Karizmatična Senka Bulić (53) uskoro će se pojaviti u filmu “Svinjari” mladog redatelja Ivana Livakovića, sina glumice Nade Gačešić-Livaković, koji je od 18. svibnja u kinima, a najavljen je kao crna turbo-folk komedija koja obrađuje fenomen medijskog senzacionalizma i bombardiranja vijestima, u kojem se i najserioznije teme trivijaliziraju. I sama glumica Bulić potvrđuje da je riječ o vrlo neobičnom filmu, netipične strukture, napravljenom u autorskom autentičnom jeziku.

- Nimalo patetičan, vrlo uvrnutog humora. Vizualno naglašen, kaotičan u pozitivnom smislu, a direktan u kritici fenomena medijske stvarnosti koja definira očekivanja i kriterije u današnjem društvu. Satira je odlična reakcija na pretjerivanja naše realnosti. Redatelj Ivan Livaković jako je zanimljiv, talentiran, intrigantan. S njim sam radila i na seriji ‘Nemoj nikome reći’, jednom vrlo kvalitetnom TV sadržaju koji suptilno i duhovito ulazi u generacijsku problematiku tinejdžera koji se formiraju u potpuno drugačijim društvenim i tehnološkim okolnostima. Sviđa mi se Ivanova lucidnost, redateljska sloboda, a s druge strane vrlo čvrst redateljski jezik - hvali redatelja kojem su “Svinjari” dugometražni prvijenac.

Brojni angažmani

Senka Bulić nekoć je bila angažirana u Trešnji i splitskom HNK, igrala je predstave i u ITD-u, Komediji, Gavelli, ZeKaeMu. Osim u Hrvatskoj, igrala je u Sloveniji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Francuskoj. Bila je ravnateljica Scene Gorica, a danas je pretežito okrenuta vlastitom privatnom teatru, Hotelu Bulić, koji ima na repertoaru atraktivne naslove od “Dame s kamelijama”, “Dream of life” (posvećen Patti Smith), “Lampeduse” do “Šume Striborove”. Orijentirana na vlastiti privatni teatar, svakim danom sve više glumi i putuje. Upravo planira ljetna gostovanja; “Lampedusa Beach” igrat će na Riječkim ljetnim noćima, Splitskom ljetu, Zadru snova.

- Nezavisna je scena ovisna o gostovanjima, bez vlastitog prostora i s velikim troškovima najma prostora nismo u mogućnosti osigurati kontinuitet samo igranjem u Zagrebu. Osim toga, Kazalište Hotel Bulić ne producira komercijalni program pa nam je zbog toga vrlo poticajno povećanje interesa za naš teatar budući da se obično smatra da svaki istraživački tip kazališta manje privlači publiku - ističe glumica koja je upravo u pripremama za početak rada na Ibsenovoj “Nori”.

O ‘Nori’

- Zanima me na koji će način tekst funkcionirati u novim društvenim okolnostima, a s obzirom na dileme zbog kojih je stalno skandalozan. Namjera mi je istražiti motivaciju Nore u odnosu na današnje uvjete, regresiju kojoj svjedočimo, reduciranje sloboda. Ono što se nekad činilo kao emancipatorsko, danas je opet područje koje traži angažman u očuvanju dosegnutih standarda - razmišlja glumica, čije Hotel Bulić, kad je u Zagrebu, pretežno igra u Tvornici kulture.

S Anom Karić nekoć je provela dobre godine u ITD-u i legendarna je glumica svojim savjetima i umjetničkom pojavom ostavila velik utjecaj na nju.

- Beskrajan utjecaj. Anu nitko ne može zamijeniti. Naša najveća glumica, to govorim jer zbilja mislim, ne kao kurtoazno iskazivanje respekta prema nekome tko nije s nama. Radilo se o velikoj glumici koja je izvrsno funkcionirala i u klasičnom i u postdramskom repertoaru. Njezin senzibilitet, glumačka i ljudska rafiniranost bili su bez premca. Ana je igrala u većini predstava u vrijeme dok sam radila u Velikoj Gorici, a glumački i redateljski sam s njom više puta surađivala. Podržavala je s povjerenjem mlađe redatelje, nove estetike.

Rad s klincima

U “Lampedusi” igra Nina Violić, koliko je njezino poimanje kazališta slično onome Senke Bulić?

- Drago mi je da je Nina predložila tekst koji nas je nakon suradnje na Eviti prije skoro deset godina opet spojio. Za ulogu u Eviti je dobila i nagradu. Žaželjela sam se rada s Ninom, talentirana, je, slobodna... - govori o glumici zagrebačkog HNK.

Senka Bulić igra, dakle, u “Šumi Striborovoj”, u tinejdžerskoj seriji na TV-u “Nemoj nikome reći”, a priprema i “Potjeha”. Rad s klincima joj je neizostavan.

- Rad s klincima mi je jednako važan, moja prva produkcija u Hotelu Bulić bila je predstava ‘Mali princ’. Smatram i da je silno važno djecu odgajati za kompetentne kazališne gledatelje, da im treba ponuditi kvalitetne produkcije, da već u toj dobi stvaraju kriterije. Jako volim vizualnost u kazalištu pa i u dječjim produkcijama inzistiram na tim segmentima. Dosadašnje izvedbe u manjim mjestima, u kojima rijetko ili uopće ne gostuju tehnički zahtjevnije produkcije, dokazale su mi da je to dobar izbor za djecu, da nakon tih iskustava povećavaju kazališna očekivanja. ‘Potjeha’ radim sa svojim stalnim suradnicima, scenografiju i glazbu radi Tomislav Ćurković, kostime meni uvijek inspirativni Oliver Jularić, a Potjeha će igrati Luka Nižetić koji je u mojoj režiji igrao Aladina - najavljuje.

Dosta joj je danas teško razdvajati privatno i vrijeme posvećeno kazalištu. Privatno kazalište angažman je koji ukida tu granicu.

- Ali pokušavam naći vrijeme za bavljenje sportom, sve više sam u prirodi, otkrivam neke gradske oaze koje sam dosad ignorirala ili za koje nisam imala vremena. Dosta vremena provodim na društvenim mrežama. O tome nekad imam podvojen osjećaj, iako mi se na kraju čini da je to vrijeme ipak korisno provedeno, ljudi iz moje online zajednice sugeriraju dobre sadržaje, tekstove, muziku, znaju me dobro nasmijati...

Danas joj se čini da je čitavo vrijeme imala teže odabire što se tiče umjetničkog statusa, većinom je bila samostalna umjetnica ili radila u otežanim produkcijskim uvjetima.

- Ne žalim, naravno, to mi je uskratilo dimenziju sigurnosti, ali povećalo područje slobode, mogućnosti istraživanja, slobodnijeg odabira suradnika, uvjeta. Teže na jedan način, ali puno važnije za moj umjetnički razvoj. Najteže mi je bilo razdoblje nakon kraja mandata u Gorici kad sam ponovo zatražila status samostalne umjetnice i bila odbijena uz obrazloženje da sam nedovoljno pridonijela hrvatskoj kulturi. Ta cinična činovnička formulacija nekih kolega bila mi je nestvarna - sjeća se huljske formulacije.

Mediji danas pišu kako je u ljubavi sa 18 godina mlađim glazbenikom Damirom Josipovićem. Je li bilo bolje voljeti u 20-ima ili je bolje danas?

Životni izbori

- Nema razlike. Nisam ulazila u odnose s nekim stavom ili s idejom što je za mene najbolje. Najvažnije mi je da postoji povezanost koja mi nije bila u planu niti sam je mogla predvidjeti. Intenzitet u nekom odnosu nije u vezi s godinama, prethodnim iskustvima, nego u činjenici je li vam ta osoba zanimljiva, pa ne bih rekla da ne postoji razlika. Ono što me zanima jest ravnopravan, uzbudljiv odnos - govori Splićanka u Zagrebu. Je li ponekad razmišljala da se vrati na jug ili je to završena priča?

- Naučila sam da svoje poslovne i privatne izbore ne smatram konačnim. Iskustvo me bezbroj puta demantiralo na pozitivan ili negativan način. Zato sam oprezna s predviđanjima o mjestu nastavka karijere, života. Split je za mene važno mjesto, tamo sam se glumački formirala, bila dio najuzbudljivijeg kazališnog perioda grada osamdesetih godina. Kasnije sam imala priliku i iz producentske pozicije utjecati na kazališnu atmosferu grada. Taj grad izaziva ekstremne reakcije, na taj način ga i privatno doživljavam, ali prevagne ovaj privlačniji dio - zaključuje.