Kao da je osjetila da joj se sprema smrt. Ne znam plivati, objašnjavala je Jela Kobaš u strahu ljudima oko sebe. Ipak su je nagovorili, na kraju je ušla u čamac. Sjela je do svog sina Danijela.

Ona sezonska kuharica, a on konobar, iz Velike Gorice, bili su samo dvoje od devet ljudi koji su se nagurali u tek 6,5 metara dug gumeni brodić. Mnogi od njih prije tog dana nisu se ni poznavali.

Pred njima mrkli mrak, vjetar od 35 čvorova i hladni valovi viši od tri metra. Samo što su krenuli, a šibani vjetrom i valovima svi su bili mokri i promrzli. Pokrili su glave kapuljačama i pognuli se dolje, drugo nisu mogli.

Bog me spasio

- A onda udar, kao atomska bomba. Sve se odvilo u sekundi i kad sam dignuo pogled, nikoga više nije bilo u čamcu. Ostao sam sam. Sudbina, ovo je sudbina. Najviše mi je žao te majke i sina, ona se bojala ukrcati, a toliko je željela sezonski posao u tom restoranu - ispričao je poslije jedan od dvojice preživjelih Velimir Šetka.

Ovako je iz njegova ugla izgledala teška pomorska havarija koja se dogodila u utorak navečer točno u 21.20 sati u Koločepskom kanalu, oko šest nautičkih milja zapadno od Dubrovnika.

Gumenjak s devet osoba koji je po lošem vremenu i mraku, neosvijetljen, krenuo sa Šipana prema Dubrovniku sudario se s brodom Lučke kapetanije Dubrovnik Danče. Dvojica su putnika iz gumenjaka preživjela su, a do zaključenja izdanja pronađena su tijela troje mrtvih. Za ostalima se unatoč lošem vremenu i dalje traga.

Danče na otvorenom moru nije bio slučajno, oni su pak jurili na Mljet na hitnu medicinsku intervenciju jer su morali preuzeti bolesnika u dobi od 81 godinu koji je doživio srčani udar. Nakon sudara su ostali u spasilačkoj misiji, a bolesnika su s Mljeta na kraju prebacili izvanrednim trajektom.

Bio je jedini putnik na njemu.

- Bog me spasio, podario mi je drugi rođendan - kaže Velimir Šetka koji je sudar opisao kao strahovit iznenadni prasak.

- Kao atomska bomba - rekao je.

Maleni se gumenjak marke BWA Sport 19 GT na more inače otisnuo iz uvale Pakljena na otoku Šipanu i krenuo prema kopnu i mjestu Brsečine. Kako je preživjeli Šetka ispričao novinarima, gumenjak nije bio osvijetljen i brod Lučke kapetanije do sudara nisu ni vidjeli. Zbog vjetra i mora sakrio se iza leđa putnika ispred sebe i čvrsto uhvatio za rukohvat na brodu.

To ga je i spasilo.

Jer, kad je dignuo glavu, nikoga u gumenjaku više nije bilo. Sam u mraku okretao se panično oko sebe i gledao u more ne bi li nekoga pronašao. A onda je ugledao tijelo prijatelja koje je dopola bilo uronjeno u vodu. Njega je spasio.

Riječ je o Viktoru Markoti iz Rogotina. Šetka je prošao samo s lakšim ozljedama, ali ubrzo su shvatili da je Markoti slomljena ključna kost. On je zadržan u dubrovačkoj bolnici, gdje je i operiran.

- Čim se pridigao, pitao sam ga što se dogodilo. Ali ni on nije znao. Samo mi je rekao da ih je udario drugi brod. Ali gdje su ljudi? Nikoga nema - kaže Šetka.

Tražili su ih, ali nikoga nisu našli.

Sezonci i majstori

Putnici su svi inače mahom sezonci i majstori koji su dovršavali posljednje radove na pripremama otvorenja restorana Bowa, nedaleko od mjesta Suđurađ, na jugoistoku Šipana.

Bowa se trebala otvoriti do srijede, za kada je bila zakazana prva grupa turista. Zato su i radnici na otoku ostali do večernjih sati, dulje nego što su planirali.

Iako je navodno bilo dvojbi bi li se uopće trebali vraćati, ipak su se odlučili ukrcati u čamac. Prema svjedočanstvu preživjelog Šetke, gumenjakom je upravljao jedan od trojice suvlasnika Bowe, Alen Perišić, koji se do zaključenja ovog izdanja smatrao nestalim.

Već kažnjavan

Perišić je inače, doznalo se tijekom dana dok je na moru trajala potraga za njim, inače i suvlasnik dubrovačkog caffe bara Whats up i jedan od uhićenih u operativnoj policijskoj akciji Gladius. Uhićen je zbog krijumčarenja narkotika. Njegovi poslovni partneri iz restorana, Tibor Mladinić i Mato Bračić, jučer nisu smogli snage za razgovor s novinarima.

- Shvatite me, molim vas, ne mogu ništa reći. Još sam u šoku zbog svega što se dogodilo - kratko je rekao Bračić.

Odmah nakon sudara brod Lučke kapetanije se zaustavio i vratio da bi pomogao u potrazi za ljudima koji su pali u more.

Za njima su tijekom jučerašnjeg dana tragali brodovi, njih devet, te ronioci i helikopter.

- Strašno je da se to dogodilo tim ljudima koji su tamo cijeli dan radili za samo 200 ili 300 kuna dnevnica - rekao je Šetka.

Na izvanrednoj konferenciji za medije održanoj jučer na mulu Petka u dubrovačkoj putničkoj luci Gruž ministar Oleg Butković odlučno je opovrgnuo sve glasine kako, navodno, plovilo Danče nije bilo adekvatno označeno te da zbog toga nije ni trebalo ploviti prema Mljetu. Lučki kapetan Mato Kekez to je i potvrdio.

- Glavno plovilo naše Lučke kapetanije, brod Danče, imao je upaljeno rotacijsko svjetlo, a do sudara je došlo ispred uvale Vrbova, 4 kabela od kraja. Gumenjak se na radarskoj slici nije vidio niti je imao propisana navigacijska svjetla - rekao je Kekez, čiju priču potvrđuju i svjedoci s kopna koji kažu da su “nasred Koločepskog kanala vidjeli upaljena snažna svjetla” te su zbog toga pomislili da je riječ o ribarskim kočaricama koje su u lovu na ribu.

Nitko, međutim, nije mogao naslutiti kakva se drama odvija na moru. Sve što su mogli vidjeti je kako reflektori broda Danče do jutra uporno šaraju po moru.

Butković je izrazio sućut obiteljima poginulih i dodao da je potraga otežana zbog vremena, ali da će joj se priključiti još plovila iz Ploča i s Hvara. Dva su tijela unesrećenih izvučena iz mora još tijekom večeri, a treće jučer poslijepodne oko 14 sati. Dubina kanala na tom je dijelu oko 40 metara.

Marljiva blagajnica

Službeno nije potvrđeno da su među njima i tijela Jele i Danijela Kolbaša, ali Danijelov brat Nikola jučer je novinarima rekao kako su mu policajci rekli da je pronađeno tijelo njegove majke. Iz neslužbenih izvora doznao je isto i za brata. Osim suvlasnika Perišića, majke i sina Kobaš i dvojice preživjelih, neslužbeno se doznaje da je s njima u gumenjaku bila i Marina V. u dobi od 24 godine, dok identiteti ostalih još nisu poznati.

Ali puno strašnije zvuče riječi Velimira Šetke.

- Bilo nas je devet u tom čamcu, moj prijatelj s lijeve strane, a naprijed je bilo troje mladih, takoreći maloljetnika, svi oko 19 godina.

Njihova sudbina do zaključenja izdanja nije bila službeno poznata.

Ali svi se boje najgoreg.

Jelu Kobaš susjedi pamte kao marljivu i vrijednu ženu.

- Nakon smrti supruga ubacila je u petu brzinu i radi još više. Bila je blagajnica u Konzumu, a radila je na Glavnom kolodvoru - rekli su o njoj. Na Šipan je krenula, kažu, trbuhom za kruhom, za sinom Danijelom i nadala se mjestu pomoćne kuharice. Jedino što nije voljela su vožnje čamcem.

Kao da je predosjećala što će se dogoditi.