U sljedećih deset dana Stručno povjerenstvo MORH-a trebalo bi ministru obrane Damiru Krstičeviću predložiti najbolju ponudu za nabavku višenamjenskog borbenog aviona, nakon čega će ministar s odabranom ponudom otići pred saborski Odbor za obranu, koji daje svoje mišljenje a potom bi do kraja godine, prema najavama, premijer Plenković trebao potpisati odluku o tome čiji će borbeni zrakoplov Hrvatska kupiti.

Iako je Ministarstvo obrane dobilo četiri ponude, kako doznajemo, izbor se sveo na onu između švedskog Gripena i izraelskog F16 Barak. Američka ponuda za F16 blok 70 Hrvatskoj je preskupa, a Grčka za F16 nije odgovarajuća. U tom slučaju sve se svodi na izbor novog aviona JAS 39 C/D verzija i F16 C/D verzija Barak, proizvedenog krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Zrakoplovni stručnjaci tvrde da, s tehničke strane, za Hrvatsku nijedan izbor neće biti loš. Oba aviona su kvalitetna te će HRZ i država njima profitirati, i obrambeno, i tehnološki.

Avion za 30 godina

Prema dostupnim informacijama, financijske razlike u ponudama su velike, što i ne treba čuditi s obzirom na to da je riječ o novom i starom avionu. Švedska ponuda je veća za nekoliko stotina milijuna eura te je ona bez naoružanja, a u izraelsku je, navodno, uključeno i naoružanje. No, prema riječima Michaela Johanssona, potpredsjednika tvrtke SAAB, proizvođača Gripena, oni su spremni na novi krug razgovora s hrvatskom stranom oko ponude. Iza tih njegovih riječi, kako saznajemo, krije se zapravo nova, znatno niža financijska ponuda za Hrvatsku. Ona bi mogla biti predstavljena ako hrvatska strana odabere izraelsku i švedsku ponudu i od obiju strana zatraži konačnu najbolju ponudu. Prema projekcijama proračuna za razdoblje od 2018. do 2020. Ministarstvo obrane za postrojenja i opremu u sklopu nabave aviona 2018. godine namjerava izdvojiti 350, a 2019. i 2020. godine po 360 milijuna kuna.

Iako je cijena nabavke aviona izuzetno bitna, naši zrakoplovni stručnjaci naglašavaju da je u razmatranju ponuda izuzetno važno sagledati troškove tijekom cijelog razdoblja korištenja, a Hrvatska traži avion koji će koristiti sljedećih 30 godina. Prije svega se misli na troškove održavanja, infrastrukture, letne troškove. Oni su, prema svim analizama, za Gripen znatno manji nego za F16. Po dostupnim međunarodnim vojnim analizama, u 30 godina eksploatacije aviona troškovi kod Gripena navodno su  manji za oko 800 milijuna eura u odnosu na F16.

Tehničke razlike 

Naši sugovornici ističu nekoliko važnih tehničko-taktičkih razlika između ova dva aviona. Izraelska nadograđena verzija F16 Barak ima dvostruko veću nosivost od Gripena te može ponijeti i do sedam tona naoružanja. To je prije svega velika prednost u borbenim operacijama zrak-zemlja. Osim toga ističe se borbeno iskustvo ovog aviona koje Gripen nema. S druge strane SAAB Hrvatskoj nudi najnoviju unaprijeđenu verziju aviona s paketom MS20 koji, primjerice, uključuje novi radar dohvata 300 kilometara i otkrivanja cilja minimalne površine od 0,4 četvorna metra. Tu je i auto fly up opcija te komunikacija zapovjedništava i pilota u realnom vremenu... Izraelska strana također nudi dorađenu moderniziranu verziju Baraka, što taj avion podiže na novu razinu.

Gospodarska suradnja

U svemu tome važna je i podrška vlade odabrane zemlje proizvođača aviona. Švedski ministar obrane Peter Hultqvist ističe da švedska vlada u potpunosti podržava ponudu SAAB-a, no što bi ona učinila u slučaju problema u isporuci aviona, naoružanja ili na koji način financijski može “olakšati” ponudu, ne objašnjava.

Ministar obrane Krstičević uvijek ističe da je zadaća pri sklapanju ugovora o nabavci zrakoplova osigurati “da taj ugovor bude podloga za jačanje gospodarske suradnje i da ključni element bude partner koji će investirati u hrvatsko gospodarstvo”.

Prema našim informacijama, i izraelska i švedska strana spremne su u sklopu vojne suradnje na velika ulaganja u Zrakoplovno-tehnički centar u Velikoj Gorici, koji bi, prema njihovim planovima, bio znatno tehnološki unaprijeđen kao regionalni centar za održavanje njihovih zrakoplova. Izraelska strana tu planira i daljnje tehnološke iskorake u druge sfere zrakoplovstva. Kad je o indirektnom offsetu riječ, on, prema uredbi Europske komisije, više nije dopušten i više nije moguće uz kupnju aviona vezivati otvaranje novih industrijskih pogona, što je, primjerice, u Mađarskoj napravio Electrolux. No, moguća je industrijska suradnja na razini odnosa hrvatske Vlade s vladom države proizvođača aviona.

U tom kontekstu treba gledati nedavno potpisani sporazum o suradnji u poljoprivredi između hrvatske i izraelske vlade. S druge strane, SAAB najavljuje pokretanje Inovacijskog programa koji bi se sastojao od Centra za softver, Znanstvenog parka i Sveučilišnog istraživačkog programa. U SAAB-u tvrde da taj program nema veze s nabavom aviona, nego će biti realiziran bez obzira na odluku hrvatske Vlade. No, činjenica jest da je projekt prezentiran u samom finišu analize ponuda. Prema neslužbenim informacijama, obje strane imaju već pripremljen niz projekata koji će biti aktivirani nakon donošenja odluke o odabiru.

Gripen JAS 39 & FA16 Barak