Prijava

Vaša prijava

KOLIKO ĆE NAM NOVIH TVORNICA DONIJETI NOVI BORBENI AVIONI Evo što se ostvarilo od milijunskih obećanja nakon kupnje oklopnih vozila iz Finske


Poslovno-gospodarska suradnja nam je iznimno važna. Partner koji dobije posao morat će u Hrvatsku investirati i otvoriti radna mjesta. Naša je zadaća, kada sklapamo ugovor o nabavi zrakoplova, da osiguramo da taj ugovor bude podloga za jačanje gospodarske suradnje i da ključni element bude partner koji će investirati u hrvatsko gospodarstvo, poručuje već mjesecima ministar obrane Damir Krstičević kada govori o nabavi novih borbenih aviona i izboru države s kojom će hrvatska Vlada po tom pitanju surađivati sljedeći dugi niz godina.

Radna mjesta

Kupnja vojne opreme desetljećima je bila prilika za države kupce da od prodavatelja, osim novog naoružanja, “iskamče” i protuuslugu kroz ulaganje u svoje gospodarstvo. Taj famozni model zvao se offset program. Riječ je o programu kojim se definiraju obaveze stranog dobavljača kao kompenzacija za ugovor o nabavi vojne opreme i naoružanja. Na taj su način mnoge europske države na svom teritoriju dobile nove tvornice, otvorile radna mjesta, prodale svoje proizvode u inozemstvo.

Hrvatska, koja je u nabavu nove opreme i naoružanja zapravo krenula jako kasno, imala je samo jednu takvu priliku - prilikom kupnje borbenih oklopnih vozila 2007. godine. Na natječaju je pobijedila finska Patria koja je u prvom ugovoru za 84 oklopna vozila u vrijednosti 112 milijuna eura ponudila i 150 posto offseta. Tada se uvelike računalo da će hrvatska država kroz taj posao profitirati s oko 230 milijuna eura. Pričalo se o prodaji Končareva tramvaja gradu Helsinkiju, gradnji brodova, prodaji prehrambenih proizvoda u Finsku i sličnim čudesima. No, na kraju je sve ostalo više-manje na poslovima manje financijske vrijednosti. Primjerice, finska tvrtka Wärtsilä je s riječkom tvrtkom 3. maj - Motori i dizalice ugovorila posao isporuke brodskih motora i obavljeno je još nekoliko manjih poslova. Prema ugovoru ovaj indirektni offset treba biti realiziran do kraja 2020. godine, a Finci se i nadalje trude to ispuniti.

Tako je početkom ove godine potpisan i sporazum između Patrije i Instituta Ruđer Bošković o financiranju obuke hrvatskih znanstvenika u Madridu i osnivanju suvremenog laboratorija za istraživanje raka dojke i prostate u Zagrebu, koji će zatim surađivati s bolnicama, istraživačkim centrima, kompanijama i vojnom industrijom. Zahvaljujući tom ugovoru, šestero znanstvenika s Instituta Ruđer Bošković otišlo je na Sveučilište San Pablo CEU u Madridu na obuku iz nove istraživačke metode - metabolomike, koja proučava kemijske procese u tijelu, te će se nakon godinu dana vratiti u Zagreb gdje će nastaviti s istraživanjem u budućem odjelu. Cijeli program trajat će četiri godine.

Tajlandska piletina

Iako važan, ovaj je sporazum financijski male vrijednosti. Najveći dio offseta mogao bi se ispuniti kroz licencna prava koja Patria ustupa tvrtki Đuro Đaković za proizvodnju i prodaju borbenih oklopnih vozila u Kuvajtu. Prvi petogodišnji licencni ugovor istječe ove godine, a novi bi se trebao potpisati do kraja godine. Realizacijom prodaje oklopih vozila iz Đure Đakovića u Kuvajt u potpunosti bi se planirao ugovoreni indirektni offset.

Onaj direktni već je riješen transferom tehnologije i prebacivanjem proizvodnje oklopnih vozila u Slavonski Brod za potrebe Ministarstva obrane. Za razliku od drugih zemalja, Hrvatska se na ovom poslu i nije nešto obogatila. Mađarska je, primjerice, dobila dvije tvornice Electroluxa, a Južna Afrika je, između ostalog, svojim vinima preplavila Švedsku na osnovi kupnje Gripena. To je pokušao učiniti i Tajland svojom piletinom, ali je Švedska to odbila jer je utvrđeno da je to meso u velikom postotku zaraženo salmonelom.

Uglavnom, Hrvatska nije uspjela, a mnogi upoznati s procesom tvrde kako njezina administracija jednostavno nije bila sposobna odraditi jedan takav offset program. Poslije je stigao novi ugovor za još 42 oklopna vozila, ali o realizaciji offseta po tom ugovoru nema previše informacija.

Unija zabranila

A onda je 2010. na razini Europske unije usvojen prijedlog Europske komisije prema kojemu pri prodaji vojne opreme u Europskoj uniji više neće biti moguće nuditi tzv. offset programe. Ostala je mogućnost vojnog ili direktnog offseta, ali onaj indirektni ulaganjem u gospodarstvo najstrože je zabranjen. Na taj se način željelo potaknuti proizvodnju i prodaju vojne opreme unutar Europske unije. Nakon ugovora s Patrijom Hrvatska više nije ugovarala niti jedan offset program pri kupnji vojne tehnike. A sada kad je krenula u nabavu borbenih aviona, on je zabranjen. I što sad? Opcije su i dalje otvorene. S jedne strane, ulaganje kroz vojni dio.

Dakle, ulaganje tvrtke koja Hrvatskoj proda avione u vojne poslove koji su direktno povezani s predmetom nabave. Tu bi prije svih mogao profitirati Zrakoplovno-tehnički centar u Velikoj Gorici. Švedski Saab, koji Hrvatskoj nudi avion JAS 39 Gripen, ne krije da kroz taj vid suradnje, ako pobijedi na natječaju, želi uložiti u visini od 50 posto vrijednosti ugovora. Dakle, ako je, primjerice, ugovor vrijedan oko milijardu eura, pola od toga bilo bi uloženo u vojne instalacije, a najviše u ZTC. I Izrael, koji Hrvatskoj nudi avion F116 Bark, prema neslužbenim informacijama, ima velike planove oko ulaganja u ZTC.

No, što s ulaganjem u hrvatsko gospodarstvo koje spominje ministar Krstičević? S obzirom na to da se nigdje ne smije spominjati povezanost s nabavom zrakoplova, taj se dio mora riješiti kroz suradnju dviju država kojom bi se potaknulo investiranje kompanija iz države koja prodaje avione u Hrvatsku. Prvi takvi koraci već su poduzeti. Tako je nedavno potpisan sporazum o suradnji ministarstava poljoprivrede Hrvatske i Izraela, a švedski je Saab objavio da u Hrvatskoj planira pokrenuti inovacijski program koji će se sastojati od centra za softver, znanstvenog parka i sveučilišnog istraživačkog programa.

Naravno, sve to nema veze s prodajom aviona, a suradnja i najave se sasvim slučajno poklapaju s tijekom natječaja za nabavu. Nitko od ponuđača zasad ne želi niti neslužbeno otkriti koje bi projekte mogli pokrenuti u Hrvatskoj u slučaju pobjede na natječaju. No, pojedini naši sugovornici naglašavaju kako bi bilo poželjno da Hrvatska ovu nabavu iskoristi kako bi dovela inovacije, nove tehnološke iskorake, a ne samo proizvodne pogone. Ono što je još važnije jest da se silna najavljivana gospodarska korist od ovog posla ne pretvori u Patria 2 proces. Zvalo se to offset ili gospodarska suradnja.