Županijski sud u Zagrebu ukinuo je presudu velikogoričkog Općinskog suda kojom je Martin Arbanas (22) osuđen na četiri godine zatvora za izazivanje prometne nesreće iz nehaja 9. studenog 2013. godine, kada je poginuo suvozač Robert Pisačić (17).

Ne žali i ne kaje se

Prvostupanjski osuđujući pravorijek je srušen, Arbanasu će se ponovno suditi jer nije dovoljno “izvagan i obrazložen” prijedlog Centra za socijalnu skrb da se na njega, kao mlađeg punoljetnika, primjene odredbe Zakona o sudovima za mladež, a neutješna obitelj Pisačić k sebi od šoka  ne može doći što je presuda srušena jer sutkinja u presudi “nije dostatno obrazložila razloge (ne)primjene predloženog zakona”.

- Prvostupanjski sud paušalno navodi da nije našao osnove za primjenu odredaba Zakona o sudovima za mladež, a nije se uopće osvrnuo na postojeću socijalnu anamnezu optuženika, na okolnosti i prilike u kojima je živio prije počinjenja kaznenog djela, proces sazrijevanja karakterističnog za njegovu dob (u vrijeme djela i u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života), ali ni na onu procjenu uvjerenja je li terećeno djelo u velikoj mjeri odraz njegove životne dobi ili ne. Time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama na što upućuju žalbeni navodi okrivljenika - stoji u drugostupanjskom rješenju u kojem je naloženo da se u ponovljenom postupku moraju ponovno provesti svi dokazi te pribaviti novo izvješće Centra za socijalnu skrb.

Naime, Centar za socijalnu skrb predložio je sudu da se na Arbanasa primjene odredbe Zakona o sudovima za mladež, ali u konkretnom slučaju sudsko vijeće, kako stoji u obrazloženju presude, “nije našlo osnova za primjenu spomenutih odredaba” nakon što je ocijenjena “vrsta i priroda kaznenog djela, način počinjenja, osobnost okrivljenog koji tijekom cijelog postupka i na raspravi nije izrazio nikakvo kajanje niti žaljenje za događaj u kojem je poginuo njegov prijatelj”.

Spora pravda

- Pravda nikako da se pokaže na djelu. Od samog početka smo osjetili na vlastitoj koži da institucije ne funkcioniraju. Izgubila sam sina. Kao obitelj ne tražimo ništa protuzakonito nego samo da pravda konačno ispliva na površinu. Iz nekog razloga zaobišlo se pitanje i je li Martin imao pomagača pri skrivanju krivnje. Njegov otac nakon nesreće nam je dolazio u kuću i davao upute kako da se ponašamo - rekla nam je ogorčeno Emina Pisačić, majka preminulog srednjoškolca.

Što je to, zapravo, učinio ali i prešutio Arbanas? Od kobnog 9. studenoga 2013. godine obitelj Arbanas je sve redom uvjeravala da je za upravljačem Golfa dvojke sjedio nesretni maloljetnik, s obzirom na to da su njegovo tijelom zatekli policajci na vozačevu sjedalu kad su stigli na mjesto nesreće. No, kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje ozljeda, ali i vještačenje Pisačićeva mobitela s kojeg je Martin grozničavo s poprišta nesreće tog jutra uputio čak sedam poziva svojoj obitelji pokazali su upravo suprotno - Martin Arbanas je vozio, a Robert Pisačić je sjedio na suvozačevu mjestu. Od dana nesreće Arbanasov otac Neno policiji nije omogućio da s njegovim sinom obave razgovor, a Pisačići, pak, smatraju da je policija aljkavo obavila svoj posao jer se “policijsko izvješće mijenjalo čak četiri puta, a auto nakon slijetanja nije slikan u kanalu, nego tek kad je dignut na kran, i to s neoštećene strane”. No ono što i dalje “visi” u zraku je pitanje koje muči sve: je li u tom stanju šoka i zadobivenih ozljeda Arbanas mogao cijeli scenarij prikrivanja krivnje i premještanja tijela na samrti osmisliti sam, je li imao pomagače do dolaska policije, ali i poslije? Ne zna se.

nesreća