Ivano Marušić dječak je od gotovo tri godine koji već jako dobro zna što je borba za život. Posljednje dvije, otkad mu je dijagnosticirana leukemija, umjesto u svojem domu u Velikoj Gorici, živi na trećem katu Klinike za tumore.

Na krevetu u bolničkoj sobi, koji je prevelik za njegovu dob, trenutno je nekoliko bolničkih jastuka, intravenoznih kanila i cjevčica, ali i jastuk iz dječjeg filma “Auti”. Kad smo ga pitali s čime se najviše voli igrati, odgovor su bili upravo autići.

“Yellow, pink, blue, red, black, green”, nabraja nam boje na engleskom jeziku. - Te autiće imam doma, u svim bojama, a najdraže su mi one koje su mi dale tete - rekao nam je hrabri mali Ivano i nastavio gledati crtane filmove na tabletu.

Izmorile su ga pretrage, koje su neposredno prije našeg posjeta bile gotove, ali je, zijevajući, prije spavanja tati Danijelu još jednom rekao da je gladan.

Stalno gladan

- Gladan je zbog kortikosteroida koje prima, zbog njih osjeća da može pojesti 20 puta više nego što inače pojede. Zbog toga zna biti ljut, a i ne zanimaju ga ostale stvari oko njega - govori otac Danijel Marušić.

On je umoran gotovo jednako kao i Ivano, ali ne gubi nadu.

Ivano je dječak koji nije imao sreće od rođenja, kaže Danijel. Rođen je s atrezijom anusa, odnosno zatvorenim analnim otvorom. Ubrzo je operiran, ali problemi su se nastavili gomilati. Peckalo ga je i boljelo dok je mokrio, a kateter su mu morali stavljati nekoliko puta na dan. Nakon nekoliko mjeseci stanje se poboljšalo, ali onda su dobili najgoru vijest.

Novi život

- Imao je deset mjeseci kad mu je dijagnosticirana leukemija. Ubrzo je počeo primati kemoterapiju, kosa mu je otpala, a većinu vremena provodio je u bolnici. Zahvaljujući teškoj terapiji bolest se na neko vrijeme povukla i jučer bi je primio zadnji put da mu nekoliko dana prije Božića nisu otkrili da se, nažalost, vratila - rekao je Danijel.

Da se bolest vratila, roditelji su primijetili kad su vidjeli da je Ivano pun modrica, a vrijeme koje je trebalo biti radosno i blagdansko ubrzo se pretvorilo u noćnu moru.

Otac Danijel sa suprugom Lidijom izmjenjuje se svaku noć u bolnici, a tako će biti još nekoliko mjeseci, odnosno sve dok ne pronađu odgovarajućeg donora koštane srži.

- To treba biti netko u dobi od 18 do 40 godina i tko je zdrav. Idealan kandidat bio bi netko iz obitelji, ali nitko od nas nije odgovarajući kandidat - objašnjava Danijel.

Krv se može dati samo u tim centrima, a potom se prikupljeni uzorci šalju u KBC Zagreb i podvrgavaju tipizaciji. S kompatibilnim donorom Ivano bi imao puno veće šanse za ozdravljenje. Otac se nada da će idealnog donora naći za tri mjeseca, kada bi Ivanu trebalo transplantirati koštanu srž.

- Operacija je rizična, ali potrebna, jer lijekovi nisu uspjeli zaustaviti bolest. Nova koštana srž dala bi mu novi život - kaže otac.

cen