Božo Biškupić, nekadašnji ministar kulture, kolekcionar je umjetnina. Nedavno sam na izložbi posvećenoj animalistici u hrvatskoj umjetnosti u Modernoj galeriji, s naglaskom na pse i mačke kao omiljene teme domaćih autora, izložbi koja je zbog zanimanja posjetitelja dvaput produžena, vidjela dva vrlo zanimljiva rada iz njegove zbirke, “Macu” iz 2009. Stipana Tadića te nešto raniji rad Ivana Kožarića “Tri mačke”.

“Tadićev rad sam zapazio na njegovoj izložbi u Galeriji Vladimir Buzančić (bila je to prva Tadićeva samostalna izložba), riječ je o njegovom praktički posljednjem radu sa studija, dok su Kožarićeve mačke u postavu izložbe u Modernoj galeriji stajale uz one iz Muzeja suvremene umjetnosti, u prvoj su verziji naslikane od naprijed, u drugoj s leđa”, kaže Biškupić.

Prvi dolazak

Više puta je donirao grafike iz svoje zbirke, najčešće se spominje donacija Galeriji umjetnina Split s naglaskom na grafičke mape, dok je prije četiri godine Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu darovao 234 grafička lista u 17 bibliofilskih izdanja i grafičkih mapa te 302 grafike hrvatskih autora, uz pojedine monografije.

“U Livno sam prvi put došao još prije četiri desetljeća sa svojim prijateljem, umjetnikom Ivicom Šiškom i odmah sam se zaljubio u ovaj kraj. Imao sam i lijepe kontakte s fra Bonom Vrdoljakom, koji je nažalost, preminuo kao što i danas imam lijepe kontakte s ostalim franjevcima u Livnu”, kaže, dalje, Biškupić. Umjetnička je zbirka u Livnu raznolika. Još pred kraj 19. stoljeća franjevci su formirali prve zbirke, s naglaskom na arheološkim i etnografskim predmetima, narodnim blagom, ali i slikama. U samostanu je također i stalni postav slika Gabrijela Jurkića. No, grafika je u zbirci do Biškupićeve donacije, bio manji broj.

Nedavno je na inicijativu Bože Biškupića u Livnu pokrenuto Međunarodno trijenale grafike. Prvo trijenale otvara se 26. lipnja, u ponedjeljak, i trajat će čitavo ljeto i dio jeseni, sve do 1. listopada. Kako navodi gvardijan fra Pere Kuliš, svoje je radove poslalo 109 umjetnika iz 33 zemlje: autore su birali stručnjaci iz pojedinih zemalja. Božo Biškupić napominje kako će dio umjetnika koji izlažu, a ima ih iz Indije, preko Kine, do Danske i Finske te Brazila i Argentine, svoje radove ostaviti na poklon franjevačkoj galeriji i muzeju.

Bez zadane teme

Na samom će se otvaranju dodijeliti i Grand Prix, a predviđeno je da svake godine bude i samostalna izložba afirmiranog autora, ove je godine takva izložba priređena bosanskom umjetniku Dževadu Hozi. Hozinim radom dominira simbolika, primjer su grafike “Iz Makove mape”, ali i prizori stradanja prikazani kroz “Grafičke slike Sarajeva”, nastale početkom devedesetih kad je autor bio profesor na sarajevskoj Likovnoj akademiji.

Što se tiče ostalih autora, nije bilo zadane teme. Neki grafici pristupaju tradicionalno, drugi istražuju granice suvremene grafike, autori variraju u načinu na koji se izražavaju, načinu na koji uopće vide grafiku, ali i u kvaliteti.

Od hrvatskih je autora svakako vrijedna pažnje Kristina Restović. Ciklus “Turisti u dubokom tisku”, riječima ove splitske umjetnice: “Prikazuju turiste kako šetaju bjelinama grafičkog lista, baš kao što šetaju mojim gradom, dijeleći sa mnom isti prostor i različitu stvarnost. No grad je na radovima potpuno izbrisan, ostavljajući svoje posjetitelje u apstraktnom prostoru”.

Tradicionalno su kvalitetni u grafici Nevenka Arbanas, koja se predstavlja ciklusom “Novi listovi”, u kojemu se boje i nijanse pretapaju, a tehnika su akvatinta, bakropis i poliotisak, potom Josip Butković s ciklusom “Dvorište” (drvorez, akvatinta, bakropis), Hamo Čavrk, Maja Franković, te od mlađih autora Ana Vivoda i Igor Čabraja.

Korak dalje

Od međunarodno poznatijih imena, izlaže i slovački autor Dušan Kallay koji je, podsjetimo, svojedobno dobio i Grand Prix Bijenala ilustracije koji organiziraju Klovićevi dvori. Iz Francuske je zanimljiv Halfdan Halbrik, koji je studirao književnost i umjetnost

Bilo bi za drugi put, za drugi Bijenale, od domaćih autora, zanimljivo vidjeti i one koji istražuju korak dalje, npr. Ines Matijević Cakić, koja se koristi netipičnim materijalima (kosa), te, posebno Maju Rožman, koja je i doktorirala na temi “Pozicija grafike u suvremenoj umjetnosti”.