Prošlo je vrijeme kada su se hrvatski poljoprivrednici gotovo slijepo držali tradicionalnih proizvodnji poput pšenice. Sada je fokus na voću, povrću, uljaricama, šećernoj repi... No, ono što voćare mori jest veliki neodstatak radne snage u voćnjacima, zbog čega onii vape za beračima, piše Glas Slavonije.

Potonji tvrde da im je cijena branja preniska – oko 17 kuna za sat rada, dok voćari poručuju da više od toga ne mogu dati. Što vrijedi što je država sezonski rad u poljoprivredi regulirala vaučerima kada voćnjaci zjape prazni, radna snaga slijeva se tamo gdje je bolja cijena rada - u inozemstvo.

- Mi ćemo ovu godinu nekako progurati jer je 'sreća u nesreći' da je podbacio urod jabuka. A što ćemo nagodinu? - pita se predsjednik klastera Slavonska jabuka Stjepan Zorić.

- Mi voćari željeli bismo platiti radnike 20 i više kuna po satu, ali ne možemo jer su otkupne cijene jabuka u nas 4-5 puta niže nego u ostalim dijelovima EU. Da dobijemo, primjerice, od dvije i pol do tri kune za kilogram, tada bismo i mogli platiti 20 kuna za sat, ali u našoj zemlji je otkupna cijena I. klase jabuka 1,60 kn/kg, izuzev gale koja je zbog nižeg uroda ove godine 3 kn/kg, a koju naši trgovački lanci prodaju po cijeni od 1-2 eura/kg - dodaje.

Voćar i glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) Frane Ivković koji ima voćnjake blizu Moslavačke gore i Velike Gorice, tvrdi kako za berbu u velikogoričkom voćnjaku problema nema jer Zagreb ima veliku ponudu radne snage i propale tvrtke, no da je u Moslavini veći problem.

- Ne plaćam po satu i dnevnicu, nego 16 lipa po ubranoj kili i mislim da je to pristojna cijena. Za osam sati spretnog rada može se ubrati 1200, 1300, pa i 1400 kilograma te zaraditi oko 200 kuna i više. To su učinci mlađih berača, dok stariji beru 700, 800 do 900 kilograma. Kada plaćam po satu, plaćam 17 kuna za sat, berač mora ubrati bar 700 - 800 kilograma. Tu se zaradi manje. Jer, ne želim platiti nerad - kaže Ivković.

Nekada su domaći voćnjaci vrvjeli srednjoškolcima, studentima, nezaposlenima, a sada oni koji nisu otišli u inozemstvo već su ostali nezaposleni u Hrvatskoj - ne žele raditi, tvrdi Ivković.

- Mi voćari imamo jako puno upita iz Srbije, iz Bogojeva i Sente, za berbu voća. Da hoću, već sutra bih našao najmanje 20 berača jabuka, no nitko od nas voćara nije spreman riskirati zbog inspekcije, odnosno jer smo svi od reda legalisti - navodi Zorić.

Ovo nije slučaj specifičan samo za Hrvatsku. Tako je i u Italiji, kamo tradicionalno dolaze berači iz Poljske dok s područja Virovitice odlaze u Švicarsku brati jabuke za dnevnicu od 500 kuna plus hrana i smještaj.

Predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Željko Banjavčić ističe kako Hrvatska ima sustav u kojem su velika ulaganja u voćarstvo minorizirana plasmanom robe.

- Cijele obitelji napuštaju voćnjake i odlaze van. Razumijem da je problem radne snage jer je nisko plaćena, no i uz te cijene rada mi nemamo profit, ne možemo ostvariti nulu u proizvodnji. Imamo lance koji traže robu po najnižim cijenama i tako uništavaju proizvodnju, a država podržava posrednike - zaključuje za Glas Slavonije.