Stojimo na rubu strme padine na Japetiću, najvišem vrhu Samoborskoga gorja. Sunce nemilosrdno prži, a mi smo u dugim rukavima, kako bismo se zaštitili od sunca. Na glavi su nam kacige, na leđima neobični ruksaci, koji su zapravo sjedala. Čekamo zapadni vjetar, kako bismo se paragliderom otisnuli u zrak. Nakon dužeg čekanja, jer smo nesrećom pogodili dio dana kada gotovo da i nema vjetra, instruktor Vedran Žgela kaže da krećemo. Počinjemo trčati niz padinu. U jednom trenutku noge su mi u zraku pa prestajem trčati, no to se pokazuje kao pogreška. Vedran staje, ja posrćem i padam, a krilo se lagano spušta u travu ispred nas. Vedran se zaustavlja i skuplja krilo, a ja bjesnim na samu sebe. Lijepo mi je rekao da nastavim trčati čak i kad se malo podignemo iznad tla. Sada zbog moje pogreške opet treba čekati zapadni vjetar.

Opet se penjemo na vrh padine i čekamo. Ovaj put vjetar brže okreće i za nekoliko minuta opet trčimo. Bez stajanja jurimo nizbrdo, i u jednom se trenutku dižemo od tla. Letimo u blistavo, modro nebo. Nakon što smo postigli određenu visinu, opuštam se u sjedalu. Vedran okreće trakice i upravlja krilom tako da lovi vjetar koji mijenja smjer. Nismo na velikoj visini, kaže, niže smo od kilometra. Pod našim nogama pomiču se stabla. Lebdenje je prekrasan osjećaj i lako je u njemu uživati, ali samo pod uvjetom da nemate strah od visine, i u glavi ne slažete stotine scenarija, od kojih je svaki varijacija na temu vaše smrti na tlu ispod. Ja nemam tih problema, no Vedran kaže kako su neki od njegovih tandem partnera imali takve misli u glavi.

Vedran je pilot tandema s licencom već deset godinama, a leti u klubu PARAfreeK. U godinama vožnje tandema vidio je mnogo toga: premda mu nitko nije odustao, ima ljudi koji ne uživaju baš u potpunosti, pa zbog toga skrati let. Prosječno se u zraku provodi pola sata, no ako je vjetar jači i mijenja smjer, vožnja je grublja. Dramatičnija, zapravo, no ne sviđa se to svima.

- Da, ljudi su znali povratiti u zraku. Neugodno im je zbog toga i ispričavaju se, jer obično sav taj sadržaj završi na mojoj glavi. Dogodilo se i to da ljudi shvate kako i ne uživaju, pa su me znali moliti da ne vozimo toliko dugo koliko je trebalo. Zanimljivo je da su žene hrabrije od muškaraca kad je riječ o paraglajdingu - kaže Vedran dok nad jednim grebenom lovi vjetar. Pokušava pronaći jači zapuh, da nas podigne više, no ne ide mu. Krošnje stabala ispod naših nogu uopće se ne miču, što znači da na toj visini uopće nema vjetra. Zato krilo okreće u drugom smjeru.

Povremeni nalet vjetra malo nas protrese, a jedini strah koji u tom trenutku imam jest taj da ću ostati bez kacige, odnosno, važnije od toga, kamerice pričvršćene na njenom vrhu. No, Vedran kaže kako nema te opasnosti - u zraku je uglavnom dovoljno mirno da možeš popiti piće. Tandemi su takvi - glomazniji su i teži u zraku, ali se njima uglavnom mirnije plovi, jer nije riječ o profesionalcima.

- U sjedalu se nalazi rezervni padobran. Postoji ručica za njegovo otpuštanje i povlači se ako je situacija kritična. On je kupolastog izgleda, a jednom godišnje moramo ga presložiti pod nadzorom službenih osoba. To i radim: presložim ga jednom godišnje, zabilježi se da sam to obavio, i to je to. Zasad ga u tandemu nisam trebao koristiti - kaže Vedran dok lagano lebdimo zrakom. Ne vidim što on radi iza mojih leđa i koliko je težak posao koji radi, no pretpostavljam da upravljati krilom nije lagano. Ja, pak, imam jednostavan posao - uživati. Ispod nas promiču ceste i kuće, sve izgleda idilično, a vožnja je toliko udobna da čovjek može zaspati. Povremeno drmanje ili zaokret smjera nimalo ne mijenja osjećaj da je čovjek posve siguran.

Na moju veliku žalost, nakon svega petnaestak minuta, spuštamo se na tlo. Nema vjetra i ne možemo ostati u zraku dulje, to mi je jasno, ali čovjek poželi satima tako lebdjeti iznad šume, cesta i sela. Samo spuštanje zapravo je dosta smiješno - ateriramo u blizini groblja u mjestu Svetojanska Gorica. Vedran usporava i kaže mi da noge ispružim ispred tijela. Prizemljujemo se kao da sjedimo, i onda na stražnjici kližemo livadom. Kako su naša sjedala dobro ispunjena, ne osjećamo ni udarac o zemlju niti bilo kakvo klizanje, ali uvjerena sam da sa strane izgledamo posve šašavo. Doduše, nije da ima svjedoka našem veličanstvenom sletu - popodne je, vruće je, i nitko se ne nalazi u blizini.

Vedran potom mota krila pa se pod punom opremom penjemo u centar mjesta. Dok hodamo, kaže kako je za ovakav let potrebno nazvati klub nekoliko dana ranije i rezervirati termin. Naravno, potrebno je javiti se dan prije i provjeriti kakvo je vrijeme, jer se ne leti uvijek. Cijena spusta je oko 600 kuna, a to uključuje prijevoz do Japetića i let s tandem pilotom. To možda zvuči mnogo, no mnogi se vraćaju, a nakon nekog vremena požele i sami naučiti letjeti. Nakon ovog leta, mogu ih razumjeti. Malo je osjećaja na ovom svijetu tako dobro kao lebdjeti iznad zemlje, nošen vjetrom, uživati u toplini sunca i zapusima vjetra, posve slobodan. Kao ptica.

OSTALE AKTIVNOSTI

LET BALONOM, BALON KLUB ZAGREB

Kreće se s balonodroma na zagrebačkom Jarunu ili, pak, s neke od lokacija u Hrvatskom zagorju, ovisno o vjetru. Leti se oko sat vremena, no s pripremom te kasnijim druženjem let je avantura koja traje i do četiri sata. Cijena leta za jednu osobu je 1250 kuna, a u košaru stane pet osoba. Moguće je poletjeti i u društvu samo jedne osobe, a onda je cijena 2000 kuna po osobi. U cijenu leta je uključena i članarina u klubu, kao i osiguranje. Mjesto se može rezervirati na brojeve telefona 098/234-441 i 098/415-161.

RAFTING ILI KAYAK SAFARI NA KORANI i MREŽNICI

Na Korani se plovi dužinom od deset kilometara, od Nikšića do Blagaja. Prelazi se preko slapova, a cijena je 35 eura, bez ručka, po osobi. Ako je uključen ručak, cijena je onda 48 eura. Što se Mrežnice tiče, tamo se vozi duž pet kilometara rijeke, i to od Gornjeg Primišlja do mjesta Tržići. Cijena je jednaka. U vozilu je cijelo vrijeme skiper, koji brine o sigurnosti vožnje. Prijaviti se može u Turistički centar Mirjana Rastoke, smješten u Slunju, na 047/787-205.

QUAD
Vožnja ovim malim vozilom na četiri kotača može se isprobati u Turističkom centru Mirjana Rastoke. Tamo je start za obje staze - jedna je duga 12, a druga 22 kilometra. Vozi se kroz šumu, po neravnim terenima. Svaki od vozača mora posjedovati vozačku dozvolu B kategorije, i biti stariji od 18 godina. Cijena za kraću rutu je 30 eura, a za dužu 50 eura po osobi. Svatko dobiva kartu puta kojim se treba kretati. Prijaviti se može u Turistički centar Mirjana Rastoke, smješten u Slunju, na 047/787-205.

PAINTBALL, AIRSOFT I LASER TAG
Ova popularna igra za grupu ljudi može se igrati na nizu lokacija. Tako se u Zagrebu može igrati u Avenue Ballu, u Slavonskoj 3, gdje jedan sat u zatvorenom prostoru košta 150 kuna. Broj kuglica je neograničen, a potrebno se najaviti dva dana prije na 095/822-40-93. Paintball i airsoft u Zagrebu, na Savskoj opatovini, nudi i Paintball Guerrilla. Oni su na otvorenom prostoru, a što se tiče paintballa, cijene se, ovisno o paketu, kreću od 120 do 220 kuna. Airsoft je 120 kuna. Potrebno je rezervirati termin tri dana unaprijed na 098/800-391. U Šervudskoj šumi, također su Zagrebu, može se igrati i paintball (110 - 24 kuna) i laser tag, koji košta 120 kuna. Riječ je o taktičkoj igri, u kojoj se mora deaktivirati bombu, napasti VIP osobu ili, pak, tenk...

ADRENALINSKI PARK
U Istri je najpoznatiji Glavani park, u općini Barban. Tamo se može prijeći viseći most (60 kuna), spustiti se ziplineom (40), suočiti se s ljuljačkom za 40 kuna, kao i prolaziti rute 100-16 kuna. Može se platiti i cijeli program, što košta 230 kuna. Rezervirati se može na 098/224-314 i 091/896-45-25. Tu su još i Zlatna Greda nedaleko od Osijeka, u kojoj svatko može birati želi li iskušati nižu ili višu razinu parka. Niža košta 50 kuna i traje dva sata, a viša traje i do četiri sata i košta 120 kuna po osobi. Potrebno je rezervirati termin na 097/795-99-89. Adrenalinski park Kupjak smješten je u istoimenom mjestu u Gorskom kotaru, a uključuje zipline, biciklizam, viseće mostove... Cijena je 150 kuna po osobi, a treba se prijaviti na 091/569-29-79. Na samom jugu, u Konavlima, smješten je Adrenalinski park Sveta Ana. Tamo za konavoski pentagon, odnosno visinsko penjanje, naplaćuju od 70 do 90 kuna, 30 kuna treba izdvojiti za zipline, a paintball košta 90 kuna. Nude i poneke neobične stvari, poput gađanja vrtnih patuljaka paintball puškama, što košta 45 kuna. Mini quad je 30, viteško mačevanje 50, a streličarstvo od 30 do 50 kuna.

TANDEM PADOBRAN
Ljeti se većinom skače na obali. Tako ADV Zadar za skok, koji s pripremom traje oko sat vremena, traži 1770 kuna. Rezervirati se može na 091/253-90-25. Istu uslugu, samo na više lokacija, nudi klub Skok padobranom. Za skok u Zagrebu, Medulinu i Krku treba izdvojiti 1350 kuna, za Sinj, Zadar i Vrsar 1499 kuna, a Hvar košta 1799 kuna. Rezervirati se može na 099/215-19-19. U Aeroklubu Tandem također se može skočiti na različitim lokacijama: tako u Zagrebu skok košta 1390 kuna, na Hvaru 1840, a u Splitu 1840 kuna.

PENJAČKE STIJENE
Penjati se u Zagrebu može na dvije lokacije, obje u vlasništvu Sportskog penjačkog kluba Fothia. Jedna je smještena na Velesajmu, a druga u Škorpikovoj 11. Cijena dnevne ulaznice je 50 kuna, a više se informacija može dobiti na 095/858-1661. U Zagrebu se može penjati i u dvorani Mo fit, na Selskoj cesti, gdje dan korištenja stijene košta 40 kuna. Više informacija može se dobiti na 01/3012-148.

Izvor: Like!