je 33-godišnji Vid Vučak, autor spomen-biste blaženom kardinalu Stepincu u Osijeku. Posjetili smo ga u atelijeru u Starom Čiču.

Poprsje vinara

Atelijer se nalazi u štaglju gdje su se nekad čuvali sijeno i kukuruz. Već na ulazu vidi se da je tu nešto drugačije nego u susjednim kućama. U dvorištu je nekoliko odljeva, primjerice gipsano poprsje Miljenka Grgića, vinara s Pelješca koji živi u SAD-u. Za njega je Vid Vučak napravio dvije biste, jedna je postavljena kod vinograda na Pelješcu, a druga je otišla u njegov sadašnji dom.

- Ovo je moj prostor gdje misli pretvaram u materiju. Štagalj sam preuredio u atelijer jer ima potrebnu visinu. Kip traži veći prostor koji omogućava k iparu distancu i mjesto za gledanje - kaže Vučak.

Ispred nas u prostoru stoji golemi glineni Ivan Pavao II., visine dva i pol metra. Kipar ga užurbano završava jer je postavljanje spomenika pred crkvom sv. Ivana Krstitelja u Zaprešiću najavljeno za 15. svibnja. Utiskuje kipar završne tragove na veliku glinenu površinu plašta i tijela.

- Uskoro ide na lijevanje u gips - dodaje Vučak.

Pitamo ga za spomenik Stepincu postavljen u Osijeku i kako on gleda na priču koja je sad u medijima. Spomenik je postavila osječka humanitarna udruga Auxilium uz pomoć Grada Osijeka i drugih.

- Sad se u priču oko biste kardinalu Stepincu upetljala poli­tika. No, koliko znam, naručitelj spomenika i predsjednik udruge Auxilium Marijan Gubina nije čovjek koji izaziva konflikte - on hoda uokolo i radi na pomirenju. Kao dječak je proveo 260 dana u srpskom logoru i još je prije govorio da zbog toga ne osjeća mržnju prema nikome - kaže Vid Vu­čak.

Bistu Stepinca udruga je naručila još prije dvije godine, a potom su skupljali donacije. Kipar je imao slobodu odabira kako će prikazati kardinala.

- Pitali su me neki moji poznati zašto je Stepinac ozbiljan. Radio sam prema njegovoj fotografiji sa suđenja. Jedino sam dodao križ na prsa, koji u sudnici nije imao, i kapicu ‘soli Deo’. To sam napravio jer je Marijan odabrao kardinala Stepinca, s kojim se poistovjetio zbog suđenja koje je prolazio nakon rata, te je napravio osobnu poveznicu između svojeg boravka u logoru i zatočeništva Stepinca u Lepoglavi. Postavljanjem spomen-biste želio je odati počast blaženom kardinalu Stepincu, njegovoj žrtvi i mučeništvu, čime je pokazao smisao vjere - kaže kipar Vučak.

Papa na Krku

Priprema on sada još jednog Stepinca koji će biti visine dva, tri metara i koji će se postaviti za oko mjesec dana. No, nije nam smio otkriti za koga je napravljen i gdje će biti postavljen. Prije nekoliko godina Vid Vučak je bio autor i Stepinca koji je postavljen u dvorištu vile Lubienski u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici, za privatnog investitora. Njegov je i Ivan Pavao II. koji je postavljen na Krku, čija je halja kao jedro. Napravio je i bl. Alojzija Stepinca za hrvatske iseljenike u Chicagu. Za monsinjora Jurja Batelju, koji je postulator za kardinala Stepinca, Stepinčev je kip izradio za mjesto Rastoki kod Sv. Jane. To je rodno mjesto monsinjora Batelje.

- Monsinjor Batelja me podučio da je dobro da spomenik daje gestu, da ima svoju ikonologiju karakterističnu za njegov život. Tako blaženi kardinal Stepinac kojeg sam napravio za njega drži ruku u blagoslovu, ide prema naprijed, što predstavlja hod u vjetar, a to je simbol vremena u kojem se borio, dok u ruci drži Bibliju u ime koje živi i djeluje - kaže Vid Vučak.

Za hrvatske iseljenike u Kanadi napravio je četiri biste hrvatskih velikodostojnika - Šepera, Štadlera, Šprajca i Šimraka. U Kanadi je i njegova bista kardinala Franje Kuharića. Samom Vučaku jedan je od omiljenih spomenika koje je izradio kip sv. Franje s pticama koji stoji pred marijanskim svetištem na riječkom Trsatu, visine dva metra i 70 centimetara. Taj mu je kip, prema njegovim riječima, vrlo drag jer ima spiralnu kompoziciju i razigranost koju mu daju ptice te se nalazi na odličnom prostoru. On je autor i biste akademika Drage Bikića koja stoji pred Imunološkim institutom u Zagrebu te biste Mate Lovraka u njegovu rodnom selu Veliki Grđevac. Završio je nedavno i gipsani odljev Šestinske pralje, koja je odlivena u broncu, kipa koji će se postaviti u Šestinama uz potok gdje su žene nekada prale veš. Naručitelj kipa je Udruga za očuvanje Šestina, a inicijator Mladen Kljaić. Napravio je i bistu Kate Šoljić koja će biti postavljena u Brčkom. U njegovu je opusu više od 30 javnih radova - kipova i bista.

No, kada radi spomenike prema svojem odabiru, Vid Vučak stvara apstraktna djela. Prije godinu dana u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici imao je prvu samostalnu izložbu svojih apstraktnih formi. Na zidu u atelijeru nekoliko je skica za te skulpture, koje su gotovo grafički crtež.

- Iz svakog kuta gledanja forme skulpture javlja se novi oblik i nova gustoća forme. Bila je to izložba kiparskih instalacija, prostornih crteža. Skulpture su napravljene od unakrsno zavarivanih žica, pomoću kojih sam dobio igru gustoća. Uz to, svjetla tvore sjene, što stvara poseban crtež - kaže Vučak.

Predgovor za izložbu napisao mu je Radovan Vuković. Od kipara, draga mu je modelacija Josipa Poljana. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer kiparstva, te maturirao kao kiparski dizajner. Diplomirao je 2009. na Umjetničkoj akademiji u Splitu kod Ive Šimata Banova. Na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu nije bio upao.

- U Zagrebu sam od 50-ak prijavljenih bio deseti, a primaju sedam, pa nisam upao. Otišao sam potom na prijemni u Split i bio prvi na listi - priča on.

Prva bista

Prva bista koju je napravio bio je blaženi Ivan Merc, još za vrijeme studija, koji je postavljen ispred istoimene škole u Zagrebu. Na većim natječajima za javne spomenike sudjelovao je nekoliko puta, u Brčkom je za spomenik braniteljima dobio drugu nagradu. Međutim, u posljednje vrijeme ne javlja se više jer kaže kako ima osjećaj da igra nije pravedna.

- Veće natječaje uglavnom dobivaju istih četiri-pet autora, zato se mnogi mlađi kipari niti ne javljaju. Ne kažem da bi moj rad pobijedio, ali ne bi niti od bilo kojeg drugog mlađeg sudionika. Bilo bi mi drago i da ima više natječaja za neformalnu skulpturu kao što je, recimo, Kožarićeva Kupačica, koja je ispred Ine u Zagrebu. Na takav bih se rado javio, žalosno je što nema sličnih natječaja - kaže kipar.

Vučak je i učitelj likovne kulture u Osnovnoj školi “Eugen Kvaternik”. Rad s đacima ga veseli, a uči ih, kako kaže, vidjeti stvari oko sebe i koristiti ih u životu.

U atelijeru vidimo i nekoliko kipova i bistu prvom predsjedniku Hrvatske koji nisu realizirani.

- Nemam sreće s Franjom - smije se Vučak.

Pitamo ga za kraj što misli zašto danas u Hrvatskoj ima mnogo spomenika crkvenim velikanima te predsjedniku Franji Tuđmanu.

- Sve je to karakteristično za razdoblje nakon rata i za nastanak domovine. Kipovi su pero koje piše određeno vrijeme, određeni događaji i osobe u povijesti, kako prije tako i danas - kaže Vučak