Objavljena su izvješća s javne rasprave o nacrtu Prijedloga Zakona o zaštiti životinja i u njima se ne nalazi odredba da se psi u skloništima usmrte po isteku roka od 60 dana.

To znači da, ako Sabor i Vlada prihvate novi zakon, više neće biti dozvoljeno ubijanje napuštenih životinja u šinterajima samo zato što nisu pronašle novi dom. Očekuje se kako bi se prijedlog trebao u saborskim klupama naći do kraja mjeseca, najkasnije u svibnju, te da bi odmah nakon usvajanja trebao stupiti na snagu. Finale je to dugogodišnje borbe aktivista koji su tvrdili da se vlasnici šinteraja bogate na rupi u zakonu, a pritom stradavaju nedužne životinje. Koliki je interes građana za ovu temu pokazuje činjenica da je u javnoj raspravi o novom zakonu ostavljeno čak 1200 komentara.

- S novim zakonom se definitivno staje na kraj ubijanju u skloništima. Osim toga, sada će općine i dosadašnji šinteraji morati više raditi. Naime, već sad zakon propisuje da se sve pse mora javno objaviti, kako bi ih ljudi vidjeli. Osim aktivnog oglašavanja, treba ih cijepiti, čipirati, kastrirati... Do sada se to vrlo malo radilo, ali kad voditelji šinteraja shvate da je to jedini način da udome psa, počet će konačno poštivati zakon - pojašnjava Luka Oman iz Prijatelja životinja i kaže kako do sada jedinice lokalne samouprave uglavnom nisu uopće sudjelovale u brizi za napuštene životinje. Šinterajima je to, pak, bio samo posao. O tome koliko je unosan svjedoči činjenica da je od 28 azila u našoj zemlji njih samo šest “no kill”. Sve ostale osnovale su veterinarske stanice, kojima gradovi i općine plaćaju za smještaj, hranjenje i usmrćivanje pasa. Cijene variraju: 1800 kuna plaća se za jednog psa zagrebačkom Dumovcu, koji u azilu živi dok ne pronađe dom. Skloništa koja ubijaju pse su skuplja. Tako 60 dana života jednog psa u Pokupskom Cerju košta dvije tisuće kuna, u karlovačkoj Utinji 2500, dok je najskuplji iznos ikad plaćen bio u Osijeku. Grad je šinteraju Vetam 2011. godine po psu platio nevjerojatnih osam tisuća kuna.

Dosadašnji zakon, tvrdi Oman, u srži nije bio loš, no ostavio je prostor za manipulacije. U njemu stoji kako sklonište mora osnovati Informacijski centar za napuštene i izgubljene životinje (to je učinio samo Zagreb) te da podatke o životinjama daju na uvid javnosti. Osim toga, nadležna tijela državne uprave i lokalne samouprave moraju razvijati svijest javnosti, posebno mladih, o zaštiti životinja. Članak 57. bio je onaj koji je doveo do današnje situacije: u njemu stoji da se životinja koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može usmrtiti nakon 60 dana.