Glavna zvijezda natjecanja bila je zapravo turopoljska svinja. Stara je pasmina stvorena za tradicijsku kuhinju i jela poput kotlovine. To je još jedan motiv za najavljeni preporod turopoljskog svinjogojstva. Natjecateljske su propozicije bile sve prije nego krute. Otvarale su prostor za moderne zamisli. Osobito se to odnosilo na nekoliko ekipa koje su kotlovinu pripremale u revijalnom dijelu. Tako se u konačnici mogla vidjeti podjela na “minimaliste začinjavce” i “blagdanske kotlovinaše”, one kojima nije u kotlovinu teško staviti čak ni najcjenjenije sastojke.

Tako se u jednu kotlovinu umjesto uobičajenog bijelog vina ulijevao izvrstan pjenušac. Ovi prvi inzistiraju na nezamjenjivom sastojku: svinjskoj nogici. Taj način automatski zahtijeva dugotrajnu pripravu, tri sata najmanje. Pritom se nakrižane nogice ne kuhaju, nego doslovce polako rastapaju. Uz nogice dobro su došli i svinjski repovi koji se tope nešto brže. Obožavanje svinjskih nogica i ja sam u trećoj generaciji naslijedio od bake i oca. Uz svježe nogice u guste ljute juhe rado bismo ubacivali i poneki dimljeni papak za još puniji tek. Ono što vrijedi za tu ljutu čorbu, vrijedi i za kotlovinu. Uz nogice i repove nezamjenjiv je luk, u klasičnoj varijanti obični crveni.

Vrhunska paprika

Klasična kotlovina temeljena na nogicama i repovima u drugoj fazi privlači lakše meso, posebno piletinu i meni osobito drage pureće zabatke. Vrhunsku papriku, pak, treba čuvati za kraj. Završetak s kuhanim grahom i krumpirom imao je puno pobornika na ovom skupu. Zoran Šimunić, pak, zagovarao je ideju s raznim vrstama noklica i žličnjaka. Uz svog je asistenta Davora Lugarića demonstrirao korištenje svježih i suhih gljiva.

No njih nije proizvoljno trpao u kotao sa svim drugim sastojcima, nego ih je nakon kratkog prženja odvojio i čuvao za završnicu. Obitelj Grgić priredila je najveće iznenađenje na 1. svjetskom prvenstvu u pripremanju kotlovine. Grgići su u Budencu, nedaleko od Sesveta, otvorili Ambient park u čijem je središtu, uz mnoge druge atrakcije, stado koza i mljekarstvo. U ovo doba godine mladi se kozlići prinose kao žrtve kulta laktacije kozjeg mlijeka. Ovaj su put završili u kotlu priličnog promjera. Podlijevani su, naravno, vinom. Osim uobičajenog korjenastog povrća i luka, aromu mlade kozletine nadopunio je koromač, izvanredna ideja šefa ekipe Aleksa Grgića. Komplimenti kojima su ga znalci nagradili naveli su ga da kotlovinu od kozlića uvrsti u ponudu Ambient parka.

Riba u kotlovini

Ohrabreni ovim primjerom, stručnjaci su - osim izvedenih - promišljali i neke virtualno, no lako ostvarive kotlovine. Bouillabaisse, mediteranska riba u kotlovini lako se dala obrazložiti. U prvoj fazi pripreme bouillabaissea riba se kratko preprži na jakoj vatri stvarajući slasnu emulziju. Potom se podlijeva i dodaju razni drugi plodovi mora. Rub kotla vrlo je blago zagrijan pa je tako odličan medij za znalca koji dobro znade koju se ribu, rakove ili školjke isplati raskuhati za dobar šug, a koju samo nježno izlagati umjerenoj termici.

Carska kotlovina

Uz pomoć interneta danas je lako nabaviti manje tanjure za kotlovinu, one koji stanu i na kućni štednjak. Na masti prepržite zabatke na strani na kojoj je kožica i stavite ih na rub tanjura. Potom u tanjur stavite carsko meso narezano na deblje odreske. Nakon što ih okrenete, dodajte krupnije narezan luk, češnjak i mrkvu. Kotlovinu treba često miješati drvenom kuhačom. Čim luk porumeni, počnite kotlovinu zalijevati vinom i vodom te vratite zabatke u sredinu tanjura. Dodajte cijele gljive. Smanjite vatru. Kad je meso omekšalo, dodajte papriku. U ovakvu kotlovinu često se na kraju dodaje krumpir koji upije dio umaka. No u ovakvom slasnom umaku najbolje se uživa kada se za veće društvo kupi cijeli kruh pod pekom, pa se komadi kruha kidaju i tunkaju u vrućem umaku.