Zadnjih nekoliko vijesti kao da su iz povijesti. Kao da smo se opet vratili u travanj 2016. "Glasa li Most za opoziv ministra Marića, pada koalicija!" - poručuju HDZ-ovci jer ne mogu predvidjeti kako će povodom SDP-ova zahtjeva za opoziv ministra financija reagirati njihov koalicijski partner. Skupština Splitsko-dalmatinske županije izglasala je odluku kojom sama sebi izbija iz ruku 160 milijuna kuna. HDZ-ova većina je odlučila da neće zarađivati županija, nego će od koncesije na plažu Zlatni rat na Bolu profitirati zagrebačka firma bez prihoda, bez zaposlenih, bez iskustva u ovome poslu, ali naslonjena na "dečke iz Cro puba" - Višeslava Vukojevića, sina bivšeg ustavnog suca Vice Vukojevića, Tomislava Karamarka, Ivu Sanadera, njegova odvjetnika Gorana Suića, Milijana Brkića, Marka Perkovića Thompsona... Iduća vijest je sa zadnje sjednice Skupštine grada Zagreba koju je vodio HDZ-ovac Andrija Mikulić. Uza sve HDZ-ove ruke u zraku, izglasana je odluka da Jakov Sedlar dobije Nagradu Grada Zagreba za kontroverzni dokumentarac o Jasenovcu. Odluka je šaka u oko Srbima, Židovima i Romima koji ni ove godine neće prisustvovati na službenoj obljetnici proboja iz ustaškog logora, nego će, kao i lani, biti najmanje tri odvojene komemoracije. S tim da nitko od predstavnika žrtava ustaškog logora neće biti na službenoj koju organizira Vlada. Iduća vijest je da predesjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac ovih dana opet po tko zna koji put upozorava kako se Srbe masovno briše iz evidencija o prebivalištu, vrlo često bez zakonske osnove....

Sve vijesti govore da se unatoč padu Vlade Tihomira Oreškovića, prijevremenim parlamentarnim izborima i smjenama na čelu najvećih političkih stranaka, HDZ-a i SDP-a, suštinski nije ništa promijenilo. S funkcije predsjednika HDZ-a povukao se Tomislav Karamarko, ali se to osjeti tek na dva kraja Markova trga i u zgradi središnjice HDZ-a na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Ostatak HDZ-a i dalje živi i provodi politiku koju je formirao Karamarko.

Realnost je da doista živimo vijesti iz povijesti. Vlada novog šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, premda je izglasana s najvećim brojem glasova u Saboru od svih do sada, ima mnogo šavova, zategnuti su i moglo bi se dogoditi da počnu pucati. A to je nastavak prošlogodišnjeg scenarija - pad Vlade i prijevremeni izbori. No, dok je lani to bio najzdraviji mogući rasplet političke krize, ove godine to bi bilo ravno skoku s litice. Jer, osim što nam na naplatu dolaze ogromne rate inozemnog duga, suočeni smo s gubitkom arbitraže s MOL-om i - što je najgore - slomom koncerna Agrokor koji zapošljava oko 60.000 ljudi i čini značajan dio gospodarstva. Dakle, stabilna vlast nam treba jednako kao voda izgubljenome u pustinji.

A koliko će Vlada biti stabilna i koliko će uopće preživjeti ne ovisi o Mostu, kako to sugeriraju pojedini novinski naslovi, već u prvom redu o HDZ-u, odnosno tome hoće li novo vodstvo u potpunosti preuzeti stranačko kormilo.

Božo Petrov jednom je preuzeo odgovornost za pad Vlade i isprovocirao parlamentarne izbore. Premda je i tada to bio riskantan potez, čelnik Mosta je lani imao daleko čišću i jednostavniju situaciju. Petrov je iz jasnih i opipljivih razlga rušio Karamarka i do birača je bez šumova dolazila njegova poruka da ne može obnašati vlast s osobom koja je interesno vezana za MOL. Ovaj put je situacija bitno drugačija. Petrov je dovoljno pametan i do sada ima dovoljno političkog iskustva da zna kako bi rušenjem Vlade na sebe preuzeo odgovornost za vrlo vjerojatni potpuni slom i stečaj firmi iz koncerna Agrokor, te gospodarsku krizu koja bi posljedično uslijedila.

Veća prijetnja stabilnosti aktualne Vlade dolazi iz samog HDZ-a koji i dalje provodi politiku bivšeg vodstva po pitanju odnosa prema prošlim režimima, te pripadnicima manjina (nacionalnih i svih drugih). I to je zapravo jedini pravi razlog zbog kojeg Vlada u Jasenovcu ne skida ploču s ustaškim pozdravom "Za dom spremni". Radije se suočava s bojkotom službene komemoracije nego s radikalnim krilom u svojoj stranci. Sve ok, ako manjinci to mogu prožvakati. Ipak treba imati na umu da Plenković stabilnost svoje Vlade ne gradi samo na Mostu, već i na podršci osam zastupnika nacionalnih manjina, a prema njime se često ponaša maćehinski. Odnosi u HDZ-u su takvi da svako malo netko zagrize u meko tkivo aktualne Vlade, a Plenković troši sve više vremena i energije za krpanje rupa i saniranje štete, i pokušaje da stranačku vojsku drži pod kakvom-takvom kontrolom.

Želi li, međutim, do kraja mandata biti na čelu stabilne Vlade, Plenković mora hitno učvrstiti vlastitu poziciju u stranci. A to može jedino tako da nakon lokalnih izbora raspiše unutarstranačke. Na njima bi dobio dodatnu potvrdu svoje liderske pozicije, i stvorio si šansu da promijeni rukovodeću strukturu naslijeđenu od Karamarka.