Budimo realni i tražimo nemoguće - ne ‘ficleke’ nego suštinske promjene; svoj Zrinjevac, sesvetsku Lenucijevu potkovu, Maksimir, muzičku školu, jezera, avenije, parkove, urbane vrtove. Iako je u početku ideja o novim Sesvetama izgledala kao fantazmagorija, danas, kad imamo konkretan projekt obnove bivše tvornice Sljeme i kad je Grad stao iza nas, sve izgleda ostvarivo. Sesvete su drugo ime za vitalnost; imamo golem potencijal i poduzetnički mentalitet, tu žive ljudi koji ne čekaju da im nešto padne u krilo.”

Tako nas Ante Damjanović i Radoslav Dumančić, inicijatori udruge Zelene i plave Sesvete koja broji oko 250 članova, uvode u velebni pothvat na istočnom rubu Zagreba, najveći urbanistički makeover u Zagrebu posljednjih desetljeća. Priča o zelenim i plavim Sesvetama nije samo priča o urbanoj regeneraciji jedne goleme gradske četvrti, četvrtini hrvatske metropole sa 90.000 stanovnika, koja po veličini predstavlja peti hrvatski grad, i udaranju temelja za potentan prostorni i gospodarski razvoj. Ovo je priča o tome kako se cijeli jedan novi grad i identitet mogu “graditi” sanjani iz baze, “grassroots” participacijom kad postoji suradnja između Grada i lokalne zajednice.

Pajcek city

Sesvete su godinama stisnute, bez strukture, kao da su nastale slučajno i rasle bez reda i vizije. Najbolnija točka Sesvećana je nedostatak jezgre, klasičnog centra koji mjesto čini živim, većim od puke spavaonice. Sadašnji “centar” djeluje kao tranzit - prostorno je skučen crkvom Svih Svetih na uzvisini na sjeveru ispod koje je cesta, jedna prema Kašini i Mariji Bistrici, druga prema Varaždinu i treća koja ide prema Dugom Selu, i rascijepljen je željezničkom prugom na južnoj strani. Iza pruge je industrijska zona - zapravo postapokaliptični ostaci uništene industrije, Sljemena, Badela, Končara, Termomehanike, na nju se nastavlja šikara te dva kilometra dalje izolirano naselje Jelkovec-Sopnica sa 11.000 ljudi.

Fali im zraka za rast i razvoj; četvrt koja se jedina u Hrvatskoj može pohvaliti da je u posljednjih dvadeset godina udvostručila svoje stanovništvo nema pošteno igralište, nema park, staze, šetnice, zgrade policije i suda su devastirane. Sesvete nisu ni tipično satelitsko naselje poput Samobora i Velike Gorice, ni punokrvna gradska četvrt. Već 18 godina nema svinjogojske farme - a svejedno se još uvijek doživljavaju kao “pajcek city”.

“Treba nešto napraviti”, tim zaključkom završavala su druženja Ante Damjanovića i Radoslava Dumančića, kažu oni, “dovoljno svjesnih sesvetskih problema i dovoljno ludih da pokušaju učiniti nešto konkretno”.

Dumančić će reći: “Mučila nas je totalna sporost svih administracija koje su vodile Zagreb i podcjenjivanje Sesveta iz perspektive grada, premda, istini za volju, ni mnogi Sesvećani ne znaju što su zapravo Sesvete, ne vide ljepši, zeleniji dio, 800 godina staru Kašinu, Adamovec, Cerje, ne znaju da imamo jezera… Okupili smo najtalentiranije i najbolje ljude koji tu žive, od biznismena do planinara, gljivara, one kojima je stalo. Imamo najviše djece u Zagrebu, a moramo ih voditi na Bundek. Logično bi bilo da se prostor gradi tamo gdje su djeca, da sadržaje približimo ljudima koji ih trebaju, a ne da se razvozimo...”

Časnica za vezu

Uloga sesvetskog Lenucija u ovom je slučaju pripala dvojcu s Arhitektonskog fakulteta, Bojanu Baletiću i Mladenu Jošiću, profesorima koje je Damjanović upoznao kad je surađivao na njihovu konceptu futurističkog kampusa Borongaj. Rezultat njihova obilaska Sesveta uzduž i poprijeko jest projekt Zelene i plave Sesvete, koncept koji revolucionarizira izgled Sesveta.

Nove Sesvete počivaju na ideji da se industrijska zona tik uz željezničku prugu transformira u centar, sesvetski Donji grad, s parkom, urbaniziranim blokovima, pješačkim i biciklističkim stazama; tako bi se zelene Sesvete sa sljemenskih obronaka spustile i spojile sa tri i pol kilometara udaljenom plavom Savom. Koncept budućeg razvoja Sesveta dobio je podršku gradonačelnika Milana Bandića koji je lani osnovao i Povjerenstvo za provedbu projekta u svrhu unapređenja kvalitete života u gradskoj četvrti Sesvete, a Sesvećani su dobili i “časnicu za vezu s gradskom upravom”, Mirku Jozić, pročelnicu Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo.

Profesorima su za početak pomogle snimke drona. Članovi udruge tražili su pomoć profesora s Prometnog faksa, Pere Škorputa, autora bike staza kroz Baranju, i Ljupka Šimunovića, koji i sam živi na sesvetskoj adresi.

Škorput je dronom snimio cijele Sesvete, a Dumančić ga je navodio.

“Nismo se ograničavali administrativnom granicom, zanimalo nas je gdje ima života...”, otkrit će profesor Baletić i nastaviti: “Naš motiv je bio osmisliti prostor u kojemu će Sesvećani biti zadovoljni svojim identitetom. Sesvete su nastale na obroncima Medvednice i spustile se u dolinu, zaštićenu od Save. Glavne prometnice - Zagrebačka ulica, Industrijska cesta, Slavonska avenija - ‘razvukle’ su Sesvete u smjeru istok - zapad, a sjever - jug je ostao blokiran. Godinama se se širile u brdo, ‘jele’ su šumu, dobar dio zemljišta prema istoku i Dubravi, a dio uz prugu, u samom centru, stoji prazan kao službena industrijska zona u kojoj se ništa ne događa. Logika nameće razvoj sjever - jug, a ne nekontrolirano prelijevanje prema Sesvetskom Kraljevcu. Zato smo sugerirali da se centar Sesveta preseli na jug ispod pruge i tako povežu ‘stare’ Sesvete i Jelkovec sa 11.000 stanovnika, da tamo napravimo čvrstu, gustu zonu u kojoj bi se događala sva nova gradnja sljedećih 20-ak godina, a da se industrija preseli na istok, u susjedstvo Ikee”.

Uz opći koncept budućeg razvoja Sesveta Baletić i Jošić izmaštali su cijeli novi grad. Premda se godinama smatralo da silose za žitarice, tri goleme betonske vertikale iza pruge, treba srušiti, profesori su zaključili drugačije:

“Silosi su postali zaštitni znak. Zašto ih ne bismo sačuvali, pretvorili u poslovne ili stambene tornjeve, recimo u spremište za Državni arhiv - po uzoru na slične silose u danskim lukama? Imaju takvu visinu da bi mogli poslužiti i za proizvodnju struje iz malih vjetroelektrana... Zatvoreni objekti mogli bi poslužiti kao muzejski depo. Razgovarali smo i s ministricom kulture Ninom Obuljen i njoj se ideja svidjela, zanimalo ju je bi li tamo bilo mjesta za restauratore”, otkriva profesor Baletić.

Projekt predviđa i obnovu mesne industrije Sljeme i njegovo pretvaranje u HUB, novu muzičku školu za 700 djece, dom zdravlja, policiju, sud, s uređenim parkom i pješačkom zonom.

“Bivšu tvornicu Sljeme kupio je Grad, doduše formalno je u vlasništvu Holdinga, ali sad ćemo je preuzeti jer hoćemo napraviti novi centar Sesveta. Projekt HUB_S je prva faza urbane regeneracije mjesta, odnosno prenamjena bivše zgrade uprave i restorana. Revitalizacijom tih pogona počela bi dugoročna realizacija prostornog razvoja Sesveta i povezivanje s naseljem Novi Jelkovec”, opisuje pročelnica Mirka Jozić, koja kaže kako je Grad objeručke prihvatio ideju udruge i stručnjaka s Arhitektonskog fakulteta. Njime se, kaže, stavlja u funkciju tri tisuće kvadrata poslovnog prostora koji može stvoriti uvjete za tristo novih radnih mjesta.

A Sljeme tako postaje srce urbanizacije Sesveta. “Kad zabodete šestar u Sljeme i napravite krug od dva kilometra, tu stanuje 45.000 stanovnika, tu je 125.000 kvadrata gradskog prostora za koji bi bilo sjajno da postane prošireno središte, naš Zrinjevac”, priča Dumančić.

Ide natječaj

Mirka Jozić vjeruje da bi se projekt mogao realizirati za dvije godine. “S tim projektom Sesvete postaju dobar kvart, stvara se centar okupljanja mladih ljudi i tvrtki čiji su interes nove tehnologije, inovacije, koji žele dijeliti iskustva i pokretati vlastiti biznis. Došli smo do faze kad možemo krenuti s raspisivanjem natječaja za projektiranje”, otkriva Mirka Jozić i dodaje kako Grad tamo planira otvoriti ispostavu Plavog ureda za pomoć poduzetnicima, ured sličan onome koji već postoji u Vodnikovoj ulici, kao i tehnološki park. “Studije su pokazale da je Zagrebu potreban tehnološki park na 25.000 kvadrata, a na Velesajmu u Paviljonu 12 postoji oko 14.500 kvadrata pa će se dio smjestiti i u bivšem Sljemenu. S tim da ćemo se nadopunjavati, a ne poklapati”, opisuje pročelnica.

Sesvetski HUB, tumače profesori Baletić i Jošić, neće biti baš klasičan poduzetnički inkubator za razvoj startupova, nego prava “društvena” tvornica za proizvodnju ideja, inovacija i kreacija, namijenjena šarolikom društvu, od učenika do umirovljenika. U njemu bi bile ne samo mlade tvrtke u fazi inkubacije, nego i radionice i laboratoriji, zajednički prostor za druženje, događaje, izložbe, predavanja.

Ležerna zgrada

“Zamislili smo otvorenu, prijateljsku, ležernu zgradu, bez ograda i propusnica - jer onda ljudi nikad neće ući”, objašnjava Baletić, a Jošić dodaje: “Zgrada ima jednostavnu L strukturu, nisu potrebne dramatične promjene na zgradi”. Arhitekti su vrh zgrade proglasili offline zonom, bez signala. Skinuli su azbest, na sjevernom krilu zamislili su zeleni krov, a na južnom dvije zatvorene zone, s maslinama i agrumima, čajnom kuhinjom, terasom s visećim foteljama na vodilicama.

“Ova zgrada može biti primjer energetske obnove - obukli smo je u debelu izolaciju, i učinili smo je onakvom kakve bi sve zgrade trebati biti 2020.; da proizvode svu energiju na lokaciji koju trebaju, a troše što je moguće manje”, kaže Jošić.

Baš taj zeleni krov otvorio je mogućnost da Grad aplicira i zatraži milijun eura u sklopu projekta ProGireg Programa Horizon - na temu kako razvijati grad da bude što zeleniji i zdraviji, napominje Mirka Jozić, koja vjeruje da to nije jedini izvor financiranja - budući da se radi o stavljanju u funkciju napuštene industrijske baštine, silosima kao kulturnoj zoni, smatra da se može iskoristiti i dio fondova namijenjenih za tu svrhu.

Udruga je počela pregovore i za uređenje šume Divljača, 800 tisuća kvadrata u vlasništvu Crkve. “S prvom kišom sve se pretvara u blato, a kad bismo je malo dotjerali, dobili bismo park veći od Maksimira. To je ideja kakvu je Zagreb ostvario s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem, samo što kad je Zagreb dobio Maksimir, imao je deset puta manje stanovnika nego Sesvete danas. Problem je što bi to područje prema GUP-u trebala u budućnosti presjeći produžena Branimirova ulica”, priča Dumančić i najavljuje kako će ove godine urediti dva kilometra pješačko-biciklističke staze uz potok Vuger.

Profesori su našli prometno rješenje i za sesvetski Maksimir. Ona, naravno, iziskuju puno pretumbacija; reviziju plana postojećih prometnica, koje vode stvaranju još veće prostorne barijere između starog sjevernog i novog južnog dijela. Predlažu da promet u budućnosti u centru grada bude rezerviran samo za one koji tamo stanuju te da se tranzitni promet riješi zaobilazno. Plan o produžetku Branimirove ulice smatraju problematičnim - jer predviđa velike zasjeke kroz šumu i visoke nasipe u nadzemnom koridoru doline potoka Vuger. A tu Sesvećani žele ulaz u gradski perivoj nalik na Maksimir, ne devastaciju krajolika.

Radeći studiju autori su zaključili da Sesvete imaju ogromnu šansu za gospodarski razvoj koji prelazi okvire Zagreba. Tome u prilog ide pozicija Sesveta uz dva velika europsko prometna smjera te željeznički koridor i blizina zračne luke. To je zona potentna za razvoj kakav traže međunarodna trgovina i velika industrija.

U to se više puta uvjerio Ilija Tokić, predsjednik Nadzornog odbora tvrtke Tokić koja s partnerima čini najveći prodajni lanac autodijelova u Hrvatskoj. “Dovodili smo investitore iz Njemačke, Koreje, mnogi su bili zainteresirani, ali su odustali zbog nesigurnosti i loše infrastrukture. Kapital ne dolazi zbog prirodnih ljepota nego zbog uvjeta i mogućnosti povrata.”

Zahvalni Ikei

Tokić i sam zdušno sudjeluje u projektu jer, iako se, kaže, sprema za mirovinu, volio bi pridonijeti preobrazbi Sesveta i biti siguran da njegovih četvero djece ima dobro mjesto za život. Prije dvije godine tik uz Jelkovec kupio je od Baumaxa 26 tisuća kvadrata poslovnog prostora, zaposlio 200 ljudi i na vlastite se oči uvjerio kako je cijeli kvart preko noći živnuo.

Njegov predsjednik Uprave Ivan Gadže, također Sesvećanin, živio je i radio od Tokija do Chicaga, ali uvijek se vraćao i volio bi da i njegovih šestero djece ostane tu, da Sesvete prestanu biti samo prometnica i spavaonica. I jednom i drugom sviđa se aktivnost sugrađana, kojima je, napominju, “bitno da ih nitko ne dovodi pred gotov čin”. “Ne želimo sjediti skrštenih ruku, sad se u Sesvetama stvorila kritična masa ljudi koja je spremna stati iza projekta, uvjerena da je to za dobrobit i nas i naše djece. Jedini pravi kapital je ljudski”, tvrdi Ivan Gadže, siguran da se na toj lokaciji može napraviti najsuvremenija hrvatska gospodarska zona.

Vjeruju da je Ikea bila važan okidač. Sesvećani su Ikei zahvalni jer ne samo da ih je obranila od smetlišta nego im je dala, kaže Damjanović, ključ za budući razvoj, prometnu petlju ko space shuttle koja otvara stotine i stotine hektara prostora Sesvetskog Kraljevca...